Jednako kao što je gorljivo zagovarala da živi socijaldemokraciju, gorljivo je tvrdila da je Andro Vlahušić jedini koji može voditi Grad Dubrovnik, a gorljivo je dugi niz godina i „pucala” po HDZ-u. Na kraju je s HDZ-om potpisala koalicijski sporazum o zajedničkom izlasku na izbore. Sporazum koji je sklopila s HDZ-om daleko je od onog političkog umijeća mogućeg. Čin je to korištenja politike za vlastiti opstanak čak kad si u to istoj politici politički zapravo mrtav. Za politiku inače kažu da je umijeće mogućeg. I ona to u konačnici zaista i jest, ali ta krilatica više se odnosi na visoku politiku, onu u kojoj ćete za stol sjesti Srbina i Kosovara i uvjeriti ih zašto je bolje da se međusobno priznaju i surađuju nego da ratuju. U politici ozbiljni procesi dugo traju, ali se na kraju svedu na to umijeće mogućeg.

Piše: Nikolina Metković

Potpisivanje koalicije predsjednice HSU-a Dubrovnik Olge Muratti s HDZ-om daleko je od umijeća mogućeg. To je najgora vrsta tezgarenja, nepristojnije rečeno – političkog kurvaluka.

„Vice, zadnja kuća na Mejašima s koje je skinuta zvijezda, bila je kuća tvoga ćaće”, rekao je Željko Kerum HDZ-ovu kandidatu Vici Mihanoviću nedavno tijekom jednog sučeljavanja.

Vicinog ćaću ne poznajemo uopće, ne znamo je li bio zadrti komunist koji se i javno tako deklarirao i govorio da živi komunizam. Na kraju krajeva, puno je u Dalmaciji obitelji kojima su djed ili otac bili partizani, pa onda i komunisti. No, ni oni koji se se međusobno oslovljavali drugovima i po kućama držali slike druga Tita, nisu previše javno govorili da doista žive komunizam. Pa ni oni komunisti koji su se krajem 80.-tih prometnuli u socijaldemokrate nisu previše isticali da žive socijaldemokraciju.

Muratti je to činila. U konačnici, ona je jedna od tih koji su se iz komunista prometnuli u socijaldemokrate. Inače, komunistička i socijaldemokratska doktrina nisu baš bliske. Toliko su različite da se socijaldemokrati i komunisti baš i ne vole. Primjerice, ono što bi komunisti rješavali „na ho-ruk”, buntom i revolucijom, socijaldemokrati rješavaju dijalogom.

Ali tko je na kraju 80.- tih, kad se trebalo presvući da bi se opstalo i zadržalo u komunizmu stečene beneficije, vodio računa o tamo nekim političkim doktrinama. I tako su ondašnji komunisti, kao i Vicin ćaća, ako Kerum govori istinu, preko noći odbacili onu crvenu zvijezdu petokraku, zamijenivši je socijaldemokratskom crvenom kockicom.

Da se razumijemo, i brojni su današnji HDZ-ovci pogazili tu zvijezdu petokraku. Mnogi i dan danas skrivaju da su im đedovi i ćaće bili partizani i komunisti, a takvi uglavnom ne viču javno da žive demokršćanstvo. Kako će i vikati kad dobar dio njih do 90. -tih nije ni znao kako crkva izgleda iznutra, a kamoli da su znali što je to demokršćanstvo.

HDZ ima i svoju najveću Hrvaticu Dubravku Šuicu, koja je svojevremeno izjavila kako su u HDZ-u svi na listi Hrvati i kršćani, vjernici i katolici. No, Šuica politički dres nije presvlačila, iako je u svom političkom djelovanju bilo situacija kad je to mogla učiniti. Šuica je danas u Bruxellesu, na visokoj poziciji u visokoj politici, dok je Olga Muratti ostala u provinciji. Iako je imala visoke ambicije, one se nikad nisu ostvarile.

Primjerice, saborska fotelja, ona koja je odskočna daska za daljnji politički probitak, ostala joj je samo pusta želja. Ni zaklinjanje u socijaldemokraciju nije joj pomoglo da dobije neku važniju funkciju na višim stranačkim razinama. Nakon što je dubrovački SDP bez potvrde središnjice uvela u dubrovački dogovor, iz SDP-a su je „zamolili” da ode. Novu političku nišu i šansu za opstanak našla je u HSU-u.

Kakva je uopće stranka taj HSU? Koja je njihova politička doktrina, na čijem nauku i idejama temelje svoje djelovanje? Pa nema ga, ne postoji, niti je ta stranka na političkom spektru uopće potrebna, niti se problemi umirovljenika rješavaju zato što je eto HSU-u u vlasti. Riječ je o interesnoj skupini. Ta je stranka, kao i još neke, u politici samo radi profiterstva onog osobne naravi dok jadnim umirovljenicima prodaju priču da oni za njih nešto rade.

Uvjerena socijaldemokratkinja inače je bila i gorljiva zagovornica Andra Vlahušića za kojeg je tvrdila da on jedini može voditi Grad. Nakon što je stavila potpis na sporazum s HDZ-om, izgleda da od Andra ipak postoji bolji. Za Muratti je sad Franković bolji.

Teško da će HSU HDZ-u u izbornoj noći 16. lipnja donijeti nešto više glasova nego što ih mogu skupiti sami. Nisu glasove donosili ni Vlahušiću. No, ondašnji predsjednik dubrovačkog HSU-a Jadrušić od Vlahušića nije ništa ni tražio. Apetiti Olge Muratti zasigurno su puno veći. Vlahušić najbolje zna koliko su bili, a Franković će ih tek spoznati.

Na kraju krajeva s Murrati na listi HDZ-a po društvenim mrežama sprdaju se i sami HDZ-ovci s ovom fotomontažom.

Kako i ne bi. Uvjerena socijaldemokratkinja na predsjedničkim je izborima podržala Zorana Milanovića, a prekjučer je ušla u toliko joj mrske prostorije HDZ-a potpisati koalicijski sporazum.

Uvjerena socijaldemokratkinja Olga Muratti nije zapravo ništa drugo nego dubrovački Zdravko Tomac. I on se tako iz komuniste prometnuo u SDP-ovca, socijaldemokrata, da bi u sutonu života doživio prosvjetljenje i 2011. prišao HDZ-u i često isticao kako je u životu doživio transformaciju od vjerski solidno odgojenog dječaka, preko mladog čovjeka duboko involviranog u ateistički marksistički svjetonazor, do čovjeka koji je opet na duboki način prepoznao katoličku vjeru u kojoj je izvorno bio odgojen.

Muratti o svjetonazoru, političkim doktrinama, za razliku od Tomca zna vrlo malo, ali zato ima duboko znanje o raspodjeli političkog plijena. Tomac je volio svjetla reflektora, dok Muratti u politici voli sve ono što politika nije. Nije li zato bila i ostala provincijska političarka.