Dva su mjeseca ostala do izbora. Tempo kampanje trenutno diktiraju bivši gradonačelnik Andro Vlahušić i Srđevci. Dok aktualni gradonačelnik Mato Franković udarce oporbe ignorira, još uvijek postoje političke stranke koje nisu službeno predstavile svoje gradonačelničke kandidate. Smeta li ih možda u njihovoj političkoj promidžbi korona zbog koje moraju održavati socijalnu distancu s građanima? Ne, ni najmanje? Njihov problem, kojeg su svi oni itekako svjesni, je neznanje i nedostatak vizije za ozbiljan trenutak u kojem se Dubrovnik nalazi.
Dok svijet već godinu dana trese pandemija i kao njezin produkt sve jača kriza, dva mjeseca prije lokalnih izbora Dubrovnik je sablasno prazan grad. Da je normalan ožujak Grad bi već vrvio turistima. Ovako ih nema, ali ne samo u nas, nema turista nigdje po svijetu, sve su atraktivne destinacije koje ljudi vole posjećivati prazne. Prazne će po svoj prilici i ostati, a dubrovački političari koji na predstojećim izborima pretendiraju na vlast, narodu i dalje obećavaju da će turisti stići. Jednom vjerojatno ponovo i hoće, ali to neće biti tako skoro i neće biti već u lipnju, a svakako neće biti u masovnijem broju. Možemo biti sretni ako ih dođe koliko ih je bilo prošlo ljeto.
Ako dosad nisu mogli razumjeti, Hrvatima je, barem onom pametnijem dijelu, kriza koju živimo pokazala što je turizam i što je država bez industrije, nerazvijenog gospodarstva. Dok turiste ni uz najbolje pokušaje i najskuplje reklamne kampanje ne može nigdje nitko dovesti, dubrovački političari jedan za drugim obećavaju da će ih dovesti.
Turizam će biti i glavno oružje iz kojeg će jedni po drugima pucati u kampanji. Najžešće će naravno pucati po aktualnom gradonačelniku, jer osim što bi im valjda on trebao dovesti turiste, sam je svojim izjavama o nadolazećoj sezoni od sebe stvorio metu.
Od ozbiljnih političkih lidera očekuje se da građanima jasno kažu kakvo je stanje s turizmom. Nadasve, od njih se očekuje i nova vizija Dubrovnika, grada u kojem se efekti uspješnosti neće brojati iz ostvarenog broja dolazaka i noćenja. Očekuje se vizija Dubrovnika iz kojega njegovi mladi obrazovani naraštaji neće bježati, grada u kojem će na cijeni bit znanje, jer lincun na krevetu zna zategnuti svatko.
U kolikom su naši političari strahu od izbora najbolje zrcali činjenica da vrijeme prije službenog početka kampanje, ono koje im je u medijskom prostoru do lipnja posve besplatno, uopće ne koriste za proklamiranje svojih politika. Većina njih utočište je našla na društvenim mrežama, poglavito Facebooku jer im jednosmjerna komunikacija s vlastitim „fanovima” najviše odgovora, a nakon objave posta ne ulaze u polemiku s neistomišljenicima koji uostalom njihove profile malo i gledaju.
S druge pak strane, njihove objave o njima najviše i govore, odnosno ukazuju kako većinu kandidata, koji bi željeli sjesti u gradonačelničku fotelju od te fotelje treba držati što dalje jer im jednostavno nedostaje pronicljivosti i intelektualnog kapaciteta za produktivnim bavljenjem politikom.
Prije negoli je povukao gradonačelničku kandidaturu SDP-ov Jadran Barač čistio je plaže i štimao semafore. Mogao je sve te plaže čistiti i tijekom svog četverogodišnjeg vođenja gradskog SDP-a, ali nije jer mu je ekološka svijest proradila netom pred izbore. Posebno je najavljivao da će ukoliko bude izabran za gradonačelnika po dubrovačkim raskrižjima naštimati semafore.
Ivan Tropan kao novi SDP-ov kandidat pokušava spasiti što se može ne bi li za tu stranku u Dubrovniku ostvario što bolji rezultat na izborima. No, konkretne programske smjernice koje bi mu u tome trebale pomoći još uvijek ne iznosi.
Lideri DUSTRA-e i DDS-a, Željko Raguž i Pero Vićan još službeno nisu ni predstavili svoje kandidature. Dok Ragužu očito nije preša, Vićan kao da je sa službenim predstavljanjem kandidature otezao, a potom ga je usporila korona od koje je u međuvremenu obolio. DUSTRA doduše svakodnevno na Facebooku objavljuje po jednog kandidata koji će biti na listi te stranke za Gradsko vijeće.
Mostov kandidat Maro Kristić očito ima status komentatora dnevnopolitičkih gradskih prilika u vijestima jedne lokalne televizije u kojima redovito komentira svoje protivnike, ali ne proklamira svoje politike.
Liderica HNS-a Nataša Gabričević u nedostatku ozbiljnog političkog programa na sebe skreće pozornost provociranjem polemike sa Sanitatom kojemu eto u vremenu krize HDZ ne da zarađivati novac, odnosno HDZ kao ne dozvoljava Sanitatau da HNS proda oglasni prostor. Dok se brine hoće li imati dovoljno mjesta za plakate s kojih će se smiješiti biračima, Gabričević je očito nesvjesna koliku je štetu napravila Andru Vlahušiću čiju gradonačelničku kandidaturu ta stranka podržava.
Vlahušić, koji je kampanju započeo predstavljanjem kandidature ispred gradske uprave istaknuvši kako će se vratiti na mjesto s kojega ga je HDZ s Mostom izmjenama zakona istjerao, upozorio je i na previsoku cijenu dionice ceste od mosta do Pobrežja. Dok Vlahušić zagovara masovno cijepljenje lokalnog stanovništva i progovara o problemima koji muče građane, Gabričević se očito igra. Možda je umislila da je ona Vlahušiću sad taj Valentin Dujmović kojega nema ili je možda njezina ambicija biti drugi Dujmović koji će Vlahušiću čuvati leđa. Kako god, izletila je u prvoj krivini.
Uz Vlahušića, o konkretnim problemima progovaraju jedino srđevci. Njihov je fokus na GUP-u a između Frankovića i Vlahušića po tom pitanju stavljaju znak jednakosti.
Aktualni gradonačelnik Mato Franković još uvijek udarce srđevaca i Vlahušića, jer oni mu jedini upućuju konkretne kritike, ignorira. Drži se zakopčan, a komentira isključivo projekte koji su u tijeku, koje redovito postavlja i na svoj zid na Facebooku.
No, i u korona uvjetima kampanja će se zasigurno intenzivirati po raspuštanju Gradskog vijeća. Pitanje je tko će diktirati njezin tempo i koje će teme dominirati u medijskom prostoru, korona i kriza kao posljedica pandemije zapravo su sve dubrovačke političare izbacili iz cipela u kojima su mislili bez puno talasanja i uz malo priče prehodati vrijeme do izbora.
Prepucavanje i niski udarci neće ni tijekom ove kampanje izostati, ali očito hoće ozbiljni politički programi iz kojih će se moći prepoznati neki novi obrisi gospodarskog razvoja Dubrovnika. Pitanje je samo koliko su u Dubrovniku mudri birači i hoće li konačno prepoznati tko su lokalni šerifi, dubrovački Bandići, tko je u politiku zalutao, a tko bi, ako već nije kasno, ovu krizu mogao pretvoriti u priliku.