Prikazujem sadržaj po oznakama: kandidati

Član Predsjedništva SDP -a Mišo Krstičević jedini je kandidat za predsjednika SDP -ova Županijjskog odbora na unutarstranačkim izborima u toj stranci koji će se održati 27. studenoga.

Krstičević je nedavno za Južni na pitanje hoće li istaknuti kandidaturu za predsjednika Županijskog odbora SDP -a kazao kako o toj odluci prvo želi unutar stranke razgovarati sa svojim kolegama, koji su u konačnici podržali njegovu kandidaturu.

Osim što je gradonačelnik grada Ploča, Krstičević je i kirurg u KBC -u Split, ali i čovjek kojega mnogi u SDP -u drže uvjerenim socijaldemokratom.

Mišo Krstičević na posljednjim je lokalnim izborima nosio SDP -ovu listu za Županijsku skupštinu. Njegova kandidatura za mjesto predsjednika Županijskog odbora SDP -a svakako je signal da će se u tom odboru konačno dogoditi promjene u načinu vođenja politika, promjene koje su se inače u toj stranci opterećenoj frakcijskim igrama godinama odgađale.

Za promjene politika u SDP -u svakako će biti vrlo važno tko će biti članovi Županijskog odbora i članovi Predsjedništva. Za članove Županijskog odbora valjano je 20 kandidatura dok su za članove predsjedništva pristigle tri kandidature. Podnijeli su ih Kristina Ćurčija, načelnica Općine Vela Luka Katarina Gugić i član GO SDP -a Dubrovnik Ivica Didić koji je inače trenutno jedini kandidat za predsjednika SDP -ova dubrovačkog odbora.

Građani Dubrovačko – neretvanske županije sljedeću nedjelju u drugom krugu izbora odlučit će o imenu novog župana, Nikola Dobroslavić kao aktualni ili Božo Petrov kao izazivač koji je prošao u drugi krug, pa pomalo i iznenađujuće, reklo bi se Petrov je obavio bolji posao u Dubrovniku nego Roko Tolić u Neretvi pa je stoga i drugi krug takav kakav jest.

A drugi krug je takav da je pred biračima ljevice uistinu teška odluka, podržati HDZ-ova Dobroslavića ili klerikalca Petrova iz Mosta. Nekako miriše na to da će se, barem u Dubrovniku, ljevičari u popriličnom broju suzdržati glasanja u drugom krugu, posebno kada se uzme u obzir da ni na izborima za gradonačelnika Dubrovnika u drugom krugu nemaju svog predstavnika.

Petrov pak, želi li pobijediti Dobroslavića, mora prikupiti upravo glasove te ljevice ili glasove onih koji su birališta u prvom krugu zaobišli u širokom luku, no, ovi potonji, kad su u prvom krugu apstinirali, zašto bi i u drugom izlazili.

Petrovu inače nedostaje nešto više od 11 i pol tisuća glasova da bi uopće dostigao Dobroslavićev rezultat iz prvog kruga, a pri tome mu je manevarski prostor sužen. Na prošlim izborima kandidat Mosta bio je Nikola Grmoja, također je zaslužio prolaz u drugi krug, a Grmoja je u prvom skupio 16.564 glasa, a u drugom krugu jedva da je prikupio još nekih 2.600 glasova.

Petrov je naizgled u nepovoljnijoj situaciji nego Grmoja, jer u prvom krugu skupio je oko 3.600 glasova manje nego Grmoja prije četiri godine, no to u ovom slučaju ništa ne znači.

Naime, Grmoja posljednji put zapravo ni nije imao pravog protukandidata za drugi krug, pri tome mislimo naravno na sve osim na Dobroslavića, a Petrov je ovaj put vodio boj s Rokom Tolićem pa je stzoga i skupio manje glasova. Naime, nekoliko tisuća glasova Roka Tolića Petrov može prikupiti, jer i nije riječ o istinskoj ljevici, ne treba zaboraviti da je Tolić, iako s predznakom SDP-a i HNS-a, ipak bio nezavisni kandidat pa Petrov u taj pot može uistinu nešto i zagrabiti.

Ipak, čini se da to nije dovoljno, osim ako birači HDZ-a ne budu apstinirali pa Diobroslavić ostane na brojci iz prvog kruga ili čak i manjoj, jer u preostalim potovima mostov kandidat može računati na jako mali broj glasova. Glasači Srđ je Grad ipak se ne čine ovce koje će poslušati svog kandidata za župana Marka Giljaču koji im je poručio glasajte za sve samo da je kontra HDZ-a i pretpostavljamo da će većina njih neće glasati nikako, ostat će doma, a bilo ih je u prvom krugu gotovo pet tisuća. I to je to što se tiče ljevice.

Nešto više od tri tisuće glasova prikupila je DDS-ova Terezina Orlić, DDS očekuju pregovori o koaliciji s HDZ-om, s kojim su uostalom u koaliciji bili i u prošlom mandatu, ali ne treba otpisati sve birače DDS-a da neće stati na stranu Boža Petrova. No, zato većinu birača Karla Gjurašića, DUSTRA-inog kandidata gotovo pa u startu mostovci mogu zaboraviti.

Petrovljevih skoro 13 tisuća plus Tolićevih par tisuća, neka se zalomi i pokojem srđevcu da glasa za klerikalca i jasno je da bez podrške DDS-ovih i DUSTRA-inih birača Petrovu treba čudo. To čudo može ostvariti glasovima u Neretvi, jer ovi izbori za župana sve više se i pretvaraju u sukob Neretve i dubrovačkog područja.

Koalicijsku listu predvođenu SDP-om za Županijsku skupštinu nosit će Mišo Krstičević, doznaje portal Dubrovnikpress.hr. Krstičević je inače gradonačelnik Ploča i u svom gradu ide u utrku za drugi mandat.

Krstičević je inače kirurg u KBC-u Split, koji se svog poziva ne odriče unatoč bavljenju politikom. Tako se može čuti da u KBC-u Split kako kao kirurg radi puno radno vrijeme dok se problemima grada Ploča bavi u poslijepodnevnim satima.

Sin je poznatog nogometaša Miša Krstičevića koji je karijeru započeo u Hajduku. Krstićević junior rođen je 1987. u Oberhausenu u Njemačkoj gdje je njegov otac u to vrijeme igrao nogomet.
Kad je politika u pitanju, Krstičević je inače prije dvije godine baš u Pločama inicirao sastanak SDP-ovih gradonačelnika kojemu je cilj bio spriječiti rušenje tadašnjeg predsjednika SDP-a Davora Berbardića kako bi se prekinuli unutarstranački sukobi.

No, pred parlamentarne izbore 2020. odbio je biti na listi Restart koalicije za X. izbornu jedinicu. Špekuliralo se naime da je Krstičević smatrao kako mu na toj listi kao gradonačelniku pripada peto mjesto, koje je u konačnici dobio načelnik Općine Smokvica Kuzma Tomašić dok je Krstičeviću ponuđeno znatno niže mjesto na koje je on u konačnici odbio stati. Taj je njegov potez na kraju krajeva bio posve opravdan jer nije baš logično da se na listi načelnik jedne uistinu male općine nađe ispred jednog gradonačelnika.

Uz Krstičevića, na listi za Županijsku skupštinu Dubrovačko – neretvanske županije, doznaje portal Dubrovnikpress.hr naći će se i imena još nekih nešto istaknutijih SDP-ovaca poput načelnice Vela Luke Katarine Gugić i već spomenutog načelnika općine Smokvica Kuzme Tomašića.

SDP inače na predstojećim lokalnim izborima za župana podržava kandidaturu nestranačkog kandidata Roka Tolića. Bivši direktor Zračne luke Dubrovnik neće biti jedan od kandidata na listi za Županijsku skupštinu.

Srđ je Grad na današnjoj konferenciji za novinare potvrdio je, kao što je portal Dubrovnikpress.hr već pisao, da je Đuro Capor kandidat te stranke za gradonačelnika Dubrovnika, a Marko Giljača kandidat za župana Dubrovačko – neretvanske županije na predstojećim lokalnim izborima.

Svoje kandidate srđevci su danas službeno predstavili na konferenciji za novinare. Vijećnik srđevaca u aktualnom sazivu Gradskog vijeća Nikša Selmani kandidat je za zamjenika gradonačelnika Dubrovnika dok je kandidatkinja za zamjenicu župana Igra Šain Kovačević iz Nove ljevice, s Korčule, a inače je aktivna u mnogim udrugama s područja tog otoka.

Kandidat stranke Srđ je Grad za gradonačelnika Dubrovnika Đuro Capor, koji je dubrovačkoj javnosti dobro poznat kao osnivač Građanske inicijative Srđ je naš, zapravo je logičan izbor srđevaca. Tijekom svog predstavljanja kao kandidata za gradonačelnika Capor je istaknuo kako je cilj njegove kandidature promijeniti Dubrovnik.

- Imamo dovoljno znanja i iskustva temeljenog na našoj dugogodišnjoj borbi za javno dobro i marljivim radom u Gradskoj vijećnici. Naš je cilj u Dubrovniku uspostaviti ono što građani žele vidjeti, a to je odgovornosti vlasti i prekidanje klijentelističkih veza. Uspostavit ćemo i racionalno praćenje trošenja javnog novca te uključiti građane u nadzor i odlučivanje. Prekinut ćemo praksu da se gradom vlada kao da mu je na čelu lokalni šerif.- rekao je između ostalog Capor.

Kandidat srđevaca za župana Dubrovačko-neretvanske županije Marko Giljača, koji je inače vijećnik u aktualnom sazivu Županijske skupštine, istaknuo je kako u izbore na razini Županije izlaze uvjereni da županije mogu i trebaju biti nositelji razvoja cijele regije.

- U izbore idemo uvjereni kako županije trebaju biti politički akteri koji okupljaju i komuniciraju potrebe lokalne razine prema državi. Nažalost, naša Županija već godinama nije politički akter nego je običan promatrač koji slijedi upute s državne razine i ne diže glas. - kazao je Giljača, naglasivši kako treba potaknuti razvoj plavog gospodarstva, odnosno pomorstva i ekološku poljoprivredu.

Kandidati srđevaca s današnje konferencije za novinare poručili su između ostalog kako su spremni na novi iskorak, za preuzimanje odgovornosti, odnosno kako su spremni za upravljanje Gradom.

nm

Netom što su osnovali političku stranku srđevci su najavili kako će na predstojećim lokalnim izborima osim kandidata za gradonačelnika imati i kandidata za župana. Četiri mjeseca prije izbora imena kandidata u toj su stranci izgleda definirana.

Portal Dubrovnikpress.hr neslužbeno doznaje kako će kandidat srđevaca za župana Dubrovačko – neretvanske županije biti Marko Giljača dok će kandidat za gradonačelnika Dubrovnika vjerojatno biti Đuro Capor, iako oko njegove kandidature unutar te mlade političke stranke navodno još nije postignut konsenzus.

No, Đuro Capor, s obzirom na njegovu višegodišnju borbu s projektom golf resorta na Srđu, koja je rezultirala referendumom na kojem se oko 10 000 građana izjasnilo protiv tog projekta, među srđevcima je svakako najzvučnije ime.

Marko Giljača vijećnik je srđevaca u aktualnom sazivu Županijske skupštine Dubrovačko – neretvanske županije koji je u posljednje vrijeme fokusiran na projekt izgradnje županijskog centra za gospodarenje otpadom na Lučinom razdolju.

SDP kao najveća oporbena stranka još nije istaknuo ime svog kandidata za župana na predstojećim lokalnim izborima. Gradonačelnik Ploča Mišo Krstičević, koji je inače i kirurg u KBC-u Split, s čijim se imenom kao mogućim kandidatom za župana kalkuliralo, očito je odustao od kandidature i bazirat će se ponovo na svoj grad.

SDP-ov kandidat za župana po funkciji bi mogao biti predsjednik Županijskog odbora te stranke Nikola Hajdić, u slučaju da SDP na izbore izlazi samostalno, ali taj je scenarij na posljednjem mjestu.

Naime, ime kandidata za župana uvelike će ovisiti i o pregovorima o koalicijskom izlasku na izbore koje je SDP započeo s pojedinim strankama. Tako je moguće da kandidat za župana, ako se formira koalicijski blok, uopće ne bude iz redova SDP-a.

Ni Most, čije je uporište dolina Neretve, još uvijek nije objavio svog kandidata za župana. Paradoksalno je zapravo da stranka koja se zalaže za ukidanje županija uopće ima kandidate za župane. Ukoliko bi i bio izabran netko od njihovih kandidata, posve je sigurno da se dužnosti župana ne bi odrekao. Što se tiče Dubrovačko – neretvanske županije nije nemoguće da Most i SDP pregovaraju o zajedničkom izlasku na izbore pa u konačnici SDP za župana podrži kandidata Mosta jer Most trenutno u Dubrovačko – neretvanskoj županiji ima zvučnijih imena od SDP-a.

Kandidata za župana imat će i pokret bivšeg gradonačelnika Andra Vlahušića, odnosno lista „Dubrovnik, naš Grad” koja također izlazi na izbore na razini Županije. Ime tog kandidata Vlahušić još ne otkriva. Njegov bivši pouzdanik Valentin Dujmović navodno će biti HNS-ov kandidat za župana.

HDZ je nedavno objavio kako će Nikola Dobroslavić još jednom, odnosno po četvrti put, biti kandidat te stranke za župana Dubrovačko – neretvanske županije na svibanjskim lokalnim izborima. Ostale stranke, mahom HDZ-ova oporba, svoje će kandidate postupno početi otkrivati sljedećih dana, od sredine siječnja. Tko će biti kandidati za župana oporbenih stranaka uvelike naravno ovisi i o pregovorima o mogućim predizbornim koalicijama.

Nikola Dobroslavić inače je prvi neposredno izabrani župan Dubrovačko – neretvanske županije. Na izborima 2009. u prvom je krugu s 26 596 osvojenih glasova bio bolji od bivše županice Mire Buconić koja je osvojila 14 141 glas. U drugom krugu s 30 349 glasova, Dobroslavić je za gotovo šest tisuća glasova bio bolji od Buconić kojoj je povjerenje dalo 24 545 birača.

Četiri godine poslije na izborima 2013. drugog kruga nije ni bilo. Dobroslavić je naime svog protukandidata, SDP-ova Mirka Duhovića, s nešto više od 53 posto glasova pobijedio u prvom krugu. Dobroslavić je tada osvojio 33 838 glasova, a Duhović 16 758 glasova birača.

„Score” iz 2013. od gotovo 34 tisuće glasova, zapravo je najveći broj glasova koje je Dobroslavić osvojio u protekla tri izborna ciklusa.

U prvom krugu izbora 2017. Dobroslavić je osvojio 29 267 glasova birača, dok je kandidat Mosta Nikola Grmoja dobio 16 564 glasa.

Dobroslavić je te 2017. izbornu pobjedu proslavio nakon drugog kruga, ali sa znatno manje glasova negoli su u HDZ-u očekivali. Drugi krug je naime Dobroslaviću donio 29 623 glasa, odnosno osvojio je svega 356 glasova više nego u prvom krugu. No, tih 356 glasova bilo je dovoljno, dapače za pobjedu nisu gotovo šta značili, jer je njegov protukandidat Nikola Grmoja osvojio 10 tisuća glasova manje od Dobroslavića. Grmoju je u drugom krugu podržalo 19 263 birača.

Pobjeda na svibanjskim lokalnim izborima, Dobroslaviću neće bit laka ukoliko se iz opobrenog bloka, ako se formira, suprotstavi ozbiljan protukandidat, a čega su svjesni i u HDZ-u.

No, Dobroslavić, kojem se prije COVID pandemije zamjeralo da puno vremena provodi u Bruxellesu, neriješeno pitanje županijskog centra za odlaganje otpada kao i neriješeno pitanje adekvatne i vremenu primjerene zdravstvene skrbi u dolini Neretve, ipak ostaje HDZ-ov najbolji izbor za župana pa će HDZ svoje redove itekako zbiti ne bi li izbore dobio, ne bi li Dobroslavić odnio četvrti mandat župana Dubrovačko – neretvanske županije, a HDZ formirao većinu u novom sazivu Županijske skupštine.

HDZ je za svibanjske izbore spreman, dok se za oporbu to ne može reći. Štoviše, SDP koji bi trebao predvoditi dio oporbe, kao da je za izbore nezainteresiran, zbunjen, odnosno potpuno nespreman. Možda samo čekaju kad će predsjednik te stranke Peđa Grbin imati slobodan termin. On naime šeta po gradovima i županijama gdje predstavlja SDP-ove kandidate za gradonačelnike i župane.

Ili možda još uvijek nisu okončali pregovore sa strankom čijeg kandidata namjeravaju podržati kad već svog kandidata za župana nemaju.

Pet mjeseci do lokalnih izbora gradonačelnik Mato Franković prognozirao je kako drugog izbornog kruga neće ni biti jer će bivšeg gradonačelnika Andra Vlahušića poraziti u prvom krugu. Vlahušić vjerojatno jest Frankovićev najozbiljniji rival, a drugi izborni krug ipak je neizbježan pa čak i u slučaju da je Vlahušićev rejting precijenjen.

Piše: Nikolina Metković

Otkad se održavaju neposredni lokalni izbori na dubrovačkom se području nije dogodilo da netko od gradonačelničkih kandidata pobjedu odnese već u prvom krugu. Najozbiljniji Frankovićev protukandidat je bivši gradonačelnik Andro Vlahušić. Dvojac je to koji će se najvjerojatnije „tući” i u prvom i u drugom krugu. Čak i uz uvjet da mu rejting među biračima nije više toliko dobar, a zasigurno jest padao, Vlahušić ostaje Frankovićev najveći izazivač jer ostali su preslabi. Vrijeme za stvaranje kandidata koji bi ozbiljnije ugrozio Frankovića nisu iskoristili, a neki stari kandidati ponovo će biti kandidati za gradonačelnika

Kad je u pitanju drugi krug za kojeg Franković najavljuje da ga neće biti, on je i više nego izvjestan, prvenstveno zbog velikog broja kandidata koji će se natjecati za gradonačelnika, a oporba je praktički nesposobna ozbiljnije ugroziti Frankovića.

Inače, ni lokalni zbori 2009. godine, prije kojih se smjena vlasti mogla namirisati u zraku, nisu prošli bez drugog kruga. U tom vremenu političkog prevrata kada su građani na birališta izašli u znatno većem broju nego u izbornim ciklusima poslije, Vlahušić je Šuicu dobio u drugom krugu.

Naime, u prvom krugu 2009. Vlahušić je osvojio 8 383 glasa, a Dubravka Šuica 7 641 glas. Izbornu pobjedu Vlahušić je ostvario u drugom krugu, osvojivši 11 924 glasa dok je Dubravka Šuica dobila 9 796 glasova birača.

Godine 2009. Vlahušić i Šuica nisu bili jedini kandidati za gradonačelnika Dubrovnika. Natjecala su se naime još dva marginalna kandidata, Marija Delija i Pero Vićan koje su podupirale njihove nezavisne liste.

U izbornim ciklusima koji su uslijedili poslije, što redovnim, što izvanrednim, Vlahušić nikad više nije ponovio izborni rezultat iz 2009. godine. Na izborima 2013. u drugom krugu podržalo ga je 10 294 birača dok je HDZ-ovu kandidatu Teu Andriću povjerenje dalo 6 418 birača.

Franković i Vlahušić prvi put jedan nasuprot drugog stali su u prijevremenoj izbornoj utakmici 2015. godine. Vlahušić je te izbore dobio, ali ne s prednošću koju je očekivao. Podržalo ga je 9 059 birača dok je Franković osvojio 8 587 glasova.

Dvije godine poslije, na redovnim lokalnim izborima, na kojima se Vlahušić zbog presude za Aferu Šipan nije mogao kandidirati, Franković je s gotovo tri tisuće glasova prednosti u drugom krugu pomeo HNS-ova kandidata Valentina Dujmovića. Franković je dobio 8 995 glasova, a Dujmović 5 648. Pitanje je bi li Vlahušić na tim izborima slavio sve u da se mogao kandidirati.

Dok mu se sudi za Aferu Revelin, a nakon što mu je istekao probacijski rok za Aferu Šipan, bivši gradonačelnik Andro Vlahušić sprema se za još jednu izbornu utrku u kojoj namjerava dobiti povjerenje birača za novi gradonačelnički mandat.

Predstojeći lokalni izbori za Vlahušića su svojevrsna bitka života, jer on naime smatra da mu je HDZ, podržavši izmjene zakona kojima mu je nanesena šteta, onemogućio kandidiranje i političko djelovanje te umanjuje svoju krivnju u Aferi Šipan.

Protekle četiri godine HDZ-ovci su ime Andra Vlahušića rijetko izgovarali. Iz ormara u gradskoj upravi gotovo pa i nisu vadili kosture iz njegovih mandata. Vlahušićeve provokacije su manje-više ignorirali, pustivši da o njemu, kao osuđenom gradonačelniku Dubrovnika, govori njegova presuda jer političari naime ne bi smjeli nikada, ali baš nikada biti uhvaćeni s prstima u pekmezu. U HDZ – u su Vlahušića zapravo pokušali marginalizirati, na neki način omalovažiti.

Percepcija birača o Andru Vlahušiću u protekle četiri godine svakako se mijenjala pa je zapravo pravo pitanje može li Vlahušić uopće pobijediti Frankovića. Osim što se u politici, jednom kad izgubiš, teško vratiti na tron, HDZ će svakako birače podsjećati kako je Vlahušić ipak osuđeni gradonačelnik koji bi iznova mogao biti osuđen.

Vlahušić inače u posljednje četiri godine također svaku priliku koristi ne bi li omalovažio Mata Frankovića i sve što Franković napravi pripisuje sebi, ističući kako mu je on sve to ostavio „u amanet”. Konkretne programe na temelju kojih će pokušati osvojiti povjerenje birača još ne iznosi.

Vlahušiću, ali i oporbi, pred izbore bi zapravo najviše odgovarao kaos, no kvalitetnim mjerama usmjerenim prema poduzetnicima i ranjivim skupinama građana, Franković je taj scenarij vjerojatno izbjegao. No, kako se lokalni izbori održavaju u vrijeme kad bi u Dubrovniku sezona trebala biti u punom zamahu, ako njezini efekti izostanu, naravno da će se za to kriviti aktualna vlast, odnosno Franković.

Ipak, u krizi poput ove koja je cijeli svijet bacila na koljena, apsurdno je kriviti bilo koju vlast što nema turista. Doduše, sve one političare koji su se izmjenjivali na vlasti itekako treba kriviti što u proteklih 30 godina nisu stvorili niti jednu novu vrijednost, a nove vrijednosti i vizije s odmakom od masovnog turizma na koji smo navikli i ustrajnost u njihovoj provedbi, trebaju biti temelj predizbornih programa svih stranaka, uključujući Vlahušića i Frankovića.

Franković te promjene već najavljuje dok Vlahušić trenutno ne nudi ništa više osim Disneylanda i masovnog turizma. Fokusiran na društvene mreže, poput kakva revolucionara stvara neku građansku sljedbu. Osim što svaka revolucija na kraju pojede svoju djecu, ni izbore još nitko nije dobio dižući revolucije na društvenim mrežama.

Kad je u pitanju Frankovićeva izjava da će pobijediti u prvom krugu, ostaje nejasno zašto u startu mobilizira Vlahušićevo biračko tijelo. Je li se možda samo nespretno izrazio ili i njemu fali malo adrenalina.

Županijski odbor HDZ - a Dubrovačko - neretvanske županije odlučio je u četvrtak o imenima koje će predložiti središnjici stranke za mjesta na listi u desetoj izbornoj jedinici na predstojećim parlamentarnim izborima.

Prema neslužbenim informacijama u Zagreb je odaslano devet imena. To su ministrica poljoprivrede Marija Vučković, župan dubrovačko neretvanski Nikola Dobroslavić, predsjednik županijskog HDZ – a Branko Bačić, gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković, gradonačelnik Metkovića Dalibor Milan, načelnik Općine Konavle Božo Lasić, načelnik Općine Župa dubrovačka Silvio Nardelli, načelnik Općine Ston Vedran Antunica i ravnatelj Lučke uprave Dubrovnik Blaž Pezo.

dm

U nedjelju će se održati izbori za Europski parlament, a među kandidatima koji se natječu za mandat zastupnika u novom sazivu tog europskog zakonodavnog tijela je i sedmero njih iz Dubrovnika. Među njih sedam i više je nego jasno da će samo HDZ-ova Dubravka Šuica osvojiti mandat. Iako su euroizbori biračima posve nezanimljivi pa je time i njihova izlaznost mala, pitanje je što je svih tih sedam eurokandidata tijekom kampanje učinilo ne bi li motivirali birače, odnosno povećali izlaznost birača koja bi prvenstveno njima kao kandidatima išla u prilog, a odnosi se to na sve kandidate pa i na Dubravku Šuicu koju će u Europarlament odvesti konačni skor HDZ-ove liste, umjesto da putem preferencije dobije povjerenje birača.

Većina od sedam kandidata iz Dubrovnika ne mogu osvojiti dovoljan broj glasova za predsjednika kućnog savjeta, a kamoli zastupnika u Europarlamentu. Neki od tih kandidata nemaju pojma ni što je to Europska unija. Da ih slučajno pitate što je ne bi se odmakli dalje od one rečenice kako je ona zapravo proizašla iz unije ugljena i čelika iz ranih pedesetih godina prošlog stoljeća. Većina ih vjerojatno ne bi znala odgovoriti ni na pitanje banalno poput onoga koliko je zastupničkih mjesta u Europskom parlamentu.

Iako bi bilo zanimljivo čuti što dubrovački kandidati misle o Schengenu, uvođenju eura, migrantskoj politici, europskoj sigurnosti, stvaranju zajedničke vojske i policije te unije, odlasku 14 posto radno sposobnog stanovništva iz Hrvatske u EU zemlje, vanjskoj politici te Unije, pridruživanju zemalja iz okruženja koje će po svoj prilici dugo čekati da im se otvora ta vrata Europske unije, europskim perspektivama općenito, to se nije dogodilo. Zašto? Pa zato što su dubrovački eurokandidati vješto izbjegli pa čak i dojučerašnja zastupnica Šuica.

Bilo je za očekivati da će Šuica, koja je dobar dio kampanje provela u Dubrovniku, održati konferenciju za novinare na neku od brojnih europskih tema, ali nije, a nije imala ni potrebe jer čemu držati pressice kad će je ionako u Europarlament odvesti rezultat koji će ostvariti HDZ-ova lista.

Nešto je o europskim perspektivama govorio Andro Vlahušić. Bivši gradonačelnik barem je održao dvije konferencije za novinare. S njegovim stavovima o budućnosti te Unije ne moramo se slagati, no on ih je barem iznio javnosti. Inače, Vlahušić ni ne računa da će postati eurozastupnik. Neovisni je kandidat na listi Čačićevih Reformista samo kako bi ukazao na apsurdnost hrvatskog izbornog zakonodavstva prema kojemu se može kandidirati za europarlamentarca, saborskog zastupnika, pa čak i predsjednika države, ali ne može istaknuti kandidaturu za gradonačelnika Dubrovnika. Doduše, sad i to može jer mu je istekao probacijski rok, odnosno konačno je odslužio kaznu za aferu Šipan.

Nataša Gabričević (HNS), Belka Elezović (HSLS), Viktorija Knežević (Pametno), Pero Mrnarević (Start), Mato Tomljanović (Most), jesu li se oni predstavili biračima u Dubrovniku čije glasove toliko priželjkuju? Neki od njih su nešto po medijima istupali, neki su nešto i pričali o toj Uniji dok su neki od svih europskih problema eto najviše zabrinuti zbog Pelješkog mosta.

No, jesu li se ti kandidati međusobno sučelili? Veliko sučeljavanje sedmero dubrovačkih eurokandidata nije zabilježeno. Nitko na njemu nije inzistirao. Među tim je kandidatima puno njih u najboljim godinama za početak bavljenja politikom, ali nitko od njih kampanju nije u potpunosti iskoristio kako bi na sebe skrenuo pozornost javnosti.

Nije se dogodilo ni ono najiščekivanje sučeljavanje Dubravke Šuice i Andra Vlahušića, dvoje bivših gradonačelnika Dubrovnika koji se, sudbina je htjela, utrkuju za Europski parlament. Jest da se navedeni dvojac oko puno toga slaže, da o golfu na Srđu dijele isto mišljenje, ali nije valjda da jednako gledaju i na europske probleme. Bilo bi zanimljivo vidjeti gdje se to taj dvojac u stavovima razilazi, ali to nismo doživjeli jer lokalnim televizijama takvo sučeljavanje iz raznoraznih razloga nije zanimljivo.

Umjesto pred svjetlima reflektora, dubrovački su kandidati svoje stavove iznosili u bljedunjavim intervjuima, a neki od njih nisu se ni to usudili. Kad već nisu u stanju javno govoriti o euro temama, kad u svoje kampanje nisu uložili ni 10 svojih vlastitih kuna, kad neki od njih ni sami ne znaju zašto su kandidatima na listama, imaju li razloga očekivati da će ih netko od njihovih sugrađana u nedjelju zaokružiti?!

Ali baš te glasove itekako svaki od njih priželjkuje, posebice one preferencijalne na kojim će mnogi, unatoč njihovim očekivanjima podbaciti. Inače, ti preferencijalni glasovi na euroizborima ništa ne govore, ali nekima od sedmero dubrovačkih kandidata itekako su važni za njihov ego, a ego je nekima toliko velik da još nisu shvatili da su njihova imena na listama poslužila samo za popunjavanja kvote, odnosno zadovoljavanja uvjeta kako bi neke od stranaka uopće mogle izaći na izbore.