Prikazujem sadržaj po oznakama: stradun

Grad Dubrovnik za Dan dubrovačkih branitelja, 6. prosinca, organizira na Stradunu koncert Marka Perkovića Thompsona, kao poklon braniteljima i sugrađanima na dan kada se prisjećamo herojske obrane Grada 1991. godine.

Upravo na traženje branitelja pjesmama Marka Perkovića Thompsona obilježit će se njihov dan. Uz nešto starije hitove poput „Geni kameni“ i „Ljutu travu na ljutu ranu“, preko „Zaustavi se vjetre”, „Prijatelji”, „Lijepa li si”, pa sve do „E moj narode”, „Moj dida i ja” i „Tamo gdje su moji korijeni”,  neće izostati ni novije pjesme „Samo je ljubav tajna dvaju svjetova", “Uvijek vjerni tebi”, sve nadahnute ljubavlju, domovinom i vjerom.

Početak koncerta je u 20 sati, u petak 6. prosinca.

Grad Dubrovnik

U jednom ćemo trenutku morati presjeći i reći da se po Stradunu više ne može voziti uopće, kazao je gradonačelnik Mato Franković, obrazlažući Prijedlog pravilnika o izmjenama i dopunama pravilnika o naknadama za prometovanje prijevoznim sredstvima unutar pješačkih zona na području Grada Dubrovnika.

- Činjenica je da je stanje Straduna sve lošije i morat ćemo u jednom trenutku presjeći. Jedino što možemo je usmjeriti dio vozila prema Katedrali, a ostalu robu prevoziti električnim vozilima. Jasno je da se ugostiteljski objekti, trgovine i svi ostali moraju opskrbljivati robom, količina robe je prevelika i svjesni smo da ova vozila ovako uzrokuju štetu. Predložili smo i skoro ćemo imati prijedlog o promjeni gabarita vozila koja mogu u povijesnu jezgru. Kamioni su problem i sad imamo velika kombi vozila s duplim rotama i njihova težina nije dobra. Parkiraju nasred Straduna. Kamen je ozbiljno nacikao i pred nama je odluka o limitiranju vozila. - kazao je Franković.
Istaknuo je kako je cijena ulaska u Grad od 50 kuna po vozilu smiješna te detaljne izmjene ove odluke najavio za idući mjesec.

Vido Bogdanović podržao je intenciju gradonačelnika da zabrani ulaz vozila u Grad te istaknuo kako Grad treba organizirati svoju dostavnu službu.
- Mi to ne znamo koliko tona robe ulazi, a koliko izlazi iz Grada i Grad mora formirat službu za snadbijevanje. Luka Dubrovnik se ne bavi teretom, a ima dosta prostora, tamo je sabirno mjesto za opskrbu Grada. Tri, četiri, pet specijalnih kombija nakrca robu i ujutro u pet sati su na Stradunu i nema pravo nitko više ulaziti, ni Žuvela, ni Malo more, ni Pemo. Imaju ostaviti robu u u skladištu u Luci, a robu će razvesti gradska služba, istovare i idu nazad s ambalažom. Nema pretovara dalje. - kazao je Bogdanović.

N. Metković

Dubrovački gradski vijećnici na sjednici u ponedjeljak vjerojatno će dići ruke i prihvatiti izmjene i dopune „Pravilnika o naknadama za prometovanje prijevoznim sredstvima unutar pješačkih zona na području Grada Dubrovnika”. Kad je riječ o pješačkim zonama kojima se može pristupiti vozilima u Dubrovniku govorimo o Gradu i Uvali Lapad, odnosno povijesnoj jezgri i Šetalištu kralja Zvonimira.

Pješačka zona inače se zove pješačka zona jer u njoj nema prometa vozila, ali u Dubrovniku izgleda to još nikome nije baš sasvim jasno. Hitna, vatrogasci, policija - zna se kome se u svakom trenu mora i može omogućiti da pristupe pješačkoj zoni vozilima. Pa i policajci, ako nije baš neka velika frka mogu malo protegnut noge, a čini se da to i jest praksa pa policijsku upravu tu treba pohvaliti. Mogli bi tu još ubrojati vozila pojedinih komunalnih tvrtki i servisa, ako je baš, ali ono baš nužno, zbog opreme ili specifičnosti posla da ulaze u pješačke zone.

No, umjesto rasprave treba li dakle u potpunosti zabraniti ulazak vozila posebice u Grad, osim spomenutima, vijećnici će raspravljati o cijenama ulaska vozila. Kad se Stradun profunda, kao da će više biti uopće bitno je li Grad ulazak kamiona s 20 gajba pive naplatio 100 ili 100 tisuća kuna. Inače, naplaćivat će se za jednokratni ulazak u Grad smiješnih 50 kuna do 6 sati ujutro, a 100 od 6 d0 7:30, mjesečno tisuću i dvije tisuće kuna itd. No, kao što je već spomenuto cijena je potpuno nebitna, pa i ona za višekratni ulazak od dvije tisuće kuna dnevno ili 40 tisuća mjesečno. Nebitno je i može li se do 8 kao dosad ili do 7:30 kao što će se moći ubuduće. Ništa od svega toga neće moći nadoknaditi štetu ako se što dogodi, a može se pod svakodnevnim i konstantnim opterećenjem itekako dogoditi. Niti jedan scenarij nije nemoguć, pa sjetimo se samo Porta kako se urušio.

Bit će stoga zanimljivo hoće li itko od vijećnika imati hrabrosti barem predložiti da se u doglednoj budućnosti prometovanje vozila u Gradu u potpunosti zabrani.

Da, u Gradu treba vršiti opskrbu, objekata je puno, ugostiteljskih posebno, ali svi ti poduzetnici morat će jednom konačno shvatiti gdje posluju i od čega zaruđuju novac, a zarađuju ga na Gradu kojeg uništavaju. Svi ti poduzetnici morat će shvatiti, žele li poslovati u Gradu, a žele jer tu leže soldi, da će za opskrbu morati izdvojiti nešto više nego dosad i da robu neće moći više dobijati ispred vrata. Ako misle da je ovo nemoguće, neka samo pitaju one koji u Gradu žive, kad svaki kokot oni mogu teglit na rukama do doma, bogami će morati tegliti i oni koji u Gradu i na Gradu zarađuju ili nekome platiti da tegli.

No, prvenstveno to će morati shvatiti gradska uprava, a gradska uprava uostalom i ima, ili je barem imala u planu, ako se što nije promijenilo, urediti pretovarnu zonu na Pločama ukopavanjem ispod postojećeg parka ispod poliklinike, o čemu je Dubrovnikpress.hr pisao OVDJE. Za nadati se je onda da i u gradskoj upravi idu u pravcu potpune zabrane prometovanja u Gradu.

Ipak, i bez uređenja pretovarne zone, a uz nešto više reda i organizacije, ulazak vozila u Grad moguće je itekako u potpunosti zabraniti i to već u ponedjeljak. Možda onaj tamo drugi ponedjeljak bude već prekasno. Nitko to ne može znati.

P.S.
Što o ovom misle konzervatori? Ne misle. Oni misle uglavnom o pizdarijama i po narudžbi.

Otkako je u javnost dospjela informacija kako Grad Dubrovnik pregovara o nastupu Marka Perkovića Thompsona na Stradunu uz Dan dubrovačkih branitelja ne prestaju prepucavanja po društvenim mrežama oko toga treba li ili ne treba Thompson nastupiti, je li mu mjesto na Stradunu ili nije.

Javnost je podijeljena na one koji jedva čekaju Thompsona (ponovo) na Stradunu, gdje je u organizaciji don Miljenka Babaića i braniteljskih udruga već nastupio 5. prosinca 2008. pred Dan dubrovačkih branitelja, one koji smatraju da mu na Stradunu nije mjesto i one kojima je zapravo – sasvim svejedno, hebe im se za Thompsona.

Javnost je tako podijeljena i na „kozejbe, krezube, ustaše, kockoglave, klerofašiste i pedofilčine” s jedne te „jugovampire, Crvene Kmere, komunjarine, jugoslavenčine, partizančine i četnike” s druge strane, dok se oni kojima se hebe za Thompsona svemu smiju i boli ih kitica kao i za Milu Kitića uskoro u Gružu.

No, nažalost, nije to smiješno već pokazuje kako Hrvati uistinu uopće ne razumiju bit demokracije, kako oni koji sami sebe definiraju kao desničari, tako i oni koji sami sebe definaraju ljevičarima. Jedni bi zabranjivali Kitića i neku Milicu, drugi Thompsona i Thompsona pa opet Thompsona. Da, baš tako, Thompsona i Thompsona, jer teško je uopće naći nekog tzv. ljevičara koji je protiv nastupa nekog drugog pjevača osim Thompsona, dok desničari imaju puno bogatiji izbor, njima smeta sve što je istočnije od hrvatskih granica, osim ako ne dolazi iz Hercegovine, zapadne.

U tom upornom dokazivanju što bi i iz kojih razloga trebalo zabraniti, obje skupine kao da zaboravljaju osnovnu stvar: u demokratskom društvu svakome je dopušteno slušati ono što želi, osim ako te pjesme ne veličaju zločine protiv čovječanstva i pozivaju na zločine. Desničari tako zaboravljaju, kada ističu svoje sudjelovanje u Domovinskom ratu (kao da su samo desničari branili Hrvatsku), da su se borili upravo za tu vrijednost, da svatko sluša što želi, a ljevičari da su zabrane u potpunoj suprotnosti sa svime sa čime se vole poistovjećivati i za kakve se vole predstavljati.

Kad je već Thompson upitan, jer, kako tvrde salonski ljevičari, veliča fašistički režim Ante Pavelića, što uistinu u demokraciji ne bi trebalo biti dopušteno, nikako tom Thompsonu, osim onog „Za dom spremni”, da nađu još nešto, neki stih, neku rimu da pokrenu plimu dokaza kako je riječ o čovjeku koji u svojim pjesmama veliča fašizam.

A ne mogu naći, jer toga, osim u toj jednoj pjesmi, „Bojna Čavoglave”, u ostalim Thompsonovim pjesmama nema. Da, njegove pjesme pune su domoljublja do razine otrcanosti, kao što se i npr. ljubav dovede do razine bljuvotine u pjesmama mnogih drugih izvođača; pjeva Thompson i o Hercegovini, pa se onda u ljevičarskim krugovima tvrdi da pjeva o aspiracijama Hrvatske prema teritoriju susjedne BiH, ali eksplicitnog pozivanja na takvo što ili pozivanja na mržnju prema drugima, u Thompsonovim pjesmama nema. Govorimo o Thompsonovim pjesmama, onim s njegovih albuma koje će izvoditi na Stradunu, a što će Thompson pjevati u nekoj selendri gdje misli da ga nitko ne snima, hoće li se zaoriti „Evo zore, evo dana”, druga je situacija u kojoj se može govoriti o veličanju zločinačkog režima, kao što se ustašluk tom pjesmom veliča uostalom i na svadbama i po Dubrovniku. Ali nitko mladence i svatove još nije izbacio van sale ili restorana prekinuvši večeru. Dakle, to je jedan drugi društveni problem koji zapravo sa samim nastupom Marka Perkovića Thompsona na Stradunu, gdje će odzvanjati pjesme s njegovih albuma, nema puno veze.

„Za dom, spremni”? Što ćemo s time? Ne zna ni država što će s time, kad se i ako se jasno odredi zakonska zabrana tog fašističkog usklika, onda će biti i jasno može li Thompson ili ne može „Bojnu Čavoglave” počinjati s tim „stihom”.

Kad smo riješili da je status tog fašističkog pokliča neriješen, a neće ga riješiti ni novinari, ni publika na Thompsonovim koncertima ni salonski ljevičari, već bi ga trebali riješiti prevrtljivi političari koji barataju njime kako im u kojem trenutku odgovara, e sad, amo vidjeti što je s Thompsonovom glazbom, koju kao vole samo „krezubi klerofašistički kozojebi”. Jer, za salonske ljevičare kao upitna je i njegova glazba, njegove note.

Ma dajte molim Vas. „Pastirski rock” kako je jednom davno pokojni Dražen Vrdoljak nazvao glazbu Bijelog dugmeta, odavno je ukorijenjen u Hrvatskoj, a Bijelo dugme nije jedini predstavnik tog „žanra”. Pa dok protivnici Thompsonovih nota „svršavaju” na isti takav melos, njegovu glazbu karakteriziraju kao smeće, potpuno neopravdano. Uostalom, kao i glazba spomenutog Bijelog dugmeta, Thompsonova glazba nije sva u „pastirskom rocku”. Zanemarujući otrcanost pojedinih stihova, pa neka netkog možda nervira i Thompsonov glas, ali u brojnim numerama riječ o komercijalnom, ali kvalitetnom hard rocku zvuku s elementima heavy i gothic metala. Također, Thompsonova produkcija i veći koncerti na vrlo su visokoj, pojedini i na razini produkcije najvećih svjetskih bendova.

Sve i da to nije tako, sve da je Thompsonova glazba smeće, „kozejbi, krezubi, ustaše, kockoglavi, klerofašisti i pedofilčine” te „jugovampiri, Crveni Kmeri, komunjarine, jugoslavenčine, partizančine i četnici”, dvije skupine koje su same sebe tako podijelile, zapravo maltretiraju većinu građana kojoj se hebe i za Thompsona i Mileta, a neki će poslušati i jednog i drugog, iako se u zadnje vrijeme, od objave vijesti kako bi Thompson trebao nastupiti na Stradunu, po društvenim mrežama više ne pita „đe si bio '91.” nego „što si slušo 6.12.1991.” i to neki pitaju uistinu zaozbiljno.

E pa evo, ja kojem se hebe i za Thompsona i Mileta, kazat ću vam jednako zaozbiljno: 6.12.1991. nisam slušao ništa, nije bilo struje.

Taj dan i mnoge druge čule su se jedino granate, a Dubrovčani nisu bili podijeljeni na „kozejbe, krezube, ustaše, kockoglave, klerofašiste i pedofilčine” i „jugovampire, Crvene Kmere, komunjarine, jugoslavenčine, partizančine i četnike”.

Iako prema komunalnom redu svi ugostiteljski objekti u Gradu moraju po završetku radnog vremena ukloniti stolove i stolice s javnih površina, a oni koji ih nemaju gdje ukloniti moraju ih posložiti na način da se omogući pristup površini kako bi se očistila, izgleda da ta pravila ne vrijede za svih isto, a posebno je iritantno što ne vrijede za svih isto na Stradunu.

Naime, dok djelatnici ostalih objekata na dno Straduna unose stolove i stolice iz Cele, koju inače drže Tomislav Ivušić i Davorko Obuljen, ne mare za pravila i svako večer ostavljaju stolove i stolice kao da objekt radi 24 sata dnevno. Čitatelji Dubrovnikpreess.hr portala navode nam i kako ponekad uopće ne uklone ni suncobrane.

Inače, stanovnici Grada bune se upravo zbog buke koja u sitnim noćnim satima, nakon karaj radnog vremena kafića i restorana dolazi upravo s mjesta gdje su stolovi Cele, turisti zasjednu i buče, što ne bi kad imaju gdje, a nema nikog da im kaže kako i u Gradu žive ljudi pa da tri ure poponoća nije vrijeme za viku i dernjavu koje bi sigurno bilo manje da im nije omogućeno da zasjednu.

Fotografije čitatelja u prilogu, nastale daleko nakon kraja radnog vremena, govore uostalom sve.

Dok se očekuje da gradski vijećnici zabrane buduće postavljanje bankomata u povijesnoj jezgri i dok Dubrovnikpress.hr očekuje odgovor od konzervatora za kojih su to devet bankomata dali suglasnost za postavljanje, a po smjernicama Ministarstva kulture u Gradu, osim u nekom unutarnjem prostoru, ne bi smio biti niti jedan bankomat, treba podsjetiti na jedan od najdrastičnijih primjera na Stradunu.

Iako su u prvom planu, kada se govori o narušavanju vizura Grada, bankomati Auro domusa i Euroneta, primjere Privredne banke na Stradunu je upravo ono što se ne bi smjelo dopuštati. Naime, PBZ je i u vrata koja su zatvorili i u izlog na samom ulazu utrpala po jedan bankomat, u banku se ulazi između dva bankomata, a da im ne budu malo dva na samom Stradunu ili da im ne daj Bože uđe malo svjetlosti u banku, imaju još jedan s dnevno – noćnom trezorom u Dropčevoj ulici.

Iako su banke nekako pale u drugi plan, kad su u pitanju bankomati pravila će morati vrijediti za svih isto, iako se već može čuti kako će se prema bankama postupati drukčije, no to ne bi smjelo biti tako, posebno u ovom uistinu lošem primjeru bankomata Privredne banke Zagreb. Inače, nakon što je vlasnik Auro domusa najavio tužbu protiv Grada Dubrovnika, ne budu li se zakon i odluke o komunalnom redu provodile prema svima isto, Grad bi se na sudu mogao naći u vrlo nepovoljnoj poziciji.

Nakon što su jutros iz Grada Dubrovnika u priopćenju za javnost napisali kako je gradonačelnik Mato Franković, u suradnji s Ministarstvom kulture, odnosno konzervatorima, uputio prijedlog Gradskom vijeću da se ubuduće zabrani postavljanje „bankomata i drugih uređaja” u Gradu, odnosno povijesnoj jezgri, te da će oni koji su već postavili bankomate morati tražiti dopuštenje konzervatora da ih ne uklone, postavlja se nekoliko pitanja na koja će prvenstveno konzervatori morati dati odgovore, a Grad ponuditi rješenje.

Naime, na Stradunu i drugim ulicama, prvenstveno u Ulici od Puča, postavljeno je skoro 40 bankomata, a od tih 40, prema neslužbenim informacijama, samo za devet konzervatori su izdali dopuštenja za postavljanje, odnosno suglasnost. Pitanje na koje konzervatori trebaju dati odgovor jest, ne samo kojih je to devet bankomata, već po kojim smjernicama su dali suglasnost za postavljanje.

S obzirom da iz Grada navode kako bankomati „narušavaju vizure povijesne jezgre, UNESCO-vog zaštićenog lokaliteta”, odnosno da će zbog toga ubuduće biti zabranjeno njihovo postavljanje, prema tom kriteriju niti jedan bankomat, od onih koji su već postavljeni u Gradu, ne bi smio dobiti dodatnu suglasnost konzervatora ukoliko se vidi s ulice, odnosno ukoliko je postavljen u izlogu, vratima ili pročelju zgrade, a tako su postavljeni svi i apsolutno svi nagrđuju vizure Grada.

Prema tom kriteriju konzervatori ne bi smjeli dati naknadnu suglasnost za niti jedan od već postavljanje bankomata, a za devet za koje su već dali suglasnost, istu trebaju povući. U suprotnom je riječ o dvostrukim kriterijima, odnosno mjerilima koja ne bi za svih vrijedila isto.

No, nažalost dubrovački konzervatori nemaju za svih ista mjerila i kriterije koje i inače stvaraju sami pa se sve svodi na onu „kadija te tuži, kadija ti sudi”, pa nekako miriše da bi i u ovom slučaju sve moglo teći po kriteriju „po babi i dundu” ili tko zna već čemu.

Inače, nakon što je Grad jutros uputio priopćenje nazvali smo i pročelnicu Konzervatorskog odjela u Dubrovniku Žanu Baću sa zamolbom da nam ustupi popis bankomata za koja su izdane suglasnosti, te joj spomenuli priopćenje Grada.

Na prvu Žana Baća se pravila kao da ne razumije pitanje koje je bilo jednostavno, a glasilo je može li nam ustupiti popis bankomata za koje su izdane konzervatorske suglasnosti. Tako je, umjesto da odgovori, Baća ponavljala kako će po pitanju suglasnosti surađivati s Gradom i Ministarstvom kulture, izbjegavajući dati odgovor koji su to bankomati već prije dobili suglasnost. Na koncu je ipak shvatila jednostavno pitanje i tražila pismeni upit koji je i dobila i u kojem se također traži odgovor po kojim smjernicama se njen odjel povodio izdavši suglasnost za devet ili koliko već bankomata. Taj odgovor će svakako biti zanimljiv.

Dubrovnikpres.hr nedavno je objavio fotografije skoro svih bankomata na Stradunu i u Ulici od Puča, koje možete vidjeti OVDJE, a najdrastičniji primjeri narušavanja vizure Grada nalaze se i u izlozima i vratima pojedinih banaka i prostorima kojima gospodare Blaga djela, a kojima inače rukovodi Nikola Ćićo Obuljen, otac ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek.

Na kraju svega postavlja se pitanje, ukoliko se konzervatori, za razliku od dosadašnje prakse, budu povodili jednakim kriterijima za svih, odnosno prvenstveno kriterijem na kojem inzistira Grad Dubrovnik, da bankomati ne nagrđuju vizuru, a svi u vratima, izlozima i pročeljima nagrđuju, hoće li se uistinu naložiti uklanjanje svih bankomata iz Grada?!

Dubrovnik je tu uhvaćen u jednu zamku, jer koliko god su ružni, bankomati su i korisni, a bankomati banaka posebno su korisni stanovnicima. Ukoliko se svi maknu, a po ovim kriterijima bi se morali maknuti, a gdje će onda prvenstveno žitelji Grada danas – sutra podići koji solad kad im zatreba? Što onda? Onda ćemo kukati kako nemamo gdje podignuti novac?!

U ludilu kontra bankomata otišlo se toliko daleko da je jedan portal danas objavio čak i fotografiju nekoliko bankomata u Novom naselju Mokošica s naslovom kako „bankomat groznica trese i Mokošicu”. Možda bi Mokošani trebali potegnut do Grada ili do Gruža za podignut sto kuna?!

No, Dubrovnik zapravo nema problem s bankomatima u vlasništvu banaka, koji su korisni i za same građane i nema ih previše, Dubrovnik ima problem s ingordecom dviju tvrtki, Auro Domus i Euronet, čiji su bankomati preplavili Grad, a koji su namijenjeni turistima i na kojima te tvrtke zarađuju na tečajnim razlikama i provizijama.

Kako onda riješiti ingordecu, odnosno pomiriti potrebe samog stanovništva, među kojima će pojedinci prvi poći kukati u banku kako nemaju gdje podignuti novca, i tržišno natjecanje u koje su uključene i navedene tvrtke. Rješenje da se dopusti bankama da zadrže bankomate nije rješenje, jer ako se bankomati dižu jer nagrđuju vizure Grada, bankomat Privredne, OTP, Zagrebačke ili bilo koje druge banke nije ništa ljepši ni ružniji od bankomata Auro Domusa ili Euroneta, a i zakonski bi bilo upitno stvarati jedne kriterije za jedne, a druge za druge.

Dakle, pošteno bi bilo jedino ukloniti sve bankomate iz Grada, a postaviti ih u neki od unutarnjih prostora gdje neće nagrđivati vizure Grada, a u kojem će se omogućiti po jedno mjesto za bankomat pojedine banke ili novčarske kuće, što je rješenje kojem su već pribjegli pojedini gradovi. Grad Dubrovnik, ali i Blaga djela, posjeduju takve prostore pa nije potrebno previše pametovati.

Turistička zajednica Grada Dubrovnika u suradnji s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, Gradom Dubrovnikom i Midsummer Scene Festivalom na Svjetski dan glazbe, u petak, priređuje glazbeni spektakl za sugrađane i goste Dubrovnika ispred crkve sv. Vlaha. Koncert će započeti u 21 sat, a Dubrovačkim simfonijskim orkestrom ravnat će indonezijski dirigent omiljen dubrovačkoj publici Noorman Widjaja, dok će kao solist nastupiti Matej Meštrović, bez sumnje najsvestraniji umjetnik na hrvatskoj kulturnoj sceni.

Prije nepuna tri mjeseca na svjetsko tržište izašao je Meštrovićev autorski projekt „3 Rapsodije za klavir i orkestar” u izdanju PARMA Recordingsa. Nakon prošlogodišnje praizvedbe „Kineske Rapsodije” u Velikoj dvorani Lisinski u Zagrebu te „Dunavske Rapsodije” u Carnegie Hallu u New Yorku, Meštrović s velikim nestrpljenjem očekuje svjetsku praizvedbu „New England Rapsodije” u Dubrovniku s DSO-om i uglednim dirigentom Noormanom Widjajom.

Američka kritika Meštrovića upoređuje sa John Williamsom, Adrew Lloyd Wbberom, Rahmanjinovom i Čajkovskim, stoga je koncert na Stradunu 21. lipnja uz DSO i Noormana Widjaju prava glazbena poslastica pri čemu će se ujedno izvesti i „Neka uđu“ kojom su dva puta otvorene DLJI i koja odiše dubrovačkim tradicionalnim motivima, a rearanžiranoa je posebno za ovu prigodu i izvodi se ponovno nakon pet godina.

Na programu su također „Dubrovačka kontradanca”, zatim „Samo jednom se ljubi“ Iva Robića, završno kolo opere „Ero s onoga svijeta“ i Nardellijeva „Pjesma Dubrovniku“ čije je aranžmane priredio Damir Butigan, a za kraj „La musica di note“ maestra Đela Jusića.

Ovaj koncert je ujedno i otvaranje šestog izdanja festivala Midsummer Scene koji traje do 7. srpnja.

Ulaz na koncert je slobodan.

DPP

Pisanim putem dubrovački gradonačelnik Mato Franković zatražio je od Zaklade Blaga djela da ukloni sve bankomate s vrata i izloga prostora u njihovu vlasništvu na Stradunu. Nije poznato je li se gradonačelnik na ovaj potez odlučio sam ili ga je na to navela inspekcija Minstarstva kulture koje je upravo zbog bankomata došla neki dan u Grad izvršiti nadzor. Činjenica jest da je upravo gradonačelnik, dok su vijećnici na protekloj sjednici Gradskog vijeća palamudili o bankomatima skupljajući jeftine političke poene, javno kazao kako je veliki dio od tih silnih bankomata na Stradunu postavljen u prostorima u vlasništvu Zaklade Blaga djela.

Veliki broj poslovnih prostora na Stradunu u vlasništvu je Zaklade Blaga djela. Banke, inače za bankomate vlasnicima prostora daju pozamašne naknade. Iako nitko od vlasnika ili zakupaca prostora neće javno reći koliko su one, prema nekim procjenama naknada za bankomat o poprečnim ulicama iznosi oko tisuću eura. Jedna je poslovna banka prije nekoliko godina za postavljanje bankomata u izlog na Stradunu ponudila i 17 tisuća kuna.

U slučaju Zaklade, kažu oni koji su dobro upućeni, a ne žele govoriti javno jer su zakupci u njenim prostorima, naknade banaka od bankomata ili se dijele između najmodavca i najmoprimca ili najmodavac najmoprimcu odbija od najamnine, a u većini slučajeva se „pilaju”.

Gradonačelnik je nedavno kazao kako bankomati mogu biti na izlozima, ali ne i na vratima. Kad su pitanju prostori Zaklade, bankomati se, dva komada, npr. u slučaju knjižare nalaze u ulaznim vrata iz Široke ulice koja su zatvorena, a izlog iste knjižare, također u prostoru zaklade, gdje je nekada bio Algoritam također, također je popunjen s dva bankomata.
Inače, u Upravnom vijeću zaklade sjedi dvoje vijećnika iz aktualnog saziva Gradskog vijeća – Terezina Orlić (DDS) i Maro Kristić (Most). Nitko od njih na sjednici nije osjetio potrebu reći da je veliki dio bankomata u prostorima Blagih djela. Kao savjesni vijećnici, Orlić i Kristić koji su Upravno vijeće Zaklade postavljeni kako bi nadzirali njezin rad, javnosti bi svakako trebali pojasniti koliko je Zaklada u posljednje dvije godine utržila od bankomata u svojim prostorima i kako te naknade reguliraju s najmoprimcima.

Nebulozna ideja mostovaca Mara Kristića i Dolores Lujić, koju je potonja iznijela nedavno na Gradskom vijeću Grada Dubrovnika, a koju Kristić i Lujić predstavljaju kao rješenje za problem bankomata, naišla je danas i na reakciju iz vladajućeg HDZ-a. Naime, mostovci predlažu da se naplaćuje korištenje javne površine za prilaz bankomatima i to u iznosu, kako je Lujić kazala na Gradskom vijeću, od 100 tisuća kuna na Stradunu, a simbolično u pokrajnim ulicama, što bi odvratilo korisnike i vlasnike prostora od postavljanja bankomata.

U HDZ-u ne obadaju previše Dolores Lujić već se u priopćenju baziraju na Mara Kristića, pa tako pišu:

„Vijećnik MOST-a Maro Kristić svojim je istupom o rješenju za sve brojnije bankomate unutar povijesne jezgre još jednom pokazao kako ima dvostruka mjerila. Dok se s jedne strane brine oko „pošasti širenja bankomata“ i pritom ističe kako je na to ukazivao još prije godinu dana, s druge strane, kao član Upravnog vijeća Zaklade Blaga djela omogućio je postavljanje bankomata na samoj Placi (Stradunu).”

U priopćenju HDZ-a tako dalje stoji:

„Naime, prostor Blagih djela koji sada koristi knjižara Algebra, dobio je prva dva bankomata na glavnoj gradskoj ulici, a koji ne pripadaju bankama koje imaju svoje poslovnice na Placi. Radi se o tvrtki koja je posljednjih tjedana postavila čitav niz bankomata unutar zidina. No, Kristića nije zasmetalo kada su u akciju „okupacije“ Grada krenuli upravo od prostora Blagih djela, pa se nije usprotivio.” - pišu iz dubrovačkog HDZ-a.

„Nas u Hrvatskoj demokratskoj zajednici ne čudi ovakvo Kristićevo ponašanje. Istu metodologiju koristi i kod svih drugih istupa na Gradskom vijeću. Misleći, valjda, kako su svi u ovom Gradu slijepi pored očiju i gluhi pored ušiju. Tako se pobunio protiv prodaje stanova u zgradi koja se tek treba graditi, a istu stvar i sam radi za neke druge trgovce nekretninama. Buni se protiv stanja u prostoru, a sam itekako ima prste u izmjenama prostornih planova, a sve kako bi on sam i njegovi prijatelji i partneri ostvarili najveći profit.

Tako čitamo u medijima da je „borac za pravdu“ ostao nijem (suzdržan) na Vlahušićeve izmjene GUP-a i to samo zato što je i sam itekako imao koristi od toga. Dakle, naknadna pamet, dvostruka mjerila i borba za sitne osobne interese (uz nezaobilazno licemjerno pozivanje na javni interes) uobičajen su način političkog djelovanja Mara Kristića. Pa tako i ovaj put.” - zaključuju iz HDZ-a.

D.M.