U lovu krupnijih arbuna s obale, o čemu smo pisali prije tjedan dana, može se uživati dva ili tri tjedna, a onda će se oni, nakon obavljenog mrijesta, povući u malo dublje more. No, čak i kad se to dogodi, skoro do kraja srpnja, ovisno o položaju, krupni će arbuni biti u velikim jatima i relativno blizu obale. Još dulje, do kraja listopada, ponegdje i sredine studenog, dobro će raditi na pločastim i koraljnim dnima 25 do 50 metara pod površinom. Prilika je to za ciljani lov velikih arbuna iz plovila, ne samo bulentinom i prirodnim mamcem nego i varaličarenjem!
Zapravo, skosavanjem, odnosno „vertical jiggingom“ O toj tehnici smo detaljno pisali početkom godine, a sad vas podsjećamo da je riječ o varaličarenju povremenim dizanjem i spuštanjem raznovrsno oblikovanih varalica.
Najboljom se pokazala „Tenya“, varalica olovnog tijela u koju je učvršćena jedna velika, a za koju je vezana druga manja udica. Na veliku se nadijeva prirodni mamac, najčešće kozica, komad lignje ili dagnja. Druga varalica učinkoviti u lovu arbuna skosavanjem je „Kabura“. Najčešće je izrađena u obliku olovne kugle a koju su vezane nitaste lamele među kojima se krije jedna ili dvije udice.
Bez obzira na vrstu varalice, lovi se tako da se pribor spuste na dno pa sporo povlači prema površini uz povremena zastajkivanja i spuštanja. Te kretnje iznimno provociraju arbuna pa se on bez oklijevanja bacaj na ove varalice halapljivo gutajući lamele i mamac, a s njima i skrivene udice.
Tehnika skosavanja je za lov arbuna prikladna samo ako se prakticira na relativno čistim, dnima bez jačih zadijeva. Pribor za takav način lova arbuna mora biti nešto jači nego za lov bulentinom jer je izložen većim naporima.
To isto vrijedi i za lov „sabiki“ završnjakom čije su udice „okićene“ perlicama, perjem, trakama i drugim ukrasima. Njega treba izraditi na posve isti način kao i završnjak klasičnog spustca. Varalice, ali i olovnica na njemu trebaju biti barem djelomično crvene boje jer ona najviše privlači arbuna. A zato što ga privlače i zvukovi, tijekom ribolova sabiki priborom dobro je povremeno olovnicom lupkati po dnu. Umjesto olovnicom, još bolje zajedno s njom, pribor je dobro opteretiti s hranilicom napunjenom dobro usitnjenom primamom. Ako se koristi s olovnicom, hranilicu je najbolje postaviti poviše varalica.
Loviti je najbolje sa štapom i rolom posebno pravljenim za „ultra light vertical jigging“, vrlo lako skosavanje. No, poslužiti može i oprema za druge načine udičarenja. Primjerice „bolognese“ štap, ali lov s njim zahtjeva velike napore i uzrokuje dugotrajne bolove u ramenima. Bolje rješenje je“spinning“ štap težine bacanja 40 do 60 grama, a još bolje štap specijalno pravljeni za lagani lov iz broda bulentinom, i to nešto sporije akcije. Ipak, poslije „ultra light vertical jigging“, najbolji su „egging“, štapovi za lov lignje.
Bez obzira koji se štap koristio, na njega je dovoljno postaviti stacionarnu rolu veličine do 30. Prednost treba dati rolama s aluminijskim kalemom jer je osnovnu strunu pribora najbolje izraditi od nerastegljive „PE“ višenitke kako bi se u svakom trenutku imao što je moguće neposredniji kontakt s lovinom. Odlično rješenje je i lagani multiplikator te štap za „spinning“.
Ribolov je najbolje, barem dok se ne otkrije plov riba, obavljati iz plovila koji se lagano kreće, veslanjem ili nošen strujom mora. Završnjak se uz povremeno podizanje i spuštanje vuče po dnu ili neposredno iznad njega. Pribor se ne mora stalno držati u ruci pa se istovremeno može loviti s više njih, istovjetnih ili različitih.
Štap povremeno treba uzimati u ruke i skosavati, što je nepotrebno ako su štapovi spore akcije, a plovilo ljulja na valovima. Skosavati se ne treba ili vrlo rijetko i u lovu na dnu kad olovnica nošena kurentom poskakuje po njemu.
Prevarene arbune ne treba odmah izvlačiti nego je puno bolje dozvoliti da „zauzmu“ sve udice na priboru. Što više, u lovu na pola dna dobro je i pribor na čijim su svim udicama zakačene ribe ostaviti još kratko vrijeme u moru, a sve u nadi da će sitni plijen napasti krupnije ribe, ponajprije kovač.
Kada se očekuje i krupnija lovina dobro je umjesto olovnice ili hranilice na kraj pribora postaviti kakvu težu varalicu, ne nužno onu specijalno pravljenu za „vertical jigging“. Kao odlično rješenje pokazali su se mali „pilkeri“. Želi li se pribor opteretiti varalicom za skosavanje, najbolje je da ona budu tipa „tenya“, „kabura“ i „yabai“, jer su kao i „sabiki“ te varalice pogodne za lov sporim skosavanjem.
U ovakvom ribolovu uz arbuna može se očekivati i ulov drugih riba, posebice kanjca, širuna, rjeđe pauka, pirke, škrpine,… Ponekad se dogodi da izostane bilo kakav ulov iako je riba nazočna u zoni lova. Najčešće je to zbog nedovoljno opterećenog pribora, koji zato nije zategnut i ne stoji okomito, što je preduvjet da bi skosavanje prisililo varalicu na „ples“, a primamu na rasipanje. Čest uzrok lošeg lova su i udice neprimjerene veličine. Najbolje je rabiti one širine luka oko 10 mm.