Prikazujem sadržaj po oznakama: mural
Konavoski osvajači olimpijskih medalja dobili mural u zgradi Općine
U zgradi Općine Konavle nedavno je postavljen još jedan mural kojim se odaje priznanje Konavljanima koji su postigli svjetske uspjehe.
Uz mural ”Znameniti Konavljani”, zgradu Općine sada krase i ”Konavoski olimpijci”, sportaši koji su osvojila medalja na Olimpijskim igrama. Zidove zgrade Općine odnedavno tako krase osvajači srebrene medalje Luko Vezilić i Maro Balić te osvajači olimpijskog zlata Paulo Obradović, Elvis Fatović, Goran Sukno, Sandro Sukno i Miho Bošković.
dpp
Tko ne čiči – taj je Čiča Draža
Torcida je u Rijeku, na jadranski derbi, stigla u crnim majicama na kojima je pisalo „Novinari crvi”. Gotovo da nema nacionalnog medija koji jučer to nije zabilježio nakon ili tijekom utakmice Hajduka i Dinama.
Istaknuli su se tzv. navijači Hajduka i pozivanjem na vješanje Srba na vrbe, pjevali su i kako će četnicima piti krv, sve junak do junaka, ala Škoro s tamburicom na junačkim leđima, ako već na plećima junaštva nema.
I pije Torcida krv, ali ne četnicima, već svima nama normalnima koji bi željeli ponekad pogledati neki sportski događaj bez njihovog „navijanja”, ono – jednostavno uživati u sportu i uistinu navijati za sportaše, a ne vješati ljude.
Torcida je odavno nadrasla okvire sportskih terena, postala je svojevrsna supkultura u navijačkoj supkulturi, za neke, uglavnom psihijatarske slučajeve, način života.
I zapravo, koga bi bilo uopće briga za takve, osim psihijatara, da svojim ponašanjem ne ugrožavaju druge, a i ti „drugi” nisu puno bolji od te tzv. Torcide, jer godinama letargično gledaju na njihove pizdarije koje se ne manifestiraju samo na stadionima, već i u svakodnevnom životu. Dovoljno je samo pogledati gradske ulice, pa i u Dubrovniku. Ono što je u našemu Gradu nekada bio odraz divljaštva, pisanje navijačkih poruka i šaranje po zidovima, danas se naziva – muralima i tome se, umjesto da se jasno kaže kako je je riječ o vandalizmu i uništavanju imovine – čiči.
Čiči i gradska uprava, ne smije prdnut. Ne samo da ne smije prdnut, nego još i odobrava uništavanje gradske imovine, jer samoprozvani ulični umjetnici načačkaju tu i tamo nešto što se kao naziva muralom u koje umiješaju pokojnike na koje je javnost osjetljiva ili od prilaza najvećem gradskom naselju naprave ulaz u kasarnu, pa ne može gradska uprava kontra toga, jer ako je kontra – onda podržava četnike, a četnici su, znamo, je li tako, svi oni koji mazarije po gradskim ulicama smatraju mazarijama, a ne muralima.
Do takvog stanja doveli su i mediji, novinari, oni koji su godinama o tome šutjeli i, dok se s tribina orilo „Gazi purgera”, „Ubij tovara”, „Srbe na vrbe”, uz tek pokoju sramežljivu osudu toga, često izrečenu tek tako, onako usput i reda radi, uglavnom pisali, čast izuzecima, o predivnim atmosferama na stadionima. A sve zbog podilaženja, što Torcidi, što medijskoj publici, baš kao što im Dubrovniku podilaze sa spomenutim čačkarijama po zidovima.
Crvi je preteška riječ, kao što bi bila i majmuni kad vidiš torcidaše u onom kavezu na Rujevici, ali kad bi se poslužili njihovim rječnikom, nisu s tim natpisom puno falili. Mnogi novinari figurativno jesu crvi, ali ne iz razloga iz kojih u Torcidi to misle, već upravo zbog toga jer Torcidi i njima sličnima godinama titraju jajca. Titrat će mnogi im dalje, usput će i čičat, jer tko ne čiči - taj je Čiča Draža.