Gradonačelnička kandidatura koju je povukao Jadran Barač još nije ni službeno protokolirana, a u javnosti se već špekulira hoće li SDP u izbornu utrku samostalno sa svojim gradonačelničkim kandidatom ili će podržati nezavisnog kandidata, bivšeg gradonačelnika Andra Vlahušića. No, prije donošenja bilo kakvih izbornih odluka u SDP-u Dubrovnik vjerojatno će se imenovati povjerenik koji će SDP i pripremiti za lokalne izbore, a potom i za unutarstranačke izbore.
Piše: Nikolina Metković
Nakon što je Jadran Barač podnio ostavku na mjesto predsjednika GO SDP-a i povukao svoju gradonačelničku kandidaturu u SDP-u je zavladao muk. Ni pisma ni razglednice, a logično je bilo, štoviše u političkom djelovanju jedne stranke, obavezno i odgovorno, ako već nitko nema hrabrosti stati pred novinare, uputiti barem priopćenje potpore svom bivšem lideru te navesti kako taj nemili događaj u kojem se našao Barač, neće omesti stranku u daljnjim izbornim pripremama. Ono što je trebalo, što je bilo očekivano i odgovorno nije se dogodilo već je na snazi „omerta”.
MRŠA I MLADINIĆ NEDORASLI IZAZOVIMA
Potpredsjednici GO SDP-a Mrša i Mladinić skrili su se u mišju rupu. Inače oni mogu zamjeniti predsjednika i obavljati poslove iz njegova djelokruga. Mrša i Mladinić tom zadatku nisu ni dorasli. Šute oni, šuti Predsjedništvo, šuti Gradski odbor, nesvjesni da tom šutnjom biračima i previše govore dok putem telefona neprestano lobiraju za povjerenika koji će njima odgovarati, koji će provesti njihove planove dok SDP u Dubrovniku nestaje s političke scene.
Čeka se tako imenovanje povjerenika, a unutar GO SDP-a vode igre za prevlast jer povjerenik će stranku pripremiti i voditi kroz izbore. Izborni dogovori i pregovori između stranaka u Dubrovniku su manje-više odrađeni, zna se tko će s kime, tko će koga podržati, ali i tko će na izbore samostalno.
Jadran Barač, neslužbena je bila informacija, zajednički izlazak na izbore dogovorio je s Glasom na čijem je čelu dubrovački odvjetnik Dino Hadžiomerović. Barač je nedavno novinarima Dubrovnikpress.hr portala potvrdio i kako je pregovarao i s Igorom Legazom te mu ponudio mjesto na listi za Gradsko vijeće.
Povjerenik karte naravno može i drukčije posložiti pa u konačnici nije isključeno da SDP na izbore izađe samostalno. Naime, Glas, s kojim je Barač dogovorio zajednički izlazak na izbore, SDP-u ništa ne donosi jer pitanje je koliko u toj strančici uopće ima članova, a i koliko njih zapravo podržava Vlahušićev tabor. Većina članova Glasa su inače HNS-ovci koji su iz te stranke istupili nakon što je HNS ušao s HDZ-om u koaliciju na državnoj razini.
Mogućnost da Igor Legaz bude na SDP-ovoj listi, a što je navodno dogovarao Barač, vjerojatno se više neće razmatati jer se to SDP-ovcima nije pretjerano svidjelo i pokušali su Barača uvjeriti da će Legaz, ukoliko preko SDP-a uđe u Vijeće, samostalno djelovati. Barač koji se u politiku nije razumio i miješao je građanski aktivizam s političkim djelovanjem, to nije mogao razumjeti.
BARAČEVI PREGOVORI MIMO KONZULTACIJA
Mimo volje Gradskog odbora pregovarao je Barač zajednički izlazak na izbore i s HNS-om jer nije mogao shvatiti da je koalicija sa strankom koja je SDP zapravo prevarila kada je, zaradivši saborske mandate na listi koju je snagom nosio SDP, pretrčala HDZ-u. Nije Barač mogao shvatiti da bi to s političkog aspekta bila loša poruka prema biračima, no na kraju je on od HNS-a dobio odbijenicu.
Bez konzultacija sa stranačkim kolegama Barač je zapravo puno prije izborne utrke objavio da će on biti SDP-ov kandidat za gradonačelnika Dubrovnika, čime je stranku stavio u pat poziciju jer se ta kandidatura na kraju morala podržati i pod cijenu lošeg izbornog rezultata za koji su unaprijed znali da je neizbježan.
SDP je inače stranka koja je u Dubrovniku dugi niz godina pretendirala na vlast, ali kad i im se ta prilika preko Andra Vlahušića konačno i pružila, umjesto programa za boljitak građana fokusirali su se na provedbu svojih privatnih programa, odnosno uhljebljivanja na pozicije, zapošljavanja članova i rodbine i namještanja poslova s gradskim tvrtkama i ustanovama svojoj djeci i onima za koje su procjenjivali da će imati koristi. U toj borbi za pozicijama i moći doslovce su se izmjenjivali u tadašnjem Vlahušićevu gradonačelničkom mandatu, rovareći protiv svojih stranačkih kolega.
Od Olge Muratti, „uvjerene socijaldemokratkinje” koja na nadolazeće izbore sasvim vjerojatno izlazi s HDZ-om, do Tatjane Šimac Bonačić koja o politici zna jednako „puno” koliko i Jadran Barač, ali je imala dobre mentore u središnjici, bliske stranačkom vodstvu, Mladena Gojuna kojemu su, dok je vodio gradski odbor, redovito podmetali klipove, SDP je propadao iznutra pa je to dva mjeseca do izbora stranka bez kadrova u kojoj se generacije nisu izmjenjivale, nisu se razvijali i kreirali politički programi i nisu se naprijed puštali novi, svježi i sposobni ljudi.
ODBOR KOJI JE ODAVNO TREBALO RASPUSTITI
SDP-ov dubrovački odbor zapravo je davno trebalo raspustiti, još u onom trenutku kad ih je tadašnja predsjednica Olga Muratti uvela u dubrovački dogovor, odnosno u koaliciju s HDZ-om, no, Milanović, tada opterećen spletkama stranačkih frakcija, to nije učinio već je samo „zamoljena” da ode.
Agonija se nastavila kad im je za gradonačelničku kandidatkinju temeljem nevjerodostojne ankete na prošlim izborima nametnuta Tatjana Šimac Bonačič, isključivo zbog bliskosti s jednim od mentora tadašnjeg predsjednika SDP-a Davora Bernardića. Ona je za SDP na tim lokalnim izborima u Dubrovniku ostvarila povijesno najgori rezultat, ali nije pometena, a frakcijske igre, kako gore, tako i dole, su nastavljene. Uz pomoć mentora iz Zagreba Mladen Gojun je na izborima maknut s mjesta predsjednika SDP-ova Gradskog odbora, a zamijenio ga je Jadran Barač.
Kako je predsjednik gradskog odbora bez mjesta u Gradskom vijeću zapravo ništa, Baraču je trebalo prepustiti vijećnički mandat. Ipak Šimac Bonačić, koja ga je inače na listi za Vijeće pozicionirala na 22. mjesto, svoj mu mandat nije htjela prepustiti. Iako je bilo logično da ona svom kandidatu za zamjenika prepusti mandat to je na kraju džentlmenski učinio Mladen Gojun. Takvom logikom Šimac Bonačić na Baračev ozbiljan politički angažman kao da nije ni računala, kao da joj je samo trebao da u toj kampanji uz nju bude lijep i zgodan. Lijep i zgodan trebao je biti i kao predsjednik GO, marioneta frakcije, no oteo se kontroli. Nije se računalo da će bez političkog znanja i iskustva ipak biti svoj i raditi po svojoj savjesti.
Nakon što je Barač podnio ostavku i povukao kandidaturu u SDP-u je službeno zavladala šutnja. Iako se iz te stranke očekivala kakva takva reakcija, u najmanju ruku priopćenje, ono iz dubrovačkog odbora nije odaslano. A tko bi ga i poslao? Dva potpredsjednika Davor Mrša i Roni Mladinić u političkom su djelovanju potpuni amateri, a i opterećeni su u privatnim sferama svojih života. Mrši koji je sa srđevcem Ljubom Nikolićem skoncentriran na probleme koji mogu proizaći iz upitnih novčanih transakcije Lausa CC i Atlantske plovidbe i Mladiniću, dok mu je brat involviran u građevinske pothvate braće Slezak na užem dubrovačkom području, nije ni previše pametno nametati se u javnosti. Reakciju je mogao uputiti i Gradski odbor, ali nije stigla, i neće.
SAMOSTALAN IZLAZAK NA IZBOR NE BI SMIO BITI UPITAN
Neslužbeno se može doznati kako su netom nakon Baračeva poteza počeli pritisci unutar SDP-a da se na izbore izađe s Androm Vlahušićem, ali to je najgore što SDP sam sebi može učiniti. Podrška Vlahušićevoj kandidaturi kao i eventualni zajednički izlazak na izbore, Vlahušić zasigurno priželjkuje jer tada bi njegova platforma „Dubrovnik, naš grad” bila dodatno osnažena i nekako zaokružena „antihadezeovska koalicija”. Tu kolaciju Vlahušić je uz HNS stvorio sa strankama koje doslovce imaju članova koliko i prosječna šira dubrovačka obitelj, a samostalno na izborima ne bi dobile niti jedan posto glasova birača, dok bi se sa SDP-om doimala ozbiljnom. Vlahušićevi koalicijski partneri teško bi pristali da se lista za Gradsko vijeće malo presloži i da se SDP-ovi kandidati na njoj pozicioniraju na malo viša, „prolazna” mjesta. Svakako je i pitanje bi li sam Vlahušić mjesto zamjenice, nakon što je Natašu Gabričević i službeno predstavio, prepustio nekome iz SDP-a i bi li HNS na takvo preslagivanje pristao.
Uostalom, pitanje je bi li podršku Vlahušiću blagoslovio predsjednik SDP-a Peđa Grbin. On naime na lokalnim izborima želi kandidate i liste čistih ljudi, a Vlahušić ipak ima presudu za aferu Šipan i sudski postupak u tijeku za aferu Revelin. Ako je Barač, po naputku ili ne, morao podnijeti ostavku zbog prijetnje koju je upustio susjedu tijekom svađe, kako bi se opravdala podrška Vlahušiću koji je osuđen i tereti ga se za puno teža djela?!
Stoga samostalan izlazak na izbore za SDP u Dubrovniku čini se ne i dalje najboljim rješenjem za SDP već to uopće ne bi smjelo biti upitno, posebno u trenutku kada ta stranka nema ni vlastitog kandidata za župana.
Što se tiče liste, nakon što je Barač ponudio ostavku, ukoliko na izborima osvoje jednak broj mandata koliko ih sad imaju u Vijeću, za njih će biti izborni uspjeh, a i pred onima s Iblera moći će se pravdati kako bolje s obzirom na okolnosti nisu ni mogli.
Dva mjeseca do izbora prosječnom biraču čini se malo, no u političkom djelovanju može to biti sasvim dovoljno vremena za organiziranje, naravno ukoliko se radi pametno i ukoliko je cilj svima isti, a on je dobar rezultat na izborima.
SDP mora iznjedriti gradonačelničkog kandidata. Hoće li posegnuti za najjednostavnijim rješenjem, hoće li poduprijeti kandidaturu Ivana Tropana, koji je trebao biti kandidat za Baračeva zamjenika? Možda će u SDP-u poduprijeti kandidaturu nekoga od iskusnijih članova, nekoga tko se držao dalje od frakcija, ako takvog uopće imaju.