Brojnoj skupini morskih organizama koji se mogu, ali se rijetko koriste za lov riba udicom pripada i školjka jakobova ili jakovljeva kapica. Glavni razlog tome je to što je ribolovci radije sami jedu jer se smatra jednom od najukusnijih od svih školjki, po mnogima, najcjenjenijom skupinom morskih delicija. Međutim, najbolji poznavatelji školjki i ribolova znaju da u slučaju jakobove kapice može i „vuk biti sit, a ovce na broju”, odnosno da se ista kapica može iskoristiti i kao hrana i kao mamac!
Naime, većina sladokusaca jede samo najcjenjeniji, cilindrični bijeli mišić kapice. Poneki jedu i „koralj“, dvodijelnu genitalnu žlijezdu školjke. Većina jede samo njen ženski dio koji je mekane teksture i ima iznimno intenzivan „riblji“ okus nalik na ikru, zbog čega ga nazivaju „kavijar“. Rijetki jedu i muški dio koji je bijele, boje slonovače, a koji zajedno sa ženskim izgleda poput srpolikog jezika i smješten je u sredini školjke uz mišić.
Iako jestive, s iznimkom izrazito tamne probavne žlijezde, ljudi ne jedu „tripice“, probavni trakt, škrge i ostatak mesa kapice. No, veoma rado ih jedu ribe jer imaju podjednako snažni okus kao i mišić te „koralj“. Zato ribolovci – pri čišćenju kapice dio koji se ne jede ne bacajte neko koristiti kao mamac.
Vrlo je malo riba koje neće pohlepno posegnuti za „tripicama“ jakobove kapice, no kako je to rijedak mamac, u pravilu se koristi za ciljani lov cjenjenijih riba, ponajprije pridnenih iz najbrojnije morske obitelji ljuskavki, poput ovčice, ovrate (orade), krupnih arbuna, sarka, pica, fratra…
Kao i meso ostalih školjki, tripice kapice je najbolje nadijevati pomoću igle za mamčenje i elastične niti. Kada je ciljana lovina ovrata, „tripice“, od dvije ili tri školjke, najbolje je ponuditi u izlomljenoj ili samo otvorenoj ljušturi.
„Tripice“ jakobove kapice koriste se i za lov riba iz drugih obitelji, ponajprije smuduta (brancina) na dnu čekanjem. I on poput većine riba više voli svježi mamac, ali mu je drag i onaj koji žestoko zaudara.
Na pjeskovitim i muljevitim terenima, na kojima naši udičari neopravdano rijetko love, kapicom se više nego uspješno love krupni listovi.
Radije nego kompletne „tripice“, mnoge ribe jedu njihov dio poznat kao „brada“. Radi se o traci mišića uz rub ljuske koja služi za brtvljenje školjke. Gledana izvana ona izgleda poput brade jer su na njoj ticala, „dlakaste” izrasline za filtraciju mora te brojne sitne primitivne oči. Ovisno o dimenzijama školjke, široka je od desetak do dvadesetak milimetara, a dugačka od oko 150 do preko 200 mm.
Za razliku od nježnih mišića i „koralja“, „brada“ je žilava pa se bolje drži na udice i ne mora se obmotavati elastičnom niti. Izgleda poput crijeva i mamči se kao dugački crv ili traka glavonošca – višestrukim probadanjem i nizanjem na udice te poviše nje, ali obvezno tako da ne pokriva vrh udice nego da krajem visi ispod njega, odnosno krivine udice.
„Brada“ je odličan mamac za lov smuduta i ovrate ometcem te vrnuta, lokarda i sličnih grabljivica pendulom. Mamac za takav ribolov pravi se od tuljka lignje napunjenog i obloženog trakama „brade“ te obmotanog elastičnom niti, ali tako da krajevi traka slobodno lepršaju kako bi provocirali ribe.
Kao mamac se može koristiti i mišić te „koralj“ jakobove kapice. Ali, zbog visoke cijene koriste se samo za ciljani lov najcjenjenijih riba, počevši od krupnih arbuna, sarka, pica, kantora, fratra i ovčice do pagra, smuduta, ovrate i zubaca.
Poput ostalih mamaca, jakobova kapica najučinkovitija je živa ili barem svježa. Živom se u kanti s morskom vodom može održati dva do tri dana, dok se tri do četiri dana mogu održati obmotane vlažnim papirnatim ubrusom ili listovima novina te pospremljene u hladnjak. U morskoj vodi koja se redovito mijenja svakog ili svakog drugog dana, a u koju se upumpava zrak, u hladnjaku na temperaturi od 6 stupnjeva mogu se očuvati živim deset, čak i 15 dana.