Sjednica Gradskog vijeća zakazana je za 30. kolovoza, a SDP -ovac Ivan Tropan još nije stavio svoj vijećnički mandat u mirovanje. Zasad očito to ne smatra potrebnim. No, što rade u SDP-u? Njima očito ne smeta što im je vijećnik pred suca istražitelja priveden u lisicama da je krivotvorio svjedodžbe zaposlenika te pomagao ocu ukrasti radnicima 420 000 kuna vladinih poticaja za očuvanje radnih mjesta, kako pokazuju rezultati istrage. Mora bit da čekaju da „institucije odrade svoj posao”. Samo dok institucije slučaj Tropan privedu kraju, pitanje je što će ostati od SDP -a u Dubrovniku koji je ionako na samom dnu.

„Osim političkog, postoji i pravni okvir koji će sve razjasniti”, „vidjet ću sve sa svojim odvjetnikom”, tako naime nedavno Tropan odgovara na novinarsko pitanje hoće li svoj mandat u Gradskom vijeću staviti u mirovanje nakon što je od strane DORH -a osumnjičen za kaznena dijela.

Tropana njegov odvjetnik Dino Hadžiomerović može savjetovati o pravnim pitanjima, no stavljanje mandata u mirovanje stvar je političke kulture i nadasve odgovornog i moralnog djelovanja svakog političara pa tako i Tropana,

Pred svojim biračima nije niti pokušao objasniti zašto je priveden pred istražnog suca. Kad je u pitanju njegovo komuniciranje s javnošću, biračima, možda ga je odvjetnik savjetovao da šuti.

Da je Tropan junior tek fizička osoba, njegova bi šutnja bila opravdana, pa čak i logična, no kako je Tropan ipak gradski vijećnik SDP-a, šutnja kojom se brani od javnosti nije samo kontraproduktivna, ona zapravo sve govori.

Kad političara policija pred istražnog suca nakon uhićenja dovede u lisicama pod sumnjom da je počinio kazneno djelo, od tog političara, neovisno o kome se radi, najmanje što se očekuje jest da se na neki način obrati javnosti. Mnogi su političari tako i postupali, neovisno jesu li u tom trenutku govorili istinu ili ne, javnosti su ipak nešto rekli. Ako nisu govorili oni, u njihovo ime su to činili odvjetnici.

Odvjetnici naime često govore u ime svojih klijenata i te razloge ne treba posebno objašnjavati. No, i kad brane političare iz tzv. elitnog ešalona, teško da će neki od njih reći da je istraga koja je dovela do nekih činjenica na osnovu kojih se u konačnici uhićuje i podiže optužnica, politički motivirana. U najmanju ruku odvjetnici ukratko kažu zašto se njihova klijenta političara tereti, kako se osjeća. Kažu novinarima je li se klijent izjasnio krivim ili nije, ali politiku kao motiv za pokretanje istrage ne spominju jer dobri odvjetnici znaju da takve tvrdnje trebaju i dokazi.

U ovom slučaju paradoks je da su i odvjetnik i klijent oba političari i oba su bili kandidati na SDP -ovoj listi za Gradsko vijeće. Odvjetnik je na čelu jedne male, u Dubrovniku beznačajne stranke – Glas, a klijent nije samo nosio listu SDP -a za Gradsko vijeće nego je bio i kandidat te stranke za gradonačelnika Dubrovnika, ali i pretendent na mjesto predsjednika Gradskog odbora SDP -a.

S mandatom političara u nekom predstavničkom tijelu odvjetnik zapravo nema ništa, ali ima političar kojega se uhiti pod sumnjom da je počinio kazneno djelo, a ima i politička stranka čiji je kandidat taj političar bio.

Što rade u dubrovačkom SDP-u? S Tropanom su razgovor očito obavili, a je li pao i neki dogovor prema kojem će Tropan ostati u Vijeću kao SDP -ov ili kao nezavisni vijećnik? Možda ostane kao SDP -ov vijećnik ako će SDP -ovci čekati da „institucije” odrade slučaj Tropan i nadati se da će javnost sve zaboraviti. Ta je solucija za SDP dvosjekli mač, jer bi im se Tropan, da primjerice bude osuđen, pred sljedeće lokalne izbore u glavu mogao vratiti poput bumeranga.

Zapravo su u SDP -u svjesni da im se taj bumerang već obio o glavu i da su sami za njega krivi. Naime, nakon što je u osvit izbora njihov tadašnji predsjednik Gradskog odbora i kandidat za gradonačelnika Jadran Barač zbog prijetnje koju je tijekom svađe uputio susjedu povukao kandidaturu i podnio ostavku na svoje dužnosti, jasno je da su SDP -ovci bili stjerani u kut.

Tropanova kandidatura bio je njihov očajnički potez. Zato su ga i podržali, znajući da je pod istragom. Još je gora činjenica da su osobu pod istragom gurali za predsjednika Gradskog odbora, de facto ga i prije negoli su proveli unutarstranačke izbore, proglasili predsjednikom. Ta igra po principu daj što daš samo da opstanemo njima se obila o glavu. Da su svjesni kuda idu već bi sami molili povjerenika da u potpunosti raspusti SDP -ov dubrovački odbor jer uništen je on puno prije Tropana. Mladen Gojun, a potom Jadran Barač političkog su mrtvaca praktički samo održavali na aparatima.

Ipak njihov posljednji politički mrtvac Ivan Tropan, koji izgleda smatra da to nije i da se iz ove priče može izvući, za dubrovački je SDP puno opasniji. Ukoliko ga se ne riješe, on će ih, iako već politički mrtav, povući za sobom, a možda je to već učinio.

Naime, SDP -ovci još uvijek Tropana nisu suspendirali ili učinili što već SDP -ov statut predviđa dok se ne pokaže je li Tropan kriv ili nije, a svaki novi dan u kojem to odbijaju učiniti za njih je tek produžetak agonije. Tropanova politička priča je završila i prije negoli je počela, već na prvoj stranici. Nema tu novog poglavlja kako god da privatno završe njegovi trenutni problemi sa zakonom.

Tropan zapravo više nema što ni reći javnosti, a nema što ni reći vijećnicima u Gradskom vijeću. Ukoliko sadrži svoj mandat najbolje mu je na sjednicama biti kuco jer kad vijećnik pred istražnim sucem završi s lisicama na rukama pod sumnjom da je počinio kazneno djelo, a po izlasku iz pritvora na društevnim mrežama objavi kako jede kozice, jasno je o kakvoj se vrsti osobe radi. Ta je objava sramotna i krajnje gadljiva.
No, te je kozice Tropan davno prožvakao i probavio, ali dubrovačka javnost njegovo ponašanje ne smije prožvakati, a još manje probaviti.

Pa zamislite da u Vijeće uđe peta na listi Jele Vukotić, prva iz SDP -a poslije Tropana koja na društvenoj mreži lajka Tropanovu objavu kako se nakon puštanja iz pritvora sladi kozicama, koja ga svojim lajkom, poljupcima koje mu šalje zapravo podržava.

U konačnici, jasno je da Tropan ipak nije mladi pastuh koji će na putu katarze galopirati pred SDP -ovim krdom. Onih 17 radnika kojima su Ivan Tropan i njegov otac, prema istrazi, ukrali 420 000 kuna vladinih poticaja za očuvanje radnih mjesta u COVID krizi, sigurno nisu kusali kozice i močili kruh u toć. S obzirom odakle su ti radnici, većina ih možda kozice nisu nikad ni provali, a pitanje je i što su jeli. Tko zna, možda su i kozice plaćene radničkim poticajima.