U Dubrovniku će se 6. studenoga održati izbori za vijeća gradskih kotara i mjesnih odbora, a danas su objavljene i liste koje izlaze na te izbore. Liste su za politički život Dubrovnika sramotne. Zapravo su vrijedni spomena tek HDZ i srđevci koji imaju niz nezavisnih lista. Ostalim strankama, isključivši nezavisne liste, bilo je bolje da na ove izbore nisu nikako ni izlazili kad nisu sposobni sastaviti liste barem za sve gradske kotare, ako ne i za mjesne odbore.

U Gradskom kotaru Grad na izbore će izaći samo dvije liste HDZ-HSLS-HS te KLGB Marina Krstulovića, inače aktualnog predsjednika tog kotara. Ostale političke stranke Grad očito suviše ne zanima kada nisu bili sposobni sastaviti niti listu. Naravno, pri tome treba spomenuti da Krstulovićeva lista predstavlja zapravo Srđ je Grad u kojem su odlučili na ove izbore izaći s nizom nezavisnih lista pod zajedničkim nazivom Dajmo ruke, a ne kao stranka.

U GK Ploče iza Grada također na izbore izlaze samo HDZ u koaliciji s HSLS-om i Dajmo ruke – KLGB Srđana Obada.

U gruškom kotaru izlazi pet lista, koalicija HDZ-HS, zatim HSU, SDP gdje je nositelj liste predsjednik dubrovačkog SDP-a Ivica Didić te dvije nezavisne liste KLGB Tihomora Oreča i KLGB Marija Anđelića (Dajmo ruke).

U GK Komolac tri su liste, HDZ-ova te KLGB Toma Kristovića i KLGB Tomislava Vuletića. Još jedan kotar u kojem su se ostale stranke već osramotile nesposobne sastaviti listu.

Nije puno bolje niti u Lapadu gdje će uz koaliciju HDZ – HSU još izaći SDP-ova lista te KLGB Anamarije Miletić (Dajmo ruke).

Što tek reći na GK Mokošica, niti jedna stranka osim HDZ-a i SJG kroz Dajmo ruke i KLGB Katarine Šilje ne izlazi na izbore. U tom kotaru izlazi još i KLGB Antonije Knežević.

U GK Montovjerna uz koaliciju HDZ - HSLS natjecat će se SDP-ova i lista HSU-a te KLGB Lada Pletikosića (Dajmo ruke).

SDP nije uspio sastaviti listu niti za izbore u GK Pile – Kono gdje će biti pet lista. Uz HDZ-ovu i Dajmo ruke, odnosno KLGB Dubravke Garić, tu je i lista HSU-a te, pazi sad - KLGB Mara Kristića, te KLGB Vlaha Radovčića Picule.

Što tek reći za mjesne odbore... Od 17 mjesnih odbora HDZ izlazi na izbore u svima osim na Kalamoti gdje je jedina prijavljena lista KLGB Iva Kisića. Kao što se zna dakle već pobjednik izbora na Kalamoti tako se zna da je HDZ pobjednik izbora na Bosanci, u Brsečinama, Dubravici, Gromači, Kliševu, Lopudu, Ljupču, Mravinjcu, Mrčevu, Orašcu, Osojniku, Riđici, Suđurđu i Trstenom. Naime, u svim navedenim mjestima HDZ je jedina stranka koja je predala liste i nema konkurencije.

HDZ ima konkurente jedino u Luci Šipanskoj gdje izlazi lista DUSTRA-e te HSU i Zatonu gdje je listu također predao još i HSU.

Kompletne liste možete vidjeti OVDJE.

Jedva da je prošlo nešto više od mjesec dana otkako su hrvatski mediji, većina, dotaknuli dno manipulacijom s viješću o smrti poznatog i utjecajnog novinara Mislava Bage. Naime, tada je većina hrvatskih novinara koji su izvještavali o njegovoj smrti svjesno preskočila informaciju kako je pokojni Bago pronađen mrtav na ulici i da je smrt uslijedila nakon pada s nekoliko metara visine na pločnik ispod stana u kojem je živio. Pojedini urednici i novinari pravdali su to potrebom da se zaštiti Bagin dignitet pa i obitelj.

Tada je na Južnom objavljen komentar zašto je i kako je trebalo objaviti vijest o Baginoj smrti, a da pri tome dignitet pokojnika ne bude narušen, a javnosti se, bez bespotrebnog senzacionalizma, da jasna informacija o smrti javne osobe. Na to se možete podsjetiti OVDJE.

No, korektna informacija tada nije bila cilj najvećeg dijela hrvatskih novinara, ali je cilj pojedinih novinara, tek nešto više od mjesec dana od Bagine smrti, koji su jučer izvještavali o sličnom slučaju u Dubrovniku, bio lešinarski klik više na račun izmrcvarenog tijela njihova sugrađanina. Bagin, dignitet javne osobe, štitili su neizvještavanjem, iako to nije bilo potrebno činiti na takav način, dok je jučer objavljena čak i fotografija mrtvog tijela čovjeka čiji je jedini dodir s medijima vjerojatno bi tek taj da ih je čitao, gledao i slušao.

Slučaj je sličan, ishod jednako tragičan, obitelji pogođene, ali jedan od dvoje pokojnika nije bio novinar da bi ga novinari štitili, iako su baš njegov i dignitet njegove obitelji trebali štititi. Dapače, dok je Bagina smrt, zbog značaja tog pokojnog novinara kao javne i utjecajne osobe, bila vijest, jučerašnja tragedija u Dubrovniku nije čak niti trebala dospjeti u medije.

No, „na koncu, najžalosnije je ipak da mnoge od njih danas – sutra neće biti briga za dignitet neke druge žrtve, jer nije – novinar(ka) ili netko koga su poznavali”, bio je zaključak komentara na Južnom koji je govorio o tome kako su hrvatski novinari u slučaju izvještavanja o smrti Mislava Bage ostali bez vjerodostojnosti. Nažalost, točno to se i dogodilo, već prvom idućom (ne)prilikom.

Cijela medijska drama stvorila se danas nakon što je objavljeno kako je ministar unutarnjih poslova Davor Božinović poništio pet natječaja za izbor načelnika policijskih uprava među kojima je i onaj za načelnika PU dubrovačko – neretvanske. Drama je stvorena oko toga, nakon što novi načelnik nije izabran, a dosadašnjem načelniku, odnosno Ivanu Pavličeviću je prije nekoliko dana istekao mandat, tko to vodi PU dubrovačko – neretvansku. Kako neslužbeno doznajemo, a što je nekako i logično, kao vršitelj dužnosti vodi je dosadašnji načelnik Pavličević, a i da nije tako, Policijska uprava dubrovačko – neretvanska ima cijeli niz načelnika odjela koji i dalje obavljaju svoj posao tako da zastoja nema, uostalom kao što to rade i kad je načelnik odsutan, npr. na godišnjem odmoru.

Uglavnom, natječaj je poništen jer dvojica kandidata, od trojice prijavljenih, koji su izašli na testiranje, isto nisu prošli. Jedan od te dvojice kandidata je i Ivan Pavličević. Kao i drugi kandidat, on, neslužbeno doznajemo, nije uspio proći opsežni i komplicirani pismeni dio ispita. Naravno, ne radi se i da – ne pitalici niti kvizu pa se, barem kad je riječ o PU dubrovačko – neretvanskoj, ne radi o nekakvooj uroti niti „sukobu klanova” kako je neuspjeh natječaja predstavljen u pojeidnim medijima. Pismeni dio ispita je naime transparentan i kandidati ga jednostavno – nisu prošli, ma koliko god je primjerice, prema informacijama kojima raspolažemo, Pavličeviću za to nedostajala doslovno sitnica.

Novi natječaj, koji je inače interan, odnosno na njega se mogu javiti samo djelatne osobe u policiji, bit će vrlo brzo raspisan.

„Novi europski Bauhaus“ naziv je ambicioznog programa Grada Dubrovnika kojim se prostori TUP-a u Gružu namjeravaju pretvoriti u mjesto, kako u gradskoj upravi navode, „društvenog okupljanja, ali istovremeno i centar stvaranja novih radnih mjesta gdje se fokus miče s uslužne gospodarske djelatnosti na kreativnu industriju, prvenstveno na filmsku”. Piše tako u današnjem priopćenju iz dubrovačke gradske uprave nakon, kako se u istom također navodi, prvog sastanka s koordinatorima projekta na temu transformacije TUP-ovih prostora.

Je li ipak pretenciozno pozivati se na nasljeđe Bauhusa dok je cijela ideja još u povojima - nema sumnje da jest. Zapravo, da je i realizacija ideje već i odmakla, uspoređivanje s Bauhausom bilo bi neodmjereno, pomalo čak i neukusno ambiciozno do granice podsmijeha, a u konačnici i potpuno bespotrebno te neoriginalno. Čemu pozivanje na ideju Bauhausa dok je jedina dodirna točka s njom tek to što se radi o prostorima bivše tvornice, a i to je prenapregnuto.

Koliko ideja koja se razvija u dubrovačkoj gradskoj upravi ima poveznicu s Bauhausu govori i to kako se u priopćenju spominje da primarna orijentacija buduće transformacije TUP-a leži u filmskoj industriji i otvaranju studija u jednoj od nekadašnjih tvorničkih hala. Nazvati otvaranje filmskog studija i u tim prostorima možebitno djelovanje još poneke udruge likovnih amatera, proizvođača kič suvenira kao sušte suprotnosti svemu onom što je Bauhaus u kontekstu pokreta želio postići ili što je već sve zamišljeno u TUP-u, a konkretno još ništa nije, ili je potpuno neznanje što to Bauhaus uopće jest ili je nedostatak mašte kako originalno prezentirati projekt koji u je svojoj biti neloš, ali da bi bio „novi europski Bauhaus” ipak se čini kao nedohvatljivi cilj.

Uglavnom, danas iz Grada Dubrovnika navode da su „na prvom sastanku dogovoreni daljnji koraci, a to je formiranje strateških timova za daljnji razvoj ideje TUP-a kao Novog europskog Bauhaus projekta” te će „stoga za potrebe ovog projekta Grad Dubrovnik, među ostalim, u interdisciplinarni tim stručnjaka uključiti predstavnike lokalnih visokoobrazovnih institucija, lokalne organizacije civilnoga društva, kao i druge lokalne stručnjake koji će različitim znanjima i vještinama dodatno doprinijeli razvoju samog projekta”.

Birokratski, a birokracija nikada nije izrodila kreativnu ideju.

Tisuće kuna dubrovačka gradska uprava izdvaja mjesečno za gomilu tzv. PR-ovaca zaposlenih u Gradu Dubrovniku, ima ih, kako bi se reklo, „preko nekoliko”. Svi oni zaposleni su preko stranke, neki preko HNS - a, danas su tu kao retaj bivše gradske uprave, no brzo su se prilagodili, neki preko HDZ – a nakon što je Mato Franković postao gradonačelnik. Njihov jedini posao je da suvislo pošalju informacije iz gradske uprave, konkretne i jasne. Ne bi to trebalo biti odveć teško. Da, ne bi trebalo...

No, kako gradski tzv. PR-ovci rade svoj posao pokazuje današnje priopćenje o pregledu oštećenja na Orlandovom stupu.

Kaže se u priopćenju, kako je „obavljen pregled oštećenja na Orlandovom stupu”, a što je pregledom utvrđeno ni riječi. Koga briga, oni su navodno danas zaradili svoju plaću.

Tražili smo naravno od gradske uprave da nadodaju u to priopćenje konkretnu informaciju, da javnost zna što se događa i što je utvrdio pregled oštećenja. U telefonskom razgovoru jedna od Frankovićevih PR-ovki, Doris Alavija, uvjerena je bila kako to jest zapravo informacija – da je eto obavljen pregled. Što je pregled pokazao ona ne misli da je bitno. Kaže ona ako mislimo da priopćenje ne valja neka napišemo da su glupi, ako je, veli Doris Alavija, to jedina kritika koja se može uputiti gradskoj upravi.

Kao što to nije jedina kritika koja se može uputiti gradskoj upravi, tako i oni nisu glupi - oni su samo lijeni, nesposobni i bahati, a za tu lijenost i nesposobnost redovno primaju plaću.

Vlada je u ponedjeljak na telefonskoj sjednici utvrdila nove cijene goriva te će od sutra cijena osnovnog benzina na svim maloprodajnim mjestima u Hrvatskoj biti 10,57, a dizela 12,88 kuna po liltri.

Cijena plavog dizela fiksirana je na 8,49 kuna po litri.

Benzin u odnosu na aktualnu cijenu pojeftinjuje za pet lipa po litri, a dizel za jednu lipu.

Vlada je utvrdila i najvišu maloprodajnu cijena ukapljenog naftnog plina (UNP) - smjesa propan - butan za velike spremnike i za boce i to 9,69 kuna po kilogramu UNP za spremnike (smanjenje 1,63 kuna po kilogramu) te 13,94 kuna po kilogramu UNP za boce (smanjenje 2,12 kuna po kilogramu).

Da nema mjera vlade te da se maloprodajne cijene u potpunosti slobodno formiraju na nivou premija energetskih subjekata, benzin bi po vladinom izračunu koštao 12,50 kuna po litri, dizel 14,84 kuna i plavi dizel 10,14 kuna po litri. UNP za spremnike bi, kažu u vladi, u tom slučaju koštao 11,54 kune, a UNP za boce 16,45 kuna po kilogramu.

Južni

Sjednica Gradskog vijeća Grada Dubrovnika održat će se u ponedjeljak s početkom u 11 sati. Od važnijih točaka dnevnog reda svakako treba istaknuti utvrđivanje datuma izbora za mjesne odbore i gradske kotare koji će se održati 6. studenoga, o čemu smo već pisali OVDJE, ali i odluku o novom sustavu o odvozu otpada i cijenama usluga Čistoće nakon uvođenja promjena. Naime, kako smo već pisalo OVDJE, ubuduće će svako kućanstvo plaćati fiksnu cijenu usluga od 61 kune te dodatni iznos po količini odloženog otpada.

Pred gradskim vijećnicima naći će se i godišnja izvješća o polsovanju gradskih poduzeća i poduzeća u kojima Grad ima značajan udio, Boninova, Čistoće, Domouprave, Dubrovačke baštine, Dubrovačke razvojne agencije, Groblja Dubac, Hotela Gruž, Libertasa, Luke Dubrovnik, Sanitata, UTD Raguse, Vodovoda i Vrtlara.

Možda je i pomalo neozbiljno bilo staviti sva izvješća gradskih poduzeća na jednu sjednicu Gradskog vijeća ukoliko se o njima kani ozbiljno raspravljati, osim ako u svakom od njih ne „cveta cveće u naše preduzeće”, a baš i ne cvjeta pa bi se o pojedinim poduzećima uistinu imalo što raspravljati.

Na problem izmještanja učenika i profesora, zapravo nastave Turističke i ugostiteljske škole Dubrovnik (TUŠ) u Župu dubrovačku, odnosno tamošnju osnovnu školu i to opet ne u jednu, već u dvije zgrade, reagirao je danas i predsjednik SDP – a Dubrovačko – neretvanske županije Mišo Krstičević.

Naime, nastava TUŠ – a odvijat će se u Župi dubrovačkoj jer se obnavlja školska zgrada u Dubrovniku. Nije Župa dubrovačka „na kraju svijeta”, ali je činjenica da je loše povezana, a poseban problem imat će učenici koji ionako moraju putovati u Dubrovnik svakog dana primjerice iz Slanog i sl. zbog čega su roditelji učenika čije prebivalište nije u Dubrovniku posebno ogorčeni.

Nashvatljivo je da rješenje ovog problema nije pronađeno na način da se nastava omogući na Sveučilištu u Dubrovniku koje se može pohvaliti brojnim prostorima za razliku od broja studenata koji je sve skromniji.

„Administracija javnih sustava današnjice je nažalost sinonim za nesnalaženje i neproduktivnost, uz iznimke onih sustava kojima upravljaju ili su nekad upravljali motivirani i sposobni pojedinici. Nesnalaženje, gubitak motiva i samoorijentiranost župana Dobroslavića i gotovo svakog dijela administracije koji se naslanja na njegovo upravljanje prije par dana je producirala rješenje koje će imati negativne posljedice na obitelji i učenike koji pohađaju Turističku i ugostiteljsku školu Dubrovnik (TUŠ).” - navodi danas Mišo Krstičević ukazujući da je Županija dubrovačko – neretvanska, kao osnivač škole, morala bolje reagirati na ovaj problem.

„U koordinaciji Dobroslavića i TUŠ-a odlučeno je prostorno izmjestiti 500 učenika u Župu dubrovačku dok radovi na objektu TUŠ-a ne budu završeni. Rezultati takve odluke su sljedeći: značajno veća financijska izdavanja za prijevoz učenika, znatno veći gubitak vremena u prijevozu tih istih učenika i nemogućnost paralelnog pohađanja gotovo svih vannastavnih aktivnosti. Od ranije su poznati problemi organizacije, isplativosti i dostupnosti autobusnih linija za prijevoz učenika. Od ranije su poznati odnosi i potraživanja između Županije i Sveučilišta u Dubrovniku, te da se nastava može organizirati u prostorima Sveučilišta.” - navodi Krstičević.

„Župan Dobroslavić treba napraviti sve da se nastava za ove učenike organizira na području grada Dubrovnika,” jasan je predsjednik županijskog SDP -a.

„Iako su nesposobnost i inertnost župana Dobroslavića prepoznatljiva obilježja njegovog rada, nadamo se da je ostatak administracije sposoban organizirati dva koordinacijska sastanka i promijeniti ovu štetnu odluku.” - zaključuje Mišo Krstičević.

Još od zatvaranja „šinteraja” u Župi dubrovačkoj, gdje su se odvodili i psi s dubrovačkih ulica, u Dubrovniku se govori o izgradnji skloništa za životinje. U međuvremenu su pronađeni psi, ne samo iz Dubrovnika, odvođeni na Žarkovicu, u azil Društva za zaštitu životinja Dubrovnik koji je djelovao mimo regula. Nakon što je donesena odluka da se psi sa Žarkovice moraju izmjestiti pokrenuta je akcija njihova udomljavanja, a kako je nedavno objavio gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković danas se tamo nalazi samo 93 psa. Na početku akcije bilo ih je, naveo je Franković, 276.

Pitanje koje se postavlja i ovaj put, kao što se postavljalo i dugi niz godina, jest odakle zapravo tih nekoliko stotina pasa na Žarkovici. Naime, u tom azilu u pojedinim trenucima bilo je i više od tri stotine životinja pa ispada da je otprilike svaki 143. stanovnik Dubrovnika napustio psa, ako azil promatramo kao sklonište za životinje s područja Dubrovnika. Ako uzmemo šire područje, npr. Dubrovniku pridodamo Župu dubrovačku, Konavle i Dubrovačko primorje, ispada po gruboj računici da je svaki 200 – ti stanovnik napustio psa koji se na koncu našao na Žarkovici. Naravno takvi podaci nisu istiniti, a odakle su stigli svi oni psi koji su sklonjeni na Žarkovicu odgovor vjerojatno nikad niti nećemo dobiti.

Dubrovnik je u međuvremenu među ljubiteljima pasa došao na zao glas kao grad koji ne brine o napuštenim životinjama jer nema službeni azil. Pri tome nitko nije spominjao ni npr. Župu dubrovačku, ni Konavle, ni Primorje, ni eto npr. Ston ili Trpanj itd. Sve te jedinice lokalne samouprave također nemaju azil. No, Dubrovnik je u očima javnosti bio i ostao kao jedini negativni primjer.

Takav pritisak doveo je do toga da Grad Dubrovnik planira, zapravo već je prema izjava iz gradske uprave ishodovana i građevinska dozvola, projekt skloništa za životinje na Grabovici koji zapravo nadilazi njegove potrebe. Taj kompleks trebao bi se prostirati na 12 tisuća četvornih metara što bi ga, ako se izgradi, kako tvrde iz Grada Dubrovnika, činilo jednim od najvećih skloništa za životinje u Europi kojim upravlja jedna jedinica lokalne samouprave. U njemu će biti mjesta za čak 352 psa i 91 mačku, precizan je izračun iz projekta.

Grad Dubrovnik treba izgraditi azil, sklonište za životinje i normalno je da se izgradi, uostalom, to je neki „civilizacijski doseg”, ali posljednji podaci koje je iznio upravo gradonačelnik Franković pokazuju da projekt na Grabovici uistinu zasad nije potrebno realizirati u takvim gabaritima. Ako danas u azilu na Žarkovici ima manje od stotinu pasa, a priljeva novih nema u značajnijem broju opravdanja za izgradnju azila koji bi udomio 352 pasa i skoro stotinu mačaka, baš i nema. Projekt koji bi u ovom obujmu koštao oko 30 milijuna kuna, može dakle biti i skromniji, osim ako Grad Dubrovnik nije taj koji bi trebao rješavati pitanje zbrinjavanja životinja na puno širem području od svojih administrativnih granica, a nije.

Kako Dubrovnikpress neslužbeno doznaje Grad Dubrovnik uistinu će i krenuti u pravcu da se u projekt ipak uđe sa skromnijim ambicijama od smještaja nekoliko stotina životinja. Tako bi, doznajemo, u prvoj fazi trebalo biti izgrađeno sklonište za stotinu pasa, a građevinska dozvola koja je izdana ujedno se i odnosi na prvu fazu projekta. Ta prva faza, koja bi ujedno i zadovoljila trenutne potrebe, koštat će oko 12 milijuna kuna. To ne znači, doznajemo iz izvora bliskih gradskoj upravi, da Grad Dubrovnik odustaje u potpunosti od skloništa kako je zamišljeno cijelim projektom, već da će se on dalje razvijati prema potrebi.

Inače, projekt azila na Grabovici koji je prijavljen i za financiranje iz fondova EU zamišljen je i kao samoodrživ u smislu da će imati vlastitu proizvodnju električne energije putem solarnih panela te prikupljanje vode.

Osim što je dobio ponudu za otkup dionica UTD Raguse, o čemu smo pisali OVDJE, Grad Dubrovnik vjerojatno će povećati i udio u vlasništvu Hotela Gruž. Naime, Grad je vlasnik nešto više od 89 posto dionica tog društva, a sam objekt hotela Gruža prenamjenjuje se u dom za starije. Na gradsku adresu, doznaje Dubrovnikpress, nedavno je stigla i ponuda za otkup 1245 dionica u vlasništvu jedne kanadske državljanke koja ih je spremna ustupiti po cijeni od 100 kuna po dionici.

Grad je inače vlasnik 48.450 dionica Hotela Gruž d.d. koje su vrijedne četiri milijuna i 845 tisuća kuna u temeljnom kapitalu, a cilj gradske uprave je, ako i slučaju UTD Raguse, postati stopostotnim vlasnikom Hotela Gruž tako da se očekuje da će i Gradsko vijeće prihvatiti ovu ponudu na prijedlog gradonačelnika Mata Frankovića.