Ususret proračunskoj sjednici Gradskog vijeća Grada Dubrovnika u razgovoru za Dubrovnikpress.hr gradonačelnik Mato Franković osim o najvažnijim projektima u predstojećoj godini govori i o odnosima s oporbenim vijećnicima, bivšem gradonačelniku Andru Vlahušiću, zašto je zaposlio 40 ljudi, demistificira svoju školsku spremu, a po prvi put govori i što ne bi dopustio Društvu prijatelja dubrovačke starine.
Prvi veliki intervju za Dubrovnikpress.hr s Matom Frankovićem otkako je postao gradonačelnik Dubrovnika neizbježno je morao početi od aktualne teme oko zemljišta na svetom Mihajlu zbog kojeg je nedavno bila suspendirana zamjenica gradonačelnika Orlanda Tokić, koja je radila na projektu zgrade koji se dijelom prostire i na gradsko zemljište.
- Nakon pravorijeka Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa kako zamjenica nije bila u sukobu interesa i činjenice da se ovo dogodilo prvi puta, da jednostavno nismo razmišljali u tom smjeru da može postojati sukob interesa, pa i moralnog karaktera, treba reći da je zakon dozvolio da dužnosnici mogu biti volonteri i istovremeno raditi svoj posao. Ovdje je ipak vrlo specifična situacija s obzirom da je zamjenica gradonačelnika arhitektica i da samim tim neminovno ulazi u neke sfere u kojima dolazi u kontakt i s gradskim tvrtkama i s gradskim uredima. - objašnjava gradonačelnik Mato Franković.
Moj osobni, čvrsti stav, koji sam naravno iskomunicirao i sa zamjenicom i koji ćemo iskomunicirati još do kraja, nakon cijele ove situacije je da postoje dvije opcije. Ili da se ona počne profesionalno baviti svojom dužnosti zamjenice gradonačelnika i prestane raditi privatni posao ili da se bavi privatnim poslom, ali da napusti dužnost, što se, ja se nadam, neće dogoditi. Evidentno je da jedno s drugim ne može. Da je kojim slučajem zamjenica liječnica onda bi ona mogla biti volonter jer ne ulazi ni u jednom trenutku u bilo kakvu koliziju s poslom u gradu. Kao arhitektica neminovno ulazi u određene probleme i to nam ne treba, čekamo i službeni pravorijek koji još nismo dobili detaljno, ali na osnovu toga i onog što sam čuo, njihova uputstva su jasna, dakle preporuka je da zamjenica postane profesionalna zamjenica. – kazao je na početku gradonačelnik Mato Franković.
PRORAČUN GRADA DUBROVNIKA DOSEĆI ĆE PRORAČUN TROSTRUKO VEĆEG GRADA SPLITA
Ususret proračunskoj sjednici možete li reći koji su projekti koje označavate kao kapitalnima u sljedećoj godini?
- U siječnju već kreće Montovjerna, prva škola nakon 33 godine, odmah nakon toga kreće i kapitalni projekt koji nije direktno projekt Grada, ali jest Vodovoda, kojeg koordinira Grad i Vodovod zajedno, a to je projekt aglomeracije vrijedan 60 milijuna kuna koji obuhvaća područje od Orašca do Stare Mokošice, što znači kanalizacijsku mrežu i dio vodovodne mreže. Dalje imamo Grabovicu, pokrećemo sanaciju, završavamo vrtić Palčicu, započinjemo, vjerujem krajem iduće godine, u listopadu, projekt izgradnje stanova u Solitudu. 
Niz je projekata na sportskoj infrastrukturi, stadion u Gospinome polju s atletskom stazom, rekonstrukcija bazena u Gružu i uređenje bivšeg hotela Stadion koji će se preurediti u hostel koji bi Grad dao putem Javne ustanove Sportski objekti u koncesiju. Kad govorimo o problemima Dubrovnika koje valja riješiti, onda su pod broj jedan to voda, kanalizacija, škole i vrtići. Onda krećemo na promet kao ključni problem i neće se lako riješiti zbog prostornih ograničenja. Budućnost je gradnja garaža i ograničenja prometa primjerice oko povijesne jezgre. Oko povijesne jezgre se stranci u budućnosti nemaju što voziti. Mi naše sugrađane moramo staviti na prvo mjesto. Cilj nam je također, ako ne završiti, a onda debelo početi s projektom izgradnje doma umirovljenika ispod bolnice.
Na koji iznos je planiran proračun za 2019. godinu?
- Planiran je u iznosu od 740 milijuna kuna od kojih 38 milijuna kuna otpada na kreditna sredstva, a sve drugo su sredstva Grada Dubrovnika. Moram reći da je proračun planiran prilično pesimistički što se tiče prihoda. Htjeli smo biti što realniji, iako već danas znamo da ćemo na pojedinim stavkama imati višemilijunske prihode. Moram istaknuti da je prvi proračun, kad smo tek stupili na dužnost, za 2017. godinu, bio 475 milijuna. Dakle, od 475 milijuna danas smo došli na 740 milijuna kuna. Ako proračun nastavi rasti ovim tempom to znači da bi negdje 2021. mogli doći na proračun od 900 milijuna kuna. Već sada dolazimo na proračun koji se približava proračunu Grada Splita, a znamo koliko Split ima stanovnika, jedno tri puta više od Dubrovnika.
Najavili ste smanjenje iznosa koji se izdvaja za udruge. Zašto?
- Udrugama smo smanjili sredstva za nekih 20 posto. Mi želimo sufinancirati rad udruga, ali on mora biti jasno temeljen na programima i cilj nam je da sufinanciramo udruge s područja Grada Dubrovnika, eventualno Dubrovačko – neretvanske županije, ali ne i udruge s područja cijele Hrvatske. Imali smo slučajeve, posebno udruga u kulturi, koje se javljaju iz Varaždina, Zagreba i ne znam otkud ne i na taj način dobivaju sredstva iz proračuna Grada Dubrovnika.
Mislim da to nije korektno, svaka jedinica lokalne samouprave treba podupirati rad udruga sa svog područja, a one s druge strane trebaju odraditi posao za koji su se prijavili putem javnog natječaja. Na jednaki način idemo i prema sportu. Dakle, sve mora biti mjerljivo. Jer i tu je bilo puno problema, prvenstveno način netransparentnog trošenja novca Grada Dubrovnika. Mi smo povećali sredstva za sport, planiramo 15,6 milijuna kuna. Strategija sporta je završena, uskoro ćemo je predstaviti javnosti. U njoj ne samo da je vidljivo sadašnje stanje nego je napravljen pogled za budućnost 2021. – 2028. I napravljen je akcijski plan, što sve treba napraviti, kako i u koju vrstu sporta koliko novca treba investirati.
Dosta se govorilo o financiranju kulture, a nekako su u prvi plan iskočile Dubrovačke ljetne igre i podatak kako jedna premijera košta najmanje milijun kuna što samo po sebi nije problem, ali je problem kad se ta predstava odigra pet, šest puta i nema je više nikad. Je li normalno onda uložiti milijun kuna?
- Sigurno da nije normalno. Cilj nam je da Igre imaju velike premijere koje koštaju milijun, pa ako treba i dva milijuna kuna, ali nije cilj da se one samo odigraju na Ljetnim igrama nego je cilj da one idu i dalje i to je ključ i nešto na čemu moramo raditi. Ove godine planiramo i povećanje sredstava za Igre, ali čisto iz razloga jer se radi o obljetničkoj godini. 70 godina Dubrovačkih ljetnih igara nije mala obljetnica. Želimo dovesti zvijezde međunarodnog značaja, ali to nije lako, a nije pitanje samo novca. Sada aktualne zvijezde na kulturnoj sceni pažljivo gledaju gdje će nastupiti.
Treba li pomaknuti termin Igara. Možda na rujan?
- Mislim da nama ipak tijekom sezone treba ta kulturna ponuda. Igre su postale dio Grada u tom vremenu. Ne smijemo se odreći tog termina i ne smijemo ga mijenjati. No, moramo raditi što radi Dubrovački simfonijski orkestar, čim završe Igre, počinje Dubrovnik u pozno ljeto… Ostaje nam prazno proljeće, moramo imati neki kvalitetan kulturni sadržaj i u tom dijelu godine do početka same sezone. Teško bi bilo mijenjati termin Igara, on puno znači za nas lokalne, možda puno više nego međunarodno, jer budimo iskreni, nemamo mi tu neke pretjerane koristi od gostiju da oni hrle na Igre u velikim brojevima. Većinom je to domaća publika, hrvatska publika koja je željna kulturnih događanja, najviše Dubrovčana. Naši sugrađani znaju vrlo često kritički se osvrtati na Igre, ali ja sam rekao i vodstvu, dok vas kritiziraju znači da vas gledaju, treba se zabrinuti kad vas prestanu kritizirati jer to znači da vas nitko ne gleda.
JADRAN BARAČ JE PROMAŠAJ, ON NIJE ZA POLITIKU
HDZ suvereno vlada Dubrovnikom, nikad lošija i nemoćnija oporba nije bila u Gradskom vijeću. Kakav je uopće Vaš dojam o oporbi?
- Možda sam naučio djelovati u Gradskom vijeću u čudnoj situaciji gdje je gradonačelnik bio na jednoj, a Gradsko vijeće na drugoj političkoj strani, ali smo se znali susresti i neke stvari dogovarati, ključne stvari prelamati, ali mogu reći da sam učio tu utakmicu od ljudi koji su uistinu bili vrsni političari, od Andra Vlahušića do Pera Vićana, Olge Muratti, pokojnog Nena Vekarića… Dakle to su sve bili ljudi koji su znali diskutirati, koji su se znali nadmudrivati i ja sam eto imao privilegiju, kao i moje kolege, sadašnji vijećnici, upravo se s takvim ljudima nadmudrivati i naravno kroz sve to skupa i učiti. Mi danas imamo oporbene vijećnike koji su jedna čudna skupina ljudi.
Posebno se mogu osvrnuti na Srđ je Grad. Dakle, oni popuju svima, oni sve znaju, oni su upoznati sa svime i oni su najveće moralne vertikale dubrovačkog društva. No, kad krećete pričati o njima, onda oni kažu, e nemojte pričati ad hominem. A oni kad pričaju o nama, oni pričaju ne znam kako. U trenutku kad oni šire govor mržnje ili vrijeđanje, kad nazivaju ljude ološem, kad nazivaju tako birače HDZ-a, kad su prozvani, oni se zbog toga neće ispričati. Jer to je u redu što to radi srednjoškolski profesor koji predaje etiku. To je sasvim u redu. U trenutku kad njihov gradski vijećnik dođe pred kamere i jasno kaže da od 2012. godine nije ništa radio s Gradom Dubrovnikom, a onda se pokaže da nije govorio istinu i to je njima u redu.
U trenutku kada jedan od nositelja njihove liste za kotarske izbore 15 godina radi na plaži u Uvali Lapad bez koncesije i nikome ništa ne plaća, to je njima u redu. Kad njihova jedna od najvećih aktivista, gospođa Marija Kojaković radi UPU Sveti Jakov zajedno s golferima protiv kojih su oni, onda gospodin Nikolić ne izađe za govornicu vijećnice, ništa o tome ne reče, nego naknadno na idućoj točki reče, e samo da znate ja samo bio protiv, ali sam se nešto zapričao u hodniku pa nisam stigao glasat. Pa ako je vama toliko važna točka UPU Sveti Jakov, pa nećete biti u hodniku. Dakle to su ta nekakva dvostruka pravila igre oporbe, odnosno dijela oporbe.
A odnos s HNS-om, s obzirom na koaliciju na nacionalnoj razini, kakav je?
- HNS je bio najveća oporba HDZ-u i mi smo se najviše nadmudrivali dok je na čelu HNS-a bio Andro Vlahušić. Sada mi ne smatramo HNS nekakvom velikom ili potencijalno velikom strankom koja može nešto ozbiljno napraviti, ali mogu reći da su oni jedna korektna oporba, da znaju nekad nešto i predložiti za razliku od ovih drugih, da oni znaju i postavljati jasna, konstruktivna pitanja, da znaju pogoditi, da znaju i braniti sve ono što je bilo prije. Ljudi rade više-manje, ajmo reći, jedan korektan posao. Ipak je Mihu Obradoviću ovo prvi vijećnički mandat i čovjek se uči, ja ga razumijem, mogu reći da je zasad pokazao jednu korektnost u nastupanju, nekad naravno i on pretjera, ali je više-manje on najsuvisliji u toj priči.
A SDP s novim predsjednikom?
- Meni je jedno potpuno iznenađenje i razočaranje vijećnik Barač. Kad je SDP izabrao novog predsjednika, mladog čovjeka, diplomiranog inženjera strojarstva, ja sam bio sretan jer sam očekivao jedan potpun preobražaj SDP-a kao stranke, ono što je HDZ napravio prije par godina, uveo je sva nova lica, cijeli splet novih političara. Ja sam sad očekivao od gospodina Barača isto. U biti ja ne mogu reći da prema njemu imam neke osjećaje, ne poznajem ga zapravo, ali sam ja duboko razočaran njime kao političarom. On je promašio, apsolutno on nije za politiku. Prvo, ne razumije, drugo, površan je, treće, ne radi na stranci.
Da biste bili političar, da biste bili predsjednik SDP-a, morate duboko, duboko raditi na stranci, raditi na povećanju članstva, ići među ljude, s njima razgovarati, biti konstruktivni, predlagati, vikati, jer na oporbi je da viče, ali konstruktivno vikati. No, on ulazi konstantno u bitke koje gubi. On podigne jednu kaznenu prijavu protiv mene pa mu je Državno odvjetništvo odbije, sad on ponovo, ništa iz toga nije naučio, podiže kaznenu prijavu. A ništa ne radi na stranci.
Ja mogu reći iz svog iskustva. Preuzeo sam organizaciju nakon Dubravke Šuice i trebalo je u stranci raditi, dobro se oznojiti da bi me ljudi prihvatili kao svoga predsjednika i da bi ljudi stali iza mene. Trebalo je i izgubiti bitke, kao što sam ja izgubio prošle lokalne izbore, za 472 glasa, ali sam izgubio, pa iz toga je trebalo izaći, iz toga je trebalo naučiti, i kroz to vijeće i sve skupa sam učio i ja, što, kako kuda, iako sam prije bio i županijski vijećnik, ali Gradsko vijeće Grada Dubrovnika je puno veća liga od Županijske skupštine, budimo realni. Tako da je mene iskreno gospodin Barač razočarao kao jedan mladi čovjek od kojeg sam očekivao da će biti ambiciozan, da će željeti nešto napraviti. Od njega ne vidim da može biti budući gradonačelnik Grada Dubrovnika, a u trenutku kada je izabran rekao sam da mu želim da jednom postane gradonačelnik, jer naravno ne mogu ja bit zavijeka i svako je zamjenljiv. Vjerovao sam da bi to mogao biti čak i on, nažalost na ovaj način kako se on ponaša i radi, mislim da je to nemoguća misija.
A odnos s Mostom, odnosno prvenstveno Marom Kristićem, kako ga definirate, kakav je to odnos, je li on oporbeni vijećnik s obzirom da ste ga, nije to nikakva tajna, zaposlili u Čistoći?
- Kristić nije ušao s nama u koaliciju iako smo razgovarali o tome, ali oni nisu željeli ući u koaliciju jer Most na nacionalnoj razini nije u koaliciji s HDZ-om i to je njima bio problem. Oni se ne ponašaju kao vlast i ničim ne konzumiraju vlast osim u slučaju da je gospodin Kristić zaposlen u Čistoći. Nije da on tamo ne radi ništa, da ne bi netko to mislio, on ima svoja zaduženja, značajnim dijelom je uključen u priču oko Grabovice i tu je on odradio veliki dio svojeg posla i sad oko ovog cjenika itd.
U Gradskom vijeću on je oporbeni vijećnik, da nije, u slučaju ovih stanova on bi mene unaprijed upozorio i rekao, slušaj ima ti tamo priča da je ovaj već unaprijed prodao stanove, nemoj ići u to, i onda ja ne bih nikad tu točku stavio na dnevni red. Ali, to nije rekao, dakle, ponašao se kao klasični oporbeni političar. Znam ga dugi niz godina, pa znam ga i kroz sve te stranke koje je prošao od HSS-a pa dalje. S njim sam imao onako uvijek ljudsku, normalnu i korektnu suradnju što ne mogu reći da nisam imao i s gospodinom Nikolićem. Dakle, čak smo bili s gospodinom Nikolićem i koalicijski partneri prošli put ili kako bi oni to nazvali programski partneri u kojem smo zajedno dijelili upravna vijeća, tako da sam ja uvijek bio otvoren za suradnju sa svima, ali preko nekih stvari se jednostavno ne može preći.
VLAHUŠIĆ JE IMAO DOBRIH IDEJA, ALI IH NIJE ZNAO SPROVESTI
Biste li danas, nakon što ste osjetili kako je biti gradonačelnik, zamjerili Andru Vlahušiću stvari koje ste mu nekad zamjerali?
- Sigurno da bih mu neke stvari zamjerio… Glavna razlika između nas je da je on postavio sustav u Gradu jedan čovjek, jedna osoba, ja i ja, a svi drugi ste negdje daleko i manje ste bitni, a ja sam ga potpuno drukčije postavio, na sustav tima. Mislim da niti u jednom slučaju zamjenici gradonačelnika nisu imali ovoliko ovlasti koliko imaju danas. Svatko ima svoje ovlasti, odgovornosti i dužnosti. Ja na taj način funkcioniram i projekti su se pokrenuli, jer ne može sustav počivati na jednom čovjeku. To je jedna stvar koju mu zamjeram. Zatim, oko pitanja sukoba interesa. Gospodin Vlahušić je bio u konstantnom sukobu interesa. Mi znamo da su sve kapitalne projekte u Gradu Dubrovniku dobivale tvrtke koje su za podizvođača imale brata od gospodina Vlahušića, npr. Ilijina glavica, kanalizacija u Sustjepanu, POS II u Mokošici. Druge stvari što zamjeram jest da nije informatizirao Grad i sl. Nije postigao u osam godina što je trebao. Sigurno je imao dobrih ideja…
Biste li mu zamjerili odnos s Društvom za zaštitu životinja?
- Zamjerio bih mu samo nečinjenje. Ja sam se uhvatio u koštac s tim pa sam našao rješenje i sad ga nosimo u proračunu za iduću godinu. On je imao osam godina, u osam godina se puno toga može napraviti. Realno, možemo bit pesimistični, optimistični, veliki ljubitelji Andra Vlahušića, ali on u osam godina nije ništa napravio. Nastavio je projekt Dubravke Šuice za Ilijinu glavicu, eto to je nešto što je napravio, ali dan danas Ilijina glavica nema uporabnu dozvolu. Mi još uvijek rješavamo imovinsko pravne odnose tu. Njemu je bio problem što sustav nije funkcionirao, nije imao ljude oko sebe, jer on je imao dobrih, izvrsnih ideja koje su se dale iskoristiti, ali ih je netko trebao provesti. Dakle, on bi maštao, o tome bi maštu razvio, ali nije ih proveo. Mi maštamo, ali provodimo ideje, to je tim. 
Griješio je i u odnosu s Društvom prijatelja s kojim je ušao i jedan šizofreni odnos iz kojeg nije mogao više izaći, pa je izašao kako je izašao i nije se tu znao postaviti dubrovački, a to znači diplomacijom i razgovorom doći do cilja. Mi smo došli do cilja, a to znači da imamo više sredstava, odnosno 60 posto u odnosu na prijašnjih 50, to je broj jedan, a broj dva, Društvo prijatelja danas u 2018. godini doprinijelo je u proračun, mimo onih ugovora, još 30 milijuna kuna.
Treba li uistinu Grad biti zadovoljan s time?
- Grad treba biti zadovoljan. Činjenica je da je Grad jedinica lokalne samouprave i kada bi se sva ta sredstva direktno slila u proračun Grada Dubrovnika, vjerujte mi, u obnovu kulturne baštine ne bi išao onaj iznos koji ide danas posredstvom Društva prijatelja dubrovačke starine. Zašto Vam to govorim, zato što Grad uvijek ima prečih stvari. Uvijek ima vrtića, uvijek ima škola, uvijek ima ambulanta…
Je li to nužno loše?
- Nije nužno loše, ali nužno je potrebno da se kontinuirano obnavlja spomenička baština jer na njoj zarađujemo novce. Zarađujemo i novce na zajedničkoj baštini i u drugim općinama jer i to je ponuda Dubrovnika.
Ali to prestaje biti naša zajednička baština s obzirom da se Društvo prijatelja knjiži na imovinu.
- To je druga stvar. To im mi nismo dozvolili. Vidili ste, oni su dali novce da mi kupimo prostor ex Zagrebačke banke, mi smo ga kupili, prvo uknjižili na Grad Dubrovnik, onda smo ga dali njima na korištenje, ali smo prihod koji dobivamo od bankomata, koji je značajan, mjesečni, ostavili sebi. Rekli smo, to je naše. Dakle, mi ne smijemo dozvoliti Društvu da stječe imovinu na području Grada Dubrovnika. To po meni ne smiju dozvoljavati ni ostale općine nego trebaju to tražiti za sebe, a da Društvu daju na korištenje, jer namjena Društva nije stjecanje imovine, njihova isključiva namjena je upravljanje i obnova.
Jesu li ipak prezatvorena udruga?
- Ja nikad nisam pokušao pristupiti Društvu da budem član, nisam nikad ni imao tu želju. Ja znam gospodina Kapetanića, Orlića, a većinu drugih članova niti ne poznam tamo u Malom vijeću, Velikom vijeću, ne znam ni kako taj njihov sustav funkcionira, ni kako idu te izborne skupštine.
Kad će Excelsa nekretnine početi plaćati koncesiju za žičaru?
- Cijeli postupak je završen, sve odluke su donesene. Excelsa je ovrhom morala platiti 17 milijuna kuna i još treba platiti nekih 15-tak tako da će za prethodna razdoblja platiti nešto više od 30 milijuna kuna koje bi onda država trebala prebaciti Gradu Dubrovniku. Nakon što se taj proces završi mi ćemo dobiti zeleno svjetlo od strane Državnog odvjetništva za potpisivanje ugovora. Unatoč tome što me Gradsko vijeće ovlastilo da ga potpišem i što je prihvatilo ugovor, ja to ne želim potpisati dok DORH ne potvrdi da je sve u redu, a u DORHU aktivno rade na tome.
Puno se govori o vraćanju života u Grad, ali je pitanje što to uopće znači i očekuje li netko da će se u Grad vratiti par tisuća ljudi koji su već prodali nekretnine. Što je realno za očekivati kad govorimo o povratku života u Grad, koji je tu cilj ove gradske uprave?
- Cilj je revitalizirati nekretnine koje su u vlasništvu Grada ili dijelom države i te nekretnine davati na korištenje da neke obitelji žive tu, da ima djece. Mislim da uvijek postoje neki trendovi. Ja sam nakon škole išao na Stradun, nisam znao za nešto drugo, danas se ide na Vojnović, ali ja vjerujem da će se taj trend opet promijeniti. Mi na to ne možemo utjecati, ali možemo i trebamo olakšati život našim sugrađanima koji žive u povijesnoj jezgri, pokušati im osigurati što više parking mjesta, ali odabir je svake osobe da negdje živi ili ne živi. Vidjeli smo da su „srđevci“ prozivali kako netko kupuje okolo stanove po Gradu, ide s bursom para i kupuje, kupuje, kupuje, a onda za pet dana vidimo da je njihov član prodao. Dakle, ni oni ni mi ne možemo zaustaviti nekoga da proda. Svatko raspolaže svojom imovinom.
AKO ĆEMO POBROJATI VLASNIŠTVO BEZ KREDITA, ONDA NEMAM NIŠTA
Dojam se da se neprestano pokušavate oprati od grijeha HDZ-a ističući kako je riječ o mladim ljudima koji s tim grijesima i s tim HDZ-om nemaju ništa.
- Jedan je HDZ koji je od 1989. do 2018. promijenio puno predsjednika, dužnosnika itd. Obnašao je dužnost na svim levelima u državi, nekad uspješno, nekad nešto manje uspješno, nekad totalno neuspješno, ali je uvijek bio jedan HDZ. HDZ ne čini osoba, HDZ čini cjelokupna organizacija. Nije samo jedna individua HDZ, ali je sigurno da dolazi do personalizacije u javnosti i da je primjerice upravljanje HDZ-a pod Ivom Sanaderom jednim dijelom bilo problematično, pa se to odrazi na stranku u cjelini. Nakon toga smo imali ovoga, onoga predsjednika, ja sam tu dugo pa sam puno predsjednika već doživio.
A koji Vam je predsjednik bio najdraži ili najbolji, kako god?
- Meni je svaki imao svoje kvalitete. Sigurno da je u javnom istupu bio u jednom dijelu najmoćniji Ivo Sanader. Ali je nažalost inkriminirao sve ono što je radio nekakvim glupostima što mu je bilo potpuno nepotrebno. Ja mislim da se čovjek može zadovoljiti svojim radom za opće dobro, jer on je radio neke dobre stvari i to mu je trebala biti osobna satisfakcija, a ne osobno bogaćenje. Je li se ono dogodilo ili nije, ja ne želim biti sud, ali je mišljenje javnosti da jest, što je naravno loše po njega i po HDZ. Zato ja nikad unaprijed ne želim nekoga prosuditi, prokazati ili ne znam što. Možda će iza mene doći netko i reći ne znam što, ali nikad neće moći reći da sam lopov. Neka iza mene kažu bilo što, ali nikad neće moći reći da sam lopov.
Kolika je vaša imovina, s čim ste došli na mjesto gradonačelnika Dubrovnika?
- Nije baš velika. Ako ćemo pobrojati vlasništvo bez kredita, onda nemam ništa. Sve što imam, imam s kreditom, od stana, kreditnog zaduženja na 30 i nešto godina, do auta koji je na kredit i barke koja je na kredit. To je što imam kao osobnu imovinu, sve ostalo je imovina mojih roditelja koja će jednog dana, u jednom manjem dijelu, pripasti meni jer nas je petero djece i to će se naravno raspodijeliti kako Bog zapovijeda na pet dijelova. Nisam megaloman, ne mogu živjeti u dva stana i ne želim se baviti nekakvim najmom. Živim jednim prosječnim životom svakog mog sugrađanina i kao gotovo svaki od njih uđem maksimalno u minus svaki mjesec i jedva čekam da dobijem plaću.
Hoćete li ovom prigodom demistificirati koju školsku spremu imate?
- Meni je žao samo jedne stvari. Žao mi je što nisam tužio za klevetu sve one koji su govorili da nemam fakultet, tj. fakultetsko obrazovanje. Sukladno jasnim dokumentima Agencije za znanost i visoko obrazovanje ja imam fakultet, priznat je kao trogodišnji, sada po ovom novom sustavu to je viša školska sprema. Dakle, ja sam završio fakultet. Nemam onaj stupanj do visoke koji trebam imati.
Je li ga trebate imati? Je li to uopće bitno, odnosno najvažnije u ovom slučaju?
- Nije bitno, ali ja ga želim imati. Imam problem kao i ostali studenti koji završe američki menadžment, jer taj sustav škole nije ušao u bolonjski proces i sad RIT završava proces i mislim da će za godinu ili dvije dobiti status sveučilišta. Ja sam upisao ovaj ostatak koji moram po ECTS bodovima položiti, kao i većina mojih kolega s RIT-a ovdje na diplomaciji i nadam se da ću u nadolazećem periodu, koliko mi to obaveze budu dozvoljavale, steći i taj visoki stupanj. Ponavljam, vrlo mi je teško padalo to što se govorilo da nisam završio školu, a znate zašto… Zato što sam ja svoje fakultet sam sebi plaćao. 
Mnogi su svoje studentske dane imali vremena da idu na studentske zabave, da uživaju u studentskom životu, ali ja to vrijeme nisam imao. Ja sam cijeli svoj studij, od prvog do zadnjeg dana studirao i radio. Dakle, ja sam krvavo stekao svoju diplomu, a o tome je li imam diplomu ili nemam sasvim dovoljno govori činjenica da su me pozvali na Rochester, da sam došao na Rochester, moj matični fakultet, održao predavanje studentima, da me primilo najviše tijelo Rochestera, od predsjednika Rochestera pa dalje, a Rochester je jedan od top 100 američkih fakulteta. Rochester je diploma koja otvara vrata u cijelom svijetu.
Onda smiješno zvuči kad vas neki prozivaju da niste obrazovani, ali evo, ja sam obrazovan. Srednju školu sam završio u Americi, nije mi bio neki pjačer poći u Ameriku pa završiti školu, niti je to bilo jednostavno. Ali eto trebao sam se pravdati, zahvaljujući upravo bivšem gradonačelniku, zbog njegovih kleveta da ja nisam završio fakultet, a ja mislim da se radilo samo o njegovom neznanju i nepoznavanju međunarodnih škola.
Demistificirajmo i broj zaposlenih u Gradu Dubrovniku, koliko ste ljudi zaposlili, spominjali ste da neće više od deset.
- Sad ih ima 260, a ja sam zatekao 220. Međutim moram reći da se glavina tih novih zaposlenika odnosi na povećanje broja prometnih i komunalnih redara. Oba redarstva su bila u lošem stanju, bilo je toliko malo ljudi da nitko nije mogao nadzirati ni grad ni promet ni bilo što. Sada jačamo tu službu da može regulirati promet i sve ostalo što je potrebno.
Ostali zaposleni su kadar koji uopće nije postojao u gradskoj upravi. Dakle, diplomirani inženjeri građevine i arhitekture su postojali u tragovima, odnosno gotovo pa ih nije bilo, zatim su novozaposlene osobe za privlačenje europskih sredstava, a radi se o osobama koje su već radile na tim poslovima jer ne možemo, jer se nema vremena, nekoga učiti tome, tako da smo i u ovom kraju, i u ovim zadnjim trzajima, uspjeli uprihodovati 80 milijuna kuna, a zamislite da smo krenuli prije četiri godine kada su nam na raspolaganju bili silni milijuni. Mogli smo u četiri godine do danas uzeti skoro 500 milijuna.
Ono o čemu sam govorio kad sam spominjao deset ljudi jesu moji najbliži suradnici, a nije ih bilo više od deset, čak i manje ih je došlo sa mnom. To je moj najuži tim, ljudi koji na dnevnoj bazi obavljaju vrlo teške poslove, ali za koji su na koncu i plaćeni, a raditi u Gradu je ipak privilegija, ja to na taj način gledam, svaki dan možeš nešto novo napraviti, možeš napraviti nešto dobro i koliko god to bilo teško, ipak je to jedna privilegija.