Ranije nego ikada, umjesto sredinom rujna, u kolovozu našim obalama najbliže je prišao plavi rak, sve brojnija pridošlica u Jadranu. Na parenju u plićacima zadržat će se do kraja rujna. U tom periodu na pojedinim lokacijama bit će ih više primjeraka po metru kvadratnom. Agresivan i nezasitan, osobito u ovom periodu, proždirat će sve što mu se učini jestivim. Prilika je to ribolovcima za pribavljanje vrhunskih delicija jer se plavi ukusom može usporediti i s najcjenjenijim rakom – jastogom.
Plavi rak loviti se može brojnim načinima o čemu smo već pisali ovdje. Dok je najbliže obali vrlo uspješno loviti se može i ometcem. Najbolje „feeder“ tehnikom i priborom prilagođenim lovu plavog, ali i ostalih rakova.
„Feeder“ je ribolov priborom na kome je i posuda s primamom, brumalica. Za lov rakova brumalica je dodavanjem omči pretvorena u zamku, trapulu, a mamac se postavlja samo u brumalicu. Najprimjerenija je kavezna brumalica izrađena od metalne mreže, žičanog pletiva kako bi njen sadržaj bio što vidljiviji, ali i teško dostupan rakovima. Najbolji su se pokazale brumalice od mreže veličine oka 8 do 10 mm. Također, boljim od standardnih pokazale su se veće brumalice posebno pravljene za lov rakova. Na našem tržištu ih nema, ali ih je lako izraditi od žičanog pletiva.
Zamke mogu biti raznih oblika i dimenzija, obvezno posve zatvoren i s vratim za umetanje mamca. Za lov plavog i ostalih krupnih rakova primjerene su one duge barem 7- 8 cm, najbolje 10 ili 12 i široke 3 do 4 cm. Ima ih okruglog ali se najviše koriste one trokutastog i, još više, pravokutnog oblika jer najbolje „drže dno“. Da bi dobro držale, ali i da bi se mogle odbaciti dovoljno daleko, brumalice moraju biti dodatno opterećene. Najčešće je dovoljna olovnica od 50 - 85 grama. Dobro je ako brumalica ima kopču za montažu dodatnog utega, najbolje na suprotnoj strani od spoja uzice za spajanje s ostatkom pribora. Taj spoj najbolje je ostvariti pola do pedalj dugom uzicom s omčama na kraju, od kojih je jedna direktno spojena na brumalicu. Uzicu je najbolje izraditi od iste strune od koje su i najvažniji dijelovi ove zamke - omče za lov rakova.
Ovisno o veličini zamke na njoj je 4 do 8 omči simetrično raspoređenih oko brumalice. Najbolje je ako su omče montirane tako da poslije polaganja zamke na dno stoje okomito, kako bi se osigurala visoka vjerojatnost ulova. Petlje ne smiju biti tanke jer bi mogle pri zatezanju prerezati zglob noge raka, ako bi se stegle oko njega. Zato ih treba praviti od najlona promjera 1 do 2 mm. Struna treba biti kruta kako bi omče što duže bile maksimalno otvorene i zadržale optimalan, okrugli oblik te se što lakše zatvarale. Što je struna otpornija na habanje to bolje. Dobro je ako je jarkih boja, jer neće spriječiti rakove da dođu na mamac, a pomoći će lovcu da bolje vidi kako i koji dio raka je omča stisnula. Omče trebaju imati promjer 8- 10, što znači da trebaju biti izrađene od strune dužinu 25 - 35 cm.
Zamkom se može loviti bez, ali se dalji odbačaji i bolji ulovi ostvaruju štapom i rolom. Štap treba biti barem srednje spor i težine bacanja 85 do 220 grma jer težina zamke s mamce najčešće iznosi 70 do 170 grama. Osim specijalnih, najprimjereniji su „surf“ dugački 275 do 365 cm. Na štap treba biti rola veličine 4.000 do 6.000, najbolje bacačku, a na njoj struna jačine 8- 12 kg. Kada je osnovna struna od nerastegljive „PE“ višenitke, dobro je između nje i zamke postaviti“ shock leader“, amortizer od najlonske strune odgovarajuće nosivosti te dužine barem jedan metar. Za spajanje sa strunom zamke na kraj osnovne strune osim kopče dobro je postaviti i vrtilicu, najbolje veličine 4/0.
Kao mamac može poslužiti praktično sve jestivo. No najbolje je koristiti što mirisnije i masnije. Najčešće se, svježi ili smrznuti, koriste sarđela, inćuni, vrnuti, olignji, cipoli, školjke te piletina.
Prije odbacivanja mamcima maksimalno napunjene zamke neophodno je provjeriti, i ako nisu, namjestiti omče da budu otvorene i pravilno raspoređene oko hranilice. Kada zamka potone na dno struna će se olabaviti štap s vrhom na gore treba odložiti u oslonac ili držač i čekati. Prije toga neophodno je strunu zategnuti kako bi se osjetili napadi rakova na zamku.
Ako su rakovi u području lova, obično će pronaći mamac za samo nekoliko minuta. Njihov napad na zamku lako je prepoznati jer se na priboru osjeća drukčije nego napad riba. Osjeća se kao grebanje ili struganje po zamci jer rak hoda po njoj, zapravo najčešće staji ravno na njoj s nogama oko kaveza te kliještama pokušava prihvatiti i povući mamac. Pritom se ne obazire na petlje, gazi ih, gura i poteže sve dok se neka od njih ne zategne oko tijela mu ili, najčešće nogu. Kad shvati da je uhvaćen rak bježi.
Kada se ne osjeti aktivnost raka svakih petnaestak minuta treba provjeriti je li na zamci. Polako treba povući zamku nekoliko centimetara. Ako se čini da je zamka zapela za dno ili osjeti veliki otpor potezanju to znači da se rak zakačio. Tada s vrhom štapa podignutim gore treba zategnuti strunu, ako je labava, pa kontrirati snažno kao u lovu udicom. Vrlo je važne ne povlačiti ni brzo ni sporo, osobit ne dozvoliti da se struna olabavi jer bi se moglo dogoditi da petlja olabavi i rak pobjegne.