Meduzama ne smeta niti sve veća kiselost mora, koja je od početka industrijske revolucije porasla za nevjerojatnih 30 posto, što je uzrokovalo smanjenje broja, čak i nestanak mnogih organizama u moru. Štoviše, u sve kiselijem moru, one se odlično snalaze, pa neke vrste naseljavaju kisela mora iz kojih bježe brojene vrste riba.
Jedna je vrsta meduza, „Turritopsis nutricula“, čak i besmrtna, jer se prilikom svake reprodukcije vraća u svoje „maloljetničko“ doba. Osim toga, ona u trenutcima nasilne smrti izbacuje jajašca i sjeme u velikim količinama, održavajući tako svoj opstanak.
Kako upozorava FAO, ne učini li se nešto s meduzama, one će presuditi ribama. Prije svega, preporučuje UN-ova organizacija, još se ozbiljnije treba uhvatiti u koštac s pretjeranim izlovom riba i stakleničkim plinovima. Ugledati se, nadalje, treba na zemlje u kojima se ljudi meduzama čak u hrane, odnosno usavršavaju proizvode od ove morske vrste, a besmrtnu vrstu, „Turritopsis nutriculu“ sposobnu zaustaviti proces starenja, upotrijebiti za proizvodnju eliksira mladosti. Neke vrste, kao što je „Aeliorea victoria“, koja živi u dubinama Pacifika, mogu biti korisne po zdravlje. Ova vrsta sadrži fluoroscentni protein koji se može koristiti kao marker za otkrivanje deformacija unutar ćelije u ljudskom organizmu.
Sve to karakterizira organizme s najviše vode u tijelu - čak 95,4 posto! Zbog toga su providne i naizgled nježne, ali su zapravo vrlo robusne jer su uspjele u nepromijenjenom obliku preživjeti već 650 milijuna godina.
Od 900 vrsta meduza različitih veličina 180 ih živi u Mediteranu. Tu su i dobile ime po istoimenoj nemani iz grčke mitologije koja je umjesto kose imala zmije na glavi, a svakog tko bi je pogledao, mogla je pretvoriti u kamen i usmrtiti ga.
Meduze se kreću tako što im tijelo pulsira i za sobom vuče veo od pipaka. Nemaju mozak, ali su bogate nervnim ćelijama i veoma složenim senzornim aparatom. Rese na obodu tijela u obliku kišobrana širokog od nekoliko do nekoliko stotina centimetara, opremljene su nizom veoma osjetljivih kvržica koje sadrže organe za razmnožavanje te one osjetljive na promjene osvjetljenja, koje se smatraju prvim očima u životinjskom svijetu. Iz trbušne duplje, smještene u centru „kišobrana“ polaze pipci kojih ima najmanje četiri, a ako ih je više, to je uvijek neki broj pomnožen s četiri. Oni su također opremljeni organima za razmnožavanje, ali i sićušnim otvorima koji služe kao čulo mirisa. Cijelom dužinom pipci su prekriveni žarnim ćelijama punim jakog otrova koji ovim proždrljivim mesojedima služi za paraliziranje žrtve.
Ovisno o vrsti meduze, jačina ovog otrova i njegovo djelovanje na ribe i ljude mogu biti različiti. Neke vrste kao što je „Rhizostora pulmo“ ili morska pluća imaju slabe žarne ćelije i uglavnom se hrane sićušnim organizmima, a često pružaju i utočište mnogim sićušnim ribama poput šaruna koje se ispod njihovih „kišobrana“ skrivaju od predatora. Za ljude posebno opasne meduze, kao što je morska osa, „Caribdea marsupilalis“, tipične su za tropske vode, ali se mogu naći i u Mediteranu.
Svaki pipak meduze sadrži 750.000 žarnih ćelija u čijem je središtu neka vrsta kapsule pod tlakom s dugačkim uvijenim vlaknom, potopljenim u otrov. Čim nešto dotakne samo jednu treplju na površini žarne ćelije, neuron koji upravlja njime šalje signal i on aktivira otvaranje kapsule. Istog trena, vlakno u kapsuli se ispravlja i brzinom metka pogađa plijen. Njegov vrh se duboko zabada u žrtvu, a dlačice koje ga obavijaju cijelom dužinom doprinose da otrov prodre u njeno tijelo. Svaki kvadratni milimetar kože žrtve napada oko 200 vlakana, a utrošene žarne ćelije meduza odmah nadoknadi novim.
Čovjek dodir meduzine žarne ćelije osjeća kao da je opečen. Ožareno mjesto treba čim prije oprati, ali ne morskom nego slatkom vodom kako bi se odstranile žarne ćelije. Proteinski otrov iz njih se neutralizira zagrijavanjem kože. Kod blagih ozljeda dobro je na povrijeđeno mjesto odmah previti topli pijesak, a zatim ga isprati mlakom vodom i prekriti gazom natopljenom u 50-postotni rastvor octa i vode. Naredni dan ozlijeđeno mjesto treba mazati kremom na bazi antihistaminika i kortikosteroida. U slučaju da je ozljeda većih razmjera, praćena povišenom temperaturom i otežanim disanjem, odmah se treba obratiti liječniku.