Prikazujem sadržaj po oznakama: ribolov

Temperature priobalnog mora su prešle 17 stupnjeva pa je počela ubrzana migracija riba iz većih k manjim dubinama, a time i period najboljeg ribolova udicom u priobalju. Taj period će potrajati do kraja lipnja ili srpnja, ovisno o čudima vremena. Zbog svega toga, predstojećih otprilike dva mjeseca idealno je vrijeme za udičarenje s obale, osobito odmetom. Više ili manje uspješno moći će se loviti sa svih vrsta obale.

Međutim, od početka svibnja do kraja rujna zabranjen je ribolov unutar luka i lučica te na uređenim plažama i kupalištima. Zato je najbolje loviti s prirodne i umjetne školjere, kamenite obale, te neposredno uz luke, lučice, plaže i kupališta.

Iako će se nešto bolje lovi po oblačnom vremenu te tijekom plime, osobito na njenom početku i kraju, u ovo doba godine s obale će se uspješno loviti moći cijeli dan, čak i u vrijeme oseke te po jakom suncu.

Neusporedivo bolji ulovi postizat će se upotrebnom štapa s rolom. Najprikladniji štap za neselektivni lov odmetom je onaj dugačak tri do pet metara. To može biti univerzalni odmetaški štap te, još bolje, brzi „bolonjez“. Bez obzira koji bio, štap treba imati težinu bacanja do 30 grama jer se lovi na maloj dubini i u relativno mirnom moru. Također, štap mora imati izrazito osjetljiv vršnjak, jer jedino on može upozoriti da i sitnija riba, kakva se najčešće lovi, uzima mamac. Vršnjak može biti izrađen od ugljičnih ili staklenih vlakana. Onaj od ugljičnih je osjetljiviji pa bolje signalizira, ali je skuplji i osjetljiviji na lom. Najbolje je imati oba pa ovisno o uvjetima na mjestu lova odabrati koji koristiti. To ovisi o jačini vjetra i morske struje te dubini mora na mjestu lova, ali i težini olovnice, vrsti ribe koja se očekuje… Vršnjaku od staklenih vlakana prednost treba dati kad su plijen manje oprezne ribe.

Što se tiče role, važno je jedino to da bude veličine 20 ili 30. Kalem joj treba napuniti najlonom promjera 0,15 do 0,25 mm, koji završava omčom za spoj završnjaka.

more130522 3

Svaštarski ribolov, osobito početnicima, najbolje je obavljati univerzalnim, završnjakom tipa „očenaš“, s olovnicom na kraju i dva, tri priveza s udicama poviše nje. Za lov na kamenitom dnu gdje može zapinjati, najbolje je koristiti onaj s dva priveza. Predvez, osnovu mu je najbolje izraditi od najlona promjera 0,20 do 0,25 mm, a priveze, pjoke, promjera 0,16 do 0,20 mm. Dužina priveza treba biti 25 do 30 cm, a njihov međusobni i razmak od olovnice na donjem kraju 40 cm. Težina olovnice trena biti što manja, tek tolik oda omogući dostatnu dužinu odbačaja, za što je u pravilu dovoljna olovnica težine 5 do 20 grama, rijetko preko 40. Spoj predveza i priveza moguće je izvesti na nekoliko načina, od kojih je najbolji onaj pomoću „snodi“, perlice s dvije rupe, koje najviše smanjuje mogućnost uvrtanja i zapinjanja dijelova završnjaka.

Ako su u lovnoj zoni opreznije ribe poput ovrate, fratra ili pica, najbolje ih je pokušati prevariti s jednom udicom na kraju pribora i kliznom olovnicom na osnovnoj struni. Ukoliko su, pak, u lovnoj zoni najbrojnije girovke i druge ribe koje se zadržavaju između površine i dna, najbolje je loviti pomoću plovka i završnjaka oblika „brk“. No, bez obzira na njegovu konstrukciju, završnjak mora nositi iznimno male i tanke udice oblika „Crystal“ ili „Aberdeen“. Broj 16 do 13, odnosno širine luka 4 do 7 mm su najčešće dovoljno velike, ali je bolje koristiti one širine luka 10 mm kako bi se izbjegao lov najmanjih riba.

more130522 2

Osim konstrukcijom, završnjaci za lov štapom i rolom se razlikuju i po načinu upotreba. „Očenašem“ se lovi tako da se spusti na dno pa osnovna struna lagano zategne sve dok se vršnjak malo ne savije. Zatim se štap položi na obalu ili u kakav držač i čeka ugriz ribe, lagani cipola ili odlučni sope, sarka…

Završnjak može biti i sa samo jednom udicom te kliznom olovnicom, kao za lov ovrate. Takav je prikladan za lov na terenima gdje su zapinjanja za dno česta. Najaktivniji, ribolov pretraživanjem lovne zone, ne samo po pravcu nego i dubini, omogućuje završnjak oblika „brka“ i plovak.

Što se tiče mamca, to može biti i običan kruh, posebice kad se pretežito love sope, cipoli i špari. Kada se, pak, pretežito love ukjate, fratri, puno bolje je mamčiti komade kozice, školjki i crviće. Ako se uglavnom love knezi i ostale usnače te škarpine, najbolje je nadijevati tvrđe, odnosno mamce koji se bolje drže na udici, primjerice komade lignje.

Od vrste mamaca ovisi koliko će se brzo kontrirati. Kruh, ali i plijen će se gubiti ako se ne kontrira odmah, dok je u lovu s tvrdim mamcem dozvoljeno malo kasnije kontrirati. S izvlačenjem plijena ne treba oklijevati, posebice ne na mjestima s puno procijepa i rupa te ostalih podvodnih prepreka.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u

Odabir vrste strune može biti presudan za kvalitetu udičarske opreme, njenu pouzdanost te količinu, kvalitetu i veličinu budućeg ulova. Tako je fluorougljična struna najbolje rješenje za lov plašljivih i opreznih riba jer je u vodi praktično nevidljiva.

No, ta struna se izrađuje od „poliviniliden fluorida“ (PVDF), spoja fluora i ugljika, koji je znatno skuplji od „poliamida“ (PA), najlona, od koga se izrađuje klasična udičarska struna. Zbog toga je fluorougljična često duplo skuplja od najlonske strune iste debljine. To je razlog zašto se radi uštede fluorugljična struna koristi samo za izradu završnjaka (sistema) ili tek priveza (pjoka, prame, primule), ali i zašto se proizvode strune od kombinacije skupog fluorougljika i jeftinijeg najlona. U početku su ih pravili od mješavine tih plastičnih masa i posve prikladno prema kupcima pošteno nazivali mješancima.

Međutim, danas je malo struna koje nose oznaku „hybrid“, ali je puno s oznakom „Flurina“, „Fluorina“, „Fluoro“, „Fluoro-X“, „Fluron“, „Fluorocor“… Puno je i struna s „fluorocoated“, „fluoro coated“, „fluoro coating“ i sličnim oznakama, koje su zapravo najlonske strune obučene u plašt od flourougljika, što ih kao ni mješance ne čini nevidljivim.

razlikovanjestruna060522 1

Nažalost, na osnovu takvih imena i oznaka mnogi nedovoljno informirani udičari smatraju da se radi o skoro nevidljivim fluorougljičnim strunama pa umjesto takvih kupuju manje ili dobro vidljive i tek nešto jeftinije mješance. No, dobro je znati da iako nisu nevidljive, „obučene“ i osobito strune od mješavine fluorougljika i najlona nisu loše. Dapače, različitim omjerima te dvije plastike dobijaju se strune različitih osobina, kakve često nemaju strune od samo jednog tvoriva.

Da bi se izbjegla kupovina „mačka u vreći“ potrebno je znati kako prepoznati fluorougljičnu, odnosno razlikovati je od najlonske i hibridne strune, što je najteže. Najlakše i najbolje je kupujte samo strunu na čijem pakiranju piše da je 100% fluorougljična jer niti jedan distributer i proizvođač zbog visokih kazni nije spreman riskirati i tako označiti strunu koja to nije.

No, upravo omjeri tvoriva uzrokuju najveće probleme u razlikovanju hibridne od fluorougljične i najlonske. Tako hibridna struna čak i s malo više od 50% udjela fluorougljika nakon istezanja puca kao čista najlonska- nakon što se maksimalno stanji puca, a pukniti joj krajevi izgledaju kao vrh igle.

razlikovanjestruna060522 3

Fluorougljične i hibridne strune s vrlo velikim postotkom fluorougljika pucaju drukčije. One se znatno manje istežu i jedva primjetno stanjuju. Zatim se na mjestu budućeg mjesta pucanja pojavljuju uzdužne pukotina, a puknuti krajevi izgledaju kao razgranati.

razlikovanjestruna060522 2

Drugi način na koji udičari samostalno mogu dosta pouzdano otkriti od koje je plastike struna jest test paljenjem. Izvodi se tako da se kraj strune barem 20-tak sekundi drži plamenu upaljača. Najlonska struna se lako zapali, lako izgara, topi se i kaplje, a nakon što se ukloni iz plamena i ohladi na vrhu se stvori skoro prozirna kapljica. Florougljična struna, pak, teško gori, i to samo onaj dio koji se nalazi unutar plamena. Kada gorenje prestane i struna se ohladi vrh je neravan i pougljen. Kad se protrlja između prstiju oni pocrne od sitne čađi, a na struni ostane hrapavo zadebljanje nepravilnog oblika.

Hibridne strune se na testu ponašaju ovisno o tome koja plastika čini njen veći dio. Struna s manjim udjelom fluorougljika, a takve su skoro sve, ponašaju se skoro kao najlonske, s tim da im je ohlađeni kraj manje ili više crn, ovisno o udjelu fluorougljika.

Objavljeno u esPRESSo

Prvim danom svibnja stupa na snagu polugodišnja zabrana ribolova u lukama i lučicama, najdostupnijim dobrim udičarskim poštama. Zato udičarima koji ne mogu pohoditi daleke poste, a žele kvalitetan ulov preostaje da lovinu traže po najbližim ozelenjenim plićacima, a tamo su sope (salpe) čije najbolje vrijeme za ribolov upravo počinje.

Uspjeh, ali i brzina lova sope ovisi i o tome koliko joj je mamac vidljiv. Da bi bio što vidljiviji, mamac treba stajati ili, još bolje, lelujati iznad livade gdje se salpe hrane. To se može postići „a'volo“, lovom u propadanju s priborom bez utega te držanjem mamca na željenom mjestu pomoću kalamoča, „direktaša“, štapa bez provodnika i role. Ipak, najbolje je loviti pomoću plovka i „bolognese“ štapa. Štap može biti male težine bacanja i dugačak između 3,6 i 4,5 m, a rola na njemu veličine 10 do 25, sve ovisno o ukusu i mogućnostima ribolovca. Važno je da vršnjak štapa bude što osjetljiviji.

Plovak može biti podvodni, tipa „pop-up“, koji je dobar samo za lov na niskim livadama algi. Klasični je podjednako dobar u svim situacija, a nezamjenjiv nad visokim livadama lažine. Dovoljan je onaj od 1 do 3 grama, ali se mogu koristiti i teži, do 5, čak i 10 grama nosivosti. Najbolji su klizni te najosjetljiviji, oni vrlo izduženog oblika.

Dobroj prezentaciji mamca pridonijet će i mekana struna. Osnovna najlonska struna može biti promjera do 0,30 mm, ali je posve dovoljna ona od 0,17 do 0,24 mm. Umjesto najlona može se koristiti još podatnija „PE“ višenitka oznake 0,3 do 0.6, odnosno debljine 0,06 do 0,12 mm. Na vidljivu višenitku zbog diskrecije je dobro nadovezati nekoliko metara najlona, ali nije obvezno.

Osim plovka postavljenog između graničnika hoda, na osnovnu strunu se postavlja i dodatni uteg, najbolje rascijepanu olovnicu ili više njih težine do 3 grama, postavljene 40 do 60 cm poviše udice.

Sope imaju brojne sitne, kao žilet oštre, zube kojima lako oštete strunu. Zato završnjak, posebno za lov krupnijih primjeraka treba izraditi od najlonske ili, još bolje, „FC“, fluorougljične strune velike, debljine do 0,30, čak i 0,35 mm. Dužina mu može biti tek 25 do 35 cm. Završnjak, zapravo samo privez s udicom, s osnovnom strunom se povezuje posredstvom najmanje vrtilice.

Privez (primula, pjok) se može činiti predebeo, ali takav je potreban između ostalog i zato kako bi se spriječilo njegovo mršenje među zubima sope, što dovodi do lakog pucanja čak i strune koja nije oštećena, kako pri kontri tako i naglim trzajima kojime je sklona sopa. Umjesto s jednom može se koristiti i završnjak s dvije udice, koji je osobito dobar za lov spuštanjem ili kratkim odbacivanjem a'volo i pribora štapom bez role. Takav završnjak, poznat kao „brk“, pravi se od dva priveza nejednake dužine 30-40 do 50-80 cm vezana za kraj osnovne strune.

Sopa ima i vrlo mala usta. To znači da u odnosu na svoju veličinu ona guta vrlo male zalogaje pa zato i udice. Najmanji, primjerci dužine 10 do 15 cm mogu progutati udice širine luka od samo 3 do najviše 5 mm. Sope su lovne veličine dužine 15 do 20 cm, a najuspješnije se love udicama širine luka 5 do 8 mm, dok krupniji primjerci, čak i kapitalci težine 2 do 3 kg, mogu progutati udicu širine luka tek 8 do 10 mm.

Zbog načina hranjenja i oblika njezine usne šupljine, sope je najbolje loviti udicom oblika „Kendal“, kakvih je malo na našem tržištu. Više nego dobre su udice oblika „Aberdeen“ te „Crystal“. Veoma je važno da udica bude od što tanje žice. Dobro je da ima dugo tijelo. Tako se na najlakši način izbjegava da sopa opasnim zubima ošteti strunu poviše udice nakon što mamac proguta „do repa“.

Kad se pronađe teren koji posjećuju sope, treba mu prići tiho i započeti primamljivati. Pritom te tijekom lova stalno treba biti izvan vidokruga ribe - ako su sope uz samu obalu - barem 4-5 metara daleko od mora. Najbolje je loviti na granici vidljivosti dna, posebno u lukama i kanalima, što je u njima najčešće na dubinama između 2 i 4 metra. Kad se, pak, lovi u kakvoj uvali, udice je najbolje odbacivati s njezinih bokova prema sredini. Ako na mjestu odakle se lovi ima šetača, mamce treba odbacivati dalje od obale, što je najlakše uraditi iz plovila. Sidriti ga treba tako da se mamci mogu dobaciti do kopna. Zatim ih treba povući dva do tri metra dublje. Veoma često, odmah nakon mamca potone i plovak pa treba biti spreman za isto tako brzu, ali laganu kontru. Jaka kontra je opasna za mekane usne salpe pa je iznimno borbenoj salpi bolje prepustiti da duboko proguta udicu.

Kada zagrize veća salpa, borba će potrajati nekoliko minuta pa će se ostale razbježati. U zonu ribolova će ih vratiti primama. Dok se to ne dogodi, mamce treba odbacivati dvadesetak metara lijevo ili desno od mjesta gdje je sopa ulovljena.

Kao i kod ostalih vegetarijanki, crijeva sope su višestruko duža nego kod ribe mesoždera iste dužine. A kako je sadržaj njene utrobe lako i brzo kvarljiv, a njeno meso iznimno nježno, isto se događa i s njim. Ako slučajno ostane neko vrijeme na suncu neočišćena, meso joj toliko omekša da se pretvori u žitku kašu vrlo lošeg mirisa i okusa. Zato je ulovljenu sopu preporučljivo odmah usmrtiti i očistiti. Osim iznutrice, očistiti i guljenjem odstraniti treba i crnu kožicu s unutrašnje strane trbušne šupljine, koja je gorka i takvim čini okolno meso.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u

Konačno je počeo period dobrog lova ovrate ili orade, podlanice, jedne od najcjenjenijih lovina jadranskih udičara. No, čak i kada je najraspoloženija za ishranu, kao u ovo doba godine, ako može, podlanica bira što će jesti. Zato nije svejedno što joj ponuditi.

Sada, nakon što što se oporavila od napora mrijesta, ovrati više nije potrebna energetska, masna, nego hrana puna bjelančevina, proteina, neophodnih za razvoj i rast mišićne mase. Zato će sada najradije posegnuti za rakovima, crvima, školjkama i puževima. Kako su sada na istim terenima veoma aktivne i male te manje cijenjene ribe, za ciljani lov podlanice najbolje je koristiti mamce kao što je puž volak, koje može pregristi ovrata i još samo nekoliko riba jakih čeljusti.

U našem moru živi osam puževa obitelji bodljikavi volak, od kojih su za mamčenje dovoljno veliki te brojni samo dva - kvrgavi i bodljikavi. Bodljikavi ima duže bodljikave izrasline na kućici, ali manje i mekše tijelo od kvrgavog. No, i meso bodljikavog volka je žilavo, zbog čeka se iznimno dobro drži na udici, čak i pri najjačim odbačajima. Osim toga, otporno je na napade sitnih riba, zbog čega ostaje netaknuto sve dok ga ne nađe podlanica. A nalazi ga vođena tragom njegovog specifičnog i jakog mirisa koje podlanicu privlači i s velike daljine. Osobito intenzivno, ljudima neugodno, miriše volak koji je nekoliko dana razbijen bio izložen suncu.

Iako je podlanica u stanju zdrobiti kućicu volka, puni je bolje mamčiti samo meso volka. Osloboditi ga od kućice najlakše je tako da se ona razbije, ali pažljivo, da se pužu ne ošteti meso. Bez lomljenja ljušture meso je moguće izvaditi na način da se plamenom upaljača lagano zagrijte vršni dio ljušture. Kako bi pobjegao od vrućine, puž će izići nekoliko centimetara iz ljušture pa ga neće biti teško dohvatiti rukom i izvući.

volak150422

Prije nadijevanja treba odrezati tvrdi „poklopac“, rožnatu ploču kojom volak u slučaju opasnosti zatvara ljušturu. No, čak i bez tog najtvrđeg dijela, da bi se riba lakše zakačila udica mora izvirivati iz namamčenog volka. Na terenima gdje ima krupnijih podlanica, preporučljivo je koristiti relativno velike udice, otprilike broj 1 do 2/0, odnosno širine luka od 15 do čak 21 mm, što je maksimalno dozvoljena veličina udica u sportskom ribolovu na moru. Na tako velike udice mogu se nadjenuti po jedan veliki ili dva manja volka, obvezno tako da obilato nadmašuju dimenzije udice. Većina specijalaca za lov podlanice koristi modele kratkog vrata i vrha povijenog k vezištu udice.

Za ciljani lov sitnijih podlanica, ali i usputni lov kantora, arbuna, sarka, fratara i piceva, manjih riba koje dijele stanište s podlanicom i mogu jesti volka, mamac se može rezati na prutiće ili kockice veličine primjerene udici i ribi koja se lovi. Kao i pri razbijanju njegovog oklopa, pri rezanju volka treba paziti da se ne ošteti njegov stomak, odnosno žuta kesica s tekućinom. Njena purpurna boja se ni poslije nekoliko dana ne može ukloniti s ljudske kože, a nikada s tkanina. No, puno je važnije da sadržaj te kesice neodoljivo mami ribe. Kad sitnije uspiju iskidati vrećicu, tekućina iz nje će se razliti i nošena kurentom raširiti te privlačiti velike ribe.

Cijele ili komade volka najlakše je nadijevati pomoću specijalnih igli.

U lovu podlanice pomoću volka, kao i s drugim tvrdim mamcima, ne treba žuriti s kontriranjem, osobito ako se lovi „Circle“, tzv. kružnom udicom. Ribi treba dopustiti da ponese mamac nekoliko metara i počne ga gutati. Zato, ako se lovi štapom i rolom, treba preklopnik, odnosno hvatač strune na roli ostaviti otvoren do kontre ili loviti rolom sa slobodnim hodom kalema.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 01 Travanj 2022 20:57

Kako što uspješnije loviti usnače...

Tijekom travnja obali i površini se primiču i sve intenzivnije hrane mnoge vrste riba. Najbrojnije i najraspoloženije za ishranu su usnače. U Jadranu ih ima 20 vrsta, međusobno vrlo različitih, ali ipak imaju dosta zajedničkih osobina. Zato manje iskusnim te udičarima kojima je važnija količina od kvalitete ulova usnače su idealan odabir za ciljani proljetni ribolov s obale.

U pravilu, usnače se zadržavaju na stjenovitom dnu, a najbolje love na dnu s naizmjeničnim plohama posidonije i stijena, s nekoliko polja pijeska ili koralja. Prisustvo ove trave i olupine dobar je pokazatelj za traženje jer ova obitelj riba posebno cijeni to okruženje za ishranu. Kao i kod svakog drugog ribolova s kamenite obale, ne treba se libiti čestog odbacivanja udice na različita mjesta kao bi se pretražio teren. Pretraživati treba u daljinu i širinu, kako bi se postigli optimalni ulovi. Neposredna blizina polja posidonije, koje se prepoznaje po tamnijoj boji mora na površini, najbolje je mjesto za lov ovih riba.

Ponuđene mamce brzo će napasti sitne usnače, ali ne treba reagirati nego pričekati dolazak krupnijih koje uvijek dođu privućene aktivnošću ribica. No, krupnije uvijek malo pričekaju prije nego zagrizu. Napad usnača je uvijek nagao, nasilan jer one imaju običaj da brzo uzimaju i progutaju hranu, a zatim se obvezno vrate u svoje skrovište i miruju. Preporučljivo je ne reagirati odmah na prve znake uzimanje mamca, ali i nakon toga odlučno, no ne i snažno reagirati kako bi se spriječio ulazak ribe u skrovište i kidanje usne ribe.

Zato što brzo napadaju mamac treba loviti stalnim držanjem štapa u rukama kao bi se napad bolje i na vrijeme uočio te pravovremeno kontriralo. Ipak, uvijek je bolje loviti s dva štapa, od kojih jedan treba biti na držaću.

Štap težine bacanje 30 do 120 grama omogučuje najbolje signaliziranje dodira i optimalnu mogučnost izvlačenja. Najbolje rješenje su štapovi koji imaju nekoliko izmjenjivih vršnjaka različitih osjetljivosti tako da se brzo mogu prilagoditi daljini bacanja, uvjetima mora i vremena (vjetar, snaga kurenta...) kao i konfiguraciji terena i dubini mora. Preporučuje se štap dužine 4 do 4,5 m kako bi se što više smanjilo zapinjanje i struganje strune o dno. Na štap je dovoljno postaviti malu rolu jer u tom ribolovu ne treba puno strune, ne više od 100 m najlona promjera 0,25 do 0,30 mm ili 200 m „PE“ višenitke promjera 0,10 do 0,14 m. Višenitka omogučava bolju osjetljivost pribora, dodira mamca, a prednost joj je što se s njom lakše isčupa riba koja se uvukla u rupu.

Usnače teže od pola kilograma su rijetke pa udice ne trebaju biti velike, dovoljne su one širine luka 5 do 10 mm, najbolje „Limerick“, „Crystal ili „Aberdeen“ oblika.

Jedna od glavnih karakteristika usnača jest da su vrlo sumnjičave, ali radoznale. Tu znatiželju treba iskoristiti kako bi ih se privuklo udici. To je moguće s nekoliko jednostavnih trikova. Primjerice, na sistem za lov usnača treba postaviti svjetleće plutnjake koji u pokretu, zbog djelovanja kurenta, djeluju kao provokatori koji privlače pozornost k mamcu i s velike razdaljine. Druga prednost im je što plutaju i svjetle poviše livade čineći mamce vidljivim. No, kako se usnače uglavnom hrane na dnu, mamac će neko vrijeme ostati netaknut dok riba ne stigne do njega. Preporučljivo je imati plutnjake nekoliko veličina kako bi se prilagodio veličini mamca. Ponekad će trebati postaviti i dva, čak više plutnjaka. Koliko najbolje je odrediti probom.

usnace010422 3

Loviti je najbolje klasični „očenaš“ završnjakom, ali treba ih imati nekoliko komada jer u ribolovu s kamenite obale ima puno zapinjanja. Priveze, pjoke je dovoljno čvorom spojiti za predvez, najbolje „uz dlaku“, što smanjuje mogućnost zaplitanja i povećava ljuljanje mamaca. Ako se lovi u gustoj posidoniji bolji je završnjak s tri priveza, jer se bolje vide pogotovo najgornji. Za lov na čistom terenu dovoljna su dva priveza, obvezno malo duža kako bi ih kurenat pokretao i tako učinio mamac uočljivijim. Kad se lovi na čistom kamenitom dnu najbolji je što kraći završnjak. Završnjak s osnovnom strunom treba spajati pomoću male vrtilice s kopčom kako bi se omogučila brza zamjena i ograničio problem uvrtanja pribora.

Kada je u pitanju hrana usnače nisu nimalo probirljive pa je odabir mamca za njihov lov lagan posao. Luduju za komadom velikog ili cijelim raznoraznim malim crvima, kao što obožavaju i komade dagnje, te sve račiće. Međutim, rado će uzeti i od drugih riba prezreni priljepak te crva cjevaša. No, ma koji bio, mamac treba redovito provjeravati jer je na kamenitom dnu dosta sitnih riba koje veoma i brzo oštećuju mamce, a takav i slabo prezentiran mamac neće zanimati krupnije ribe.

Usnače od udičara ne zahtijevaju posebnu vještinu i lukavstvo. Mamac treba položiti na teren gdje bi mogle biti usnjaće pa lagano zategnuti osnovnu strunu. Ako su u blizini, ribe će bez oklijevanja priči i posegnuti za mamcem. Proljetni ribolov usnača s kamenite obale može biti posebno plodan, u jednom ribolovu može se ostvarit bogat ulov, ne samo usnača nego i škrpina te ostalih bodeljki, pijerki...

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u

Tijekom proljeća većina jadranskih udičara lovi sipe. Potežući varalicu blizu dna pritom ponekad umjesto sipe prevare hobotnicu, u pravilu znatno krupniju od onih koje se love u ostalim dijelovima godine. Razlog tome je to što se velike, spolno zrele hobotnice potkraj zime i početkom proljeća približavaju obali zbog parenja te tu ostaju još neko vrijeme.

Ostvaruju se i ulovi hobotnica preko 5 kg težine, dok je u priobalju tijekom ljeta i jeseni teško uloviti hobotnicu veću od kilograma. Ulovi se ostvaruju u dosta uskom priobalnom području jer se sada u pravilu hobotnice zadržavaju na dubinama od 20 do 2 metra. Ponekad priđu i bliže pa ih je moguće vidjeti s obale jer su u ovom periodu radije nego u ostatku godine zadržavaju van skloništa, uz neki kamen, čak i na velikim gromadama.

Zbog svega toga, jasno je da u proljeće osim sipe dobro loviti i hobotnice, ciljano ili usput u sipolovu. Preduvjet uspjehu je da se lovi u moru čija je temperatura barem 14 stupnjeva, jer hobotnice ne podnosi hladnoću kao sipa. S iznimkom okoliša ušća Neretve, u pravilu, priobalje Dubrovačko - neretvanske županije toliko se zagrije do kraja ožujka.

hobotnica tekst 250322

Osim hladnog mora, hobotnica ne voli ni područja na udaru vjetrova. Voli hridinasta dna prošarana poljima pijeska te je tu najviše treba i tražiti, ali se zadržava i na pješčanim ravnice prošarane hrpicama kamenja i poljima trave. Na takvim terenima se nastanjuje i u odbačeene stvari poput raznih posuda, automobilskih guma... Tamo ih ima manje, ali ih je lakše naći zbog manjeg broja zaklona koje treba obići.

Iako se hobotnica lovi i noću, najbolji uvjeti su oblačno vrijeme, mutno, prevrnuto more poslije jakoga juga, jutarnji i večernji sati. Može se loviti i po suncu te u bistrom moru, ali u kakvoj sjeni i na većoj dubini te u manjem broju. Bez obzira na dubinu, lov je u pravilu najučinkovitiji na prijelazu kamenitog u mekano dno te neposredno oko kamenja i ostalih skrovišta na pjeskovitom dnu.

Poput sipe, hobotnica se može loviti bacanjem i privlačenjem varalice s obale i iz usidrenog plovila te bulentinom iz plovila koje nosi kurenat, vjetar ili se lagano pogoni veslima. Također, kao i ostalim dijelovima godine, proljetni lov krupnijih hobotnica može se obavljati istim varalicama i priborom kompletiranim kao za sipolov, ali je puno uspješniji posebno pravljenim alatima za ciljani lov hobotnica.

Takvih alata je dosta, poput ovog na slici koju nam je poslao naš stalni čitatelj Pajo Parlov iz Herceg Novog.

polpara250322

- Našao sam ga u muljevitom dnu u kojem je očito dugo bio jer mi je trebalo puno vremena i truda da ga očistim od debelog sloja mulja, kamenca, trave i ostalih obraslina. Nalikuje na košaricu na kojoj su s vanjske strane udice. Dug je 215 i široku 30 mm, izrađen je od pocinčane žice debljine 2 mm i na jednom kraju ima stožasti uteg. - opisao je Parlov ovaj alat poznat pod talijanskim imenom polpara.

Neki su ga nazivali i košarica jer izgleda poput nje. Koristi se za lov hobotnica uz pomoć srdele, gavuna, širuna ili koje druge ribice - mamca, smještene u košaricu. Polako se poteže po dnu iz plovila ili s obale. Pritom alat tetura i poskakuje iritirajući hobotnice koje u zasjedi čekaju ili tragaju za plijenom.

Kod nas je ovaj alat bio u upotrebi do '60. -tih godina prošlog stoljeća, kad su ga istisnuli industrijski izrađeni alati - „saonice“. U Italiji je još u masovnoj upotrebi jer je učinkovit barem kao saonice, od kojih manje zapinje, a lakše se oslobađa zagrljaja dna, a lako se može i vlastiručno izraditi.

Na kraju, a li vrlo važno! Zakonom je zabranjeno loviti hobotnice lakše od jednog kilograma.

Objavljeno u esPRESSo

Da bi mamac bio ponuđen na određenoj dubini i daljini, udičarski pribor je najčešće potrebno dodatno opteretiti. Koliko, ovisi o tehnici lova i drugim čimbenicima, ali je pravilo da težina utega treba biti tek tolika da ispunjava zadaću i što manje smanjuje osjetljivost pribora.

U lovu bulentinom i ometcem, dvjema najčešće prakticiranim tehnikama na Jadranu, težina utega najviše ovisi o dubini i snazi morske struje na mjestu lova. U pravilu, za lov u mirnom moru ili laganom kurentu do 10 m dubine dovoljan je uteg težine do 20 grama, do 40 - 50 m teško do 50 grama, a za lov na većim dubinama teži od 70 grama.

olova180322 3

Osim težine kvaliteti utega pridonosi i njegov oblik. Ima ih puno, svi imaju prednosti i mane, a na crtežu su prikazani osnovni: loptasti (A), kapljasti (B), ovalni (C), stožasti (D), piramidalni (E) i štapićasti (F).

Ima ih fiksnih i klizne, kroz koje struna bez otpora može klizati, što je važno u lovu opreznih riba i onih koje ponesu mamac prije nego ga progutaju. Loptaste, kapljaste, ovalne i štapićaste u malim težinama izrađuju i kao rascijepane, kakve se najčešće postavljaju na pribore s plovkom.

Kada koju od olovnica navedenih oblika koristiti ovisi i o vrsti dna na kojem se lovi ometcem i bulentinom. Tako na tvrdom dnu prednost treba dati kruškastim (kapljastim), loptastim i kliznim te plosnatim olovnicama. Za lov bulentinom na takvim terenima odlične su i skoro kockaste te piramidalne olovnice jer okomitim stajanjem na dnu pozitivno djeluje na osjetljivost pribora. No, na velikim dubinama olovnice takvih oblika pružaju veliki otpor pri spuštanju i izvlačenju pribora. Olovnice ova dva oblika, pak, nisi prikladne za lov ometcem, osim vrlo kratkim bacanjem.

Za lov bulentinom na velikim dubinama, osobito u jakom kurentu, puno prikladnije su duguljaste olovnice. One oblika dvostruke piramide tonu brzo i okomito, ali im je mana što kad padnu na dno ostanu polegnute.

Za razliku od njih, duguljaste olovnice s poluloptastim donjim dijelom na dnu stoje okomito pa udičaru omogućavaju bolje osjećanje strune u ruci. Međutim, takva olovnica puno sporije tone od dvostruke piramidalne.

Najbrže tone štapičasta olovnica, ali i ona polegne na dno. Zato se najviše rabi za lov ometcem dalekim bacanjem te bulentinom na najvećim dubinama, gdje zbog dužine strune pribor ionako nema veliku osjetljivost.

Za ribolov ometcem na pjeskovitom dnu nužna je olovnica koja dobro držati za dno, ali ne tone u njega i tako umanjuje osjetljivost pribora. Najprimjerenije su olovnice s bradavicama. Bradavice, stožaste izbočine poboljšavaju držanje olovnice za pjeskovito dno, što omogućava smanjenje težine olovnice, zbog čega se smanjuje i njezino tonjenje u dno. Nekada su se koristila stožasta, piramidalna ili plosnata olova s bradavicama, ali ih sve više zamjenjuju olovnice posebno dizajnirane za lov na pijesku.

olova180322 2

Kapljasta olovnica za oko 70 posto bolje „drži“ za podlogu od klasičnih olovnica iste težine. Međutim, hidrodinamički joj je oblik povoljniji od prstenastoga, zbog čega i pri minimalnoj brzini povlačenja ima dovoljnu silu uzgona pa se brzo odvaja od dna i zaplovi te tako izbjegava kačenje za prepreke na dnu. Podjednako dobro „plovi” i zrakom pa daleko leti, unatoč smanjenoj težini. Osim toga, najmanje uzrokuje mršenje sistema zbog čega je idealna olovnica za lov ometcem ovčice, trlje i ostalih riba na pjeskovitom dnu.

Olovnice spljoštenog kapljastog oblika zbog brzog odvajanja od dna najbolje su rješenje i za lov ometcem na nečistim, terenima s puno rupa i ostalih prepreka. Osim njih na takvim terenima najmanje zapinju štapičaste olovnice.

Za ribolov na muljevitim i ostalim mekanim dnima treba koristiti plosnate prstenaste te ostale olovnice s velikom površinom nalijeganja kako bi se izbjeglo njihovo upadanje u tlo.

Objavljeno u esPRESSo

Temperatura mora uskoro će početi rasti, a s njom i aktivnost riba. No, još barem pola mjeseca pri površini i u priobalju neće osjetno porasti pa je u narednom periodu najbolje loviti bulentinom.

Osim uvijek aktivnih pauka i ostalih bodljikaša, lovit će se i cjenjenije ribe poput arbuna, fratra, kantora, ali i, nešto rjeđe, ovrate. Kako su i na većim dubinama ribe još dosta neaktivne i u manjim formacijama, za što uspješniji ribolov važno je koristiti najprimjereniji predvez, voditi računa o izboru najlona, udica i mamaca, njihovom načinu montaže, te težini i boji olova.

Malobrojna i raspršena jata uvjetuju upotrebu završnjaka (sistema) velikih dimenzije, najbolje tipa očenaš, s kod nas najvećim dopuštenim brojem udica na jednom sistemu, a to su tri. Privezi (pjoci, primule) im trebaju biti dužine 60 do 70 cm, razmaknute toliko da se međusobno ne dodiruju.

Završnjake za proljetni ribolov ne treba praviti od osobito tankog najlona iz razloga što će dolaziti do neželjenog mršenja i pucanja najlona. Ovisno o izgledu terena, za ribolov arbuna, fratara, kantara i ostale bijele ribe koja rijetko prelazi težinu od jednog kilograma, dovoljni su predvezi osnove završnjaka debljine 0,26 do 0,28 mm, a privezi od 0,20 do 0,23 mm. Što se tiče osnovne strune, da bi se lakše osjetio ugriz ribe najbolje je koristiti „PE“ višenitku, uz obavezan „shock leader“, ublaživač udara. Dužina mu ovisi o dubini na kojoj se lovi. Tako, za lov na preko 40 metara dubine najlonski „shock leader“ može biti dugačak i svih 15 metara, dok za plitke terene ne treba koristiti duži od dužine štapa.

Pri odabiru udica za ovu vrstu ribolova treba izbjegavati kovane „inox“ te po mogućnosti koristiti udice s pločicom jer su one s prstenastim vezištem u pravilu deblje i teže pa se samim time teško mamče, a riba ih lako osjeti te izbjegava. Najbolje rješenje su udice oblika „Cristal“.

U ovakvom ribolovu boja olova veoma je važna jer uz miris boja ješke te olova je ta koja privlači ribu. Iskusni udičari koriste žutu za dubine iznad 20 metara te crveno-bijelu za pliće terene.

U rano proljeće, kao i zimi, riba najbrže napada bijele mamce. Najvažnije je koristiti svježe, ali veoma važno i dobro pripremljene mamce. Najdostupnija je lignja, od nekih prezrena, a nekima najbolja ješka. Mogu se koristiti i druge, najbolje u kombinaciji. Lignja mora biti oguljena, istučena i izrezana na duže trakice.

Filet lignje je najbolje na udicu nabosti svega dva puta, zatim je podignuti iznad čvora udice na najlon kako bi čvor i pločica spriječili spadanje mamca na krivinu i otkrivanje udice. S probadanjem se zatim nastavi sve dok se ne dođe do vrha udice. Na kraju se ostavi „repić“ ispod vrha da titra i privlači ribu. Tako pripremljena trakica lignje je gotovo neodoljiva većim kantorima, paucima i nerijetko arbunima.

Osim lignje, u ribolov obvezno treba nositi i mušulu te srđelu. Kod mamčenja mušule važno je ne obmotati je previše s elastičnom niti, kako ne bi bila pretvrda.

Mušula se može koristiti i u kombinaciji s lignjom, na način da se prvo namamči mušula na oko tri četvrtine udice, a zatim na njen vrh natakne lignja tako da je dio visi centimetar, dva ispod vrha. Takav kombinirani mamac je dobar iz više razloga; riba može birati draži zalogaj, udica je dobro skrivena i napunjena te kad prvo uzima viseći dio ješke riba ne osjeća udicu i bez straha guta cijelu ješku.

ribolov press110322 3

Srđelu je, pak, najbolje koristiti na početku ribolova, i to na način da se jedan filet namamči na srednju udicu, a drugi tek lagano nabode da spadne s nje pri dodiru pribora s dnom ili najmanjeg dodira ribe. Na taj način abrumavanjem se i dodatno privlače veće ribe.

Sada, dok ribe još slabo rade, dobro je ponekad i neophodno obilatije abrumavati. Abrum je najbolje praviti od srđela, mljevenih mušula i kruha. Mušule treba samljeti i stuči, a srđele, koje ne moraju biti svježe, treba izrezati na komade da osim ispuštanjem krvi mame i veličinom. Veći dio primame treba činiti kruh, bez kore i dobro usitnjen. Sastojke je najbolje pomiješati prije polaska u ribolov kako bi se abrum homogenizirao. Abrum ne treba bacati nego spuštati do malo poviše dna, specijalnom hranilicom ili mrežastom vrećom s utegom. Ukoliko se lovi u kurentu, a to je u najvećem broju slučajeva, abrum nikako ne treba spuštati sa sidrom već posebnim konopom niz provu kako bi ga kurenat nosio u smjeru krme, s koje je najbolje loviti.
Važan čimbenik uspjeha ribolova iz brodice je sidrenje, a smjer i jačina kurenta te vjetra važan su čimbenik sidrenja. Tek kad se oba smjera utvrde može se pristupiti sidrenju i ribolovu. Važno je sidriti prije same pozicije kako bi se popuštanjem sidrenog konopa barka mogla pustiti niz kurenat na željenu poziciju.

Tijekom ribolova nikako ne treba držati štap napetim već valja popuštati do te mjere da vrh stoji ravno bez obzira na težinu olova, ali isto tako da reagira prilikom i najnježnijeg ugriza. U proljeće najčešće se neće osjetiti energično trzanje ribe prilikom prvog spuštanja sistema na dno, kao što je to slučaj u ljetnim mjesecima. Zato treba biti strpljivi. Osim toga, u ribolovu iz brodice vrlo je bitno pretraživanje terena. No, vrlo je važno na jednom mjestu nekoliko puta spustiti pribor, a ne nakon prvog spuštanja bez rezultata produžiti dalje.

U proljetnom ribolovu riba najčešće grize vrlo nježno i oprezno, stoga nikako ne preporučam trzati na prvi ugriz već popustiti i sačekati više uzastopnih ugriza kako bi bili sigurni da je riba progutala udicu.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 04 Ožujak 2022 13:42

O mekanim varalicama treba skrbiti

Mrdavci su zbog niza dobrih, samo njima svojstvenih osobina postali najčešće rabljena skupina varalica. Uz to, dobrom skrbi mogu se ukloniti ili barem ublažiti neke njihove loše osobine. Evo kako.

Uzrok većini loših osobina mrdavaca je to što se neki od njih proizvode od raznih vrsta mekane plastike čiji kemijski proces nije dovršen izradom varalice. Takve plastike u dodiru s nekim drugim od njih preuzimaju komponente koje im nedostaju za završetak kemijskog procesa što za posljedicu ima razgradnju tih drugih plastika. U praksi to znači da će neke mekane varalice ukoliko su pohranjene u običnim plastičnim kutijama te kutije istopiti i razgraditi. Pritom će varalice veoma često preuzeti boju kutija i promijeniti tvrdoću. Stoga se mekane varalice van upotrebe trebaju držati u kutijama specijalno namijenjenim njihovom skladištenju. Te se kutije mogu kupiti u svakoj normalno opremljenoj prodavaonici ribomaterijala.

mrdavci040322 2

No, i u takvim kutijama postoji mogućnost oštećenja varalica. Ukoliko se međusobno dodiruju neke mogu poprimiti boju drugih varalica ili međusobno pomiješati u neku neodređenu boju. To je najlakše spriječiti tako da se varalice različitih proizvođača, odnosno tvoriva te boja ne drže skupa. Štoviše, ima varalica, poput serije „Ma-worm“ tvrtke „Yamashita“ te varalice tvrtke „Z-man“ koje ako se i međusobno dodiruju, izuzetno brzo neraskidivo spoje i deformiraju u neupotrebljivu masu.

mrdavci040322 3

Zbog svega navedenog, jasno je da je najbolje sve varalice od mekane plastike držati pohranjene u originalnim pakiranjima i to dobro zatvorenim da ne bi iz njih isparavanjem izlazila otapala koja štete drugim vrstama plastike.

Veoma lako i pojedinačno pohranjene mekane varalice mogu promijeniti oblik ako su duže savijene ili u kojem drugom neprirodnom položaju, osobito brzo ako su pritom izložene toplini. Takve varalice će plivati neprirodno i neće mamiti nego moguće čak i plašiti ribe. Zato varalice treba pohraniti na ravnu plohu u prirodnom položaju.

U slučaju da se varalica ipak deformira dosta je lako vratiti je u pravi oblik. Postoji nekoliko načina kako to uraditi. Najjednostavniji, ali i najsporiji je postaviti varalicu u ispravni položaj na kakvu ravnu plohu i izložiti je suncu sve dok ne poprimi prvobitni oblik. Druga metoda je u posudu s kipućom vodom ubaciti deformiranu varalicu kako bi se zagrijala. Nakon kratkog vremena varalicu treba izvaditi i u ispravnom položaju na ravnoj plohi ostaviti da se ohladi. Pri tome ne treba koristiti posudu u kojoj se kuha hrana jer su otapala plastike koji se oslobađaju iz plastike i čvrsto lijepe na posudu, osobito intenzivno na visokim temperaturama, vrlo kancerogeni.

mrdavci040322 1

Varalice se najbrže popravljaju pomoću sušilice za kosu, fenom. Osim fena neophodna je kakva ravna ploha za odlaganje varalica. Nakon što se uoči, na mjesto deformacije treba usmjeriti toplinu iz sušilice. Za otprilike dva minuta ili manje, a ako se deformirao u debljem dijelu možda malo duže, varalica će se dovoljno zagrijati i početi ponovno zauzimati originalni oblik. Nakon toga varalicu treba pustiti da se ohladi kako bi poprimio pravi oblik. Tijekom hlađenja je dobro pribadačama ili nečim drugim u pravom položaju pričvrstiti varalicu na podlogu.

Pri popravku, osobito kuhanjem, varalice gube otapala pa time i dio elastičnosti. To se može nadoknaditi premazivanjem varalica za to specijalno namijenjenim uljima. No, kod nekih mekanih plastika ta ulja uzrokuju otvrdnjavanje umjesto omekšavanje.

mrdavci040322 4

Prije pohranjivanja korištene varalice dobro je skinuti s udica, osim s onih s otežanjem na sredini, s koje se varalice ne mogu skinuti bez kidanja. Naime, ma kako izvana udice i varalice bile suhe i čiste, između njih ostat će malo soli i vlage, što će ubrzati hrđanje udice, a one nisu jeftine. Pri skidanju će se najvjerojatnije varalica oštetiti, ali se oštećenje može lako popraviti.

Pri radu s mekanim varalicama, osobito nepoznatih prozvođača, dobro je korititi rukavice ili poslije rada dobro oprati ruke. Naime, pri izradi mekanih varalica se koriste mutageni i kancerogeni materijali, iako sve manje i manje.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 18 Veljača 2022 00:12

Ribolov gavunom i oligom s obale

Gavuna i oligu, o kojima smo pisali prije tjedan dana, jedu skoro sve jadranske ribe, a mnogima su i poslastica. Osim toga, tijekom cijele godine mogu se kupiti, a u toplijem dijelu i vlastoručno relativno lako uloviti u plićaku. Zato te ribice pripadaju skupini najboljih mamca za ribolov udicom, osobito za udičarenje uz obalu i s obale, u svako doba godine i dana.

S tako svestranim mamcima teško je loviti samo određene vrste pa je njima najbolje obavljati neselektivni, svaštarski ribolov. Iz plovila se može loviti bulentinom, a s obale laganim ometcem čekanjem na dnu, „a'volo“ i pomoću plovka na pola dna.

Ma kojom tehnikom se lovilo, najbolje je to obavljati osjetljivim štapovima. Za lov s obale savitljivim, tankim i dugačkim, najbolje tzv. bolonjezom štapom. Gavuni i olige su dosta mekani mamci kojeg riba lako skida s udice pa zato štapovi moraju imati vrlo osjetljive, ali brze vrhove. Role na njima, pak, moraju imati vrlo preciznu i pouzdanu kočnicu, jer se mora loviti sa što tanjim najlonom. Kako se lovi na malim daljinama i pretežito sitnije ribe, dovoljno je koristiti male, role veličine do 3000.

I ostatak pribora mora biti lagan. Struna što tanja to bolje, ne deblja od 0,30 mm, ali ni tanja od 0,18 ili 0,14 mm gdje postoji mogućnost ulova smuduta ili ovrate. Udice, pak trebaju biti veličine do broja 12, ali i male do broja 20.

Što se tiče završnjaka, sistema, kad se lovi s obale polaganjem mamaca na dno, najbolji je najjednostavniji, onaj s udicom na privezu ispod što lakše olovnice, nikako teže od 30 grama. To znači da štap treba imati težinu bacanja do 30, najviše 50 grama. Predvez, osnovu završnjaka, najbolje je uraditi od „FC“, fluorougljične strune debljine do 0,30 mm, a priveze od 0,05 mm tanje strune. Dužina priveza treba biti oko 20 centimetra, ali ne manje od 20. Donji treba postaviti malo poviše olovnice tako da mamac drži na dnu, a drugi i, eventualno, treći tako da se udice koje nose ne dodiruju.

S obzirom da se u svaštarskom ribolovu s obale plijen uglavnom sitnije ribe, najbolje je koristiti udice širine luka 6 do 11 mm, tanke i visoke čvrstoće te elastičnosti. Iako mogu biti raznih oblika, „kristalke“ te „parangalke“ se smatraju najprikladnijim. Treba birati onu od što tanje žice i s kratkim tijelom.

plov gavuni olige 180222

Gavuni i olige se mogu mamčiti živi ili uginuli, cijeli ili u komadima. Cijeli se obično nadjevaju mali, a oni veći, za smudute i ovrate i ostale krupnije ribe, na udice širine 10 do 15 mm.

Osim kod nas najčešće rabljenim načinom, klasičnim ometcem, ovim ribicama se s obale vrlo uspješno može loviti i priborom na kome je i plovak. Taj način je učinkovitiji jer se mamac može ponuditi i poviše dna, zbog čega je vidljiviji, a pribor s plovkom je osjetljiviji pa ribe rjeđe neprimjetno skinu mamac.

Pribor s plovkom se može postaviti na već spomenuti bolonjeze, ali je dobro da on ima manju težinu bacanja (do 10 ili 15 grama) od onog kojim se lovi klasičnim ometcem. Umjesto bolonjeza, koristiti se mogu i štapovi poznatim kao „match“ i kalamoća - „direktaši“.

Kako u lovu plovkom ne dodiruje dno pa je manje izložena mogućnosti oštećenja i kidanja, može se koristiti tanja struna, tim više jer je izložena pogledu riba. Zbog tog razloga je dobro barem završnjak ili samo privez izraditi od nevidljive „FC“ strune.

Završnjak za svaštarski lov plovkom i ovim ribicama uz obalu može se izraditi na brojne načine. Najjednostavnije završnjak čini samo privez dužine pola do jedan metar s udicom na kraju. Za lov na mjestima izloženim morskoj struji, umjesto neposredno poviše spoja osnovne strune i završnjaka, uteg, olovnicu je bolje postaviti na završnjak. Najbolje oblika suze i što bliže udice, ali ne na manje od desetak centimetara od nje. Dovoljna je olovnica od 2,75 grama kako bi zajedno s udicom i mamcem težila do 3 grama, kolika je nosivost iznimno osjetljivog plovka, najprikladnijeg za ovakav ribolov. A da bi bio što osjetljiviji, plovak mora oblikom biti prilagođen struji mora - izduženo vretenast.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Stranica 1 od 13

 

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019