Eto čuda velikoga, Županija dubrovačko – neretvanska kupuje novi automobil za protokolarne i druge potrebe, prvenstvo prijevoz župana Nikole Dobroslavića i njegovih zamjenika. U natječaju je Županija propisala i neke uvjete koje automobil mora zadovoljavati pa su se mediji, od nacionalnih do lokalnih, stali čudom čuditi kako to eto županu Dobroslaviću, baš njemu, iako se automobil koristi i za druge protokolarne namjene i vozi ga službeni vozač, a ne župan, treba pogon od 190 konjskih snaga, automatski mjenjač, pogon na sve četiri rote i što sve već od podataka iz natječaja nije izvučeno samo da zvuči spektakularno. Naravno, „vrišti” i cijena od 400 tisuća kuna, s PDV-om.
Očekivano, prosječni građanin Republike Hrvatske s prosječnom plaćom od pet do šest tisuća kuna, frapirat će se ovim podacima, bit će ljut i prokazat će župana kao najgoreg neprijatelja društva jer se uzoholio nakon 11 godina i 400 tisuća kilometara odobriti nabavku novog službenog automobila. Prosječni građanin na prvu će odmah, ljutito, reagirati na način da će promisliti kako je Županija dubrovačko – neretvanska mogla raspisati natječaj za nešto skromniji automobil. Istina, mogla je to Županija napraviti, mogla je biti skromnija, mogla je da je riječ o npr. Špičkovini, a ne Dubrovniku i Dubrovačko – neretvanskoj županiji gdje će taj službeni automobil itekako poslužiti.
Poslužio bi i neki skromniji, istina, ali opet se vraćamo na Špičkovinu gdje bi i bicikla možda zadovoljila protokolarne potrebe.
Zaboravlja se što Dubrovnik i Dubrovačko – neretvanska županija predstavljaju. Može se to nazvati i snobizmom, ali zahvaljujući tom snobizmu, koji također dovodi investicije i turiste, na jugu Hrvatske ipak se bolje živi nego u Špičkovini.
Nije baš uobičajeno braniti ovakve, ipak skupe nabavke prijevoznog sredstva, no trezvene glave, bez frustracija što se netko vozi gradskim prijevozom ili automobilom starim 20 godina, amo vidjeti što je u ovom slučaju bolje.
Tako bi bolje po nekima bilo da se župana i njegove zamjenike vozi ili njihove goste dočeka u, npr. „renault cliju”, po mogućnosti bez klime, nek' otvore prozore ako im je vruće, jer bolje bi bilo da župan na sastanak dođe smrdljiv s maćama ispo' pazuha nego da prezentira Županiju kako se to treba uraditi ili da mu možda, kad već imamo puno uzbrdica pa ne može „pedalat” Županija nabavi jedan motorin. Jbga, i to je prijevozno sredstvo, što bi se morao vozit automobilom kad može motorinom, a i neće bit problema s parkingom. Postoji naravno i JGP Libertas, župan u plaći svaki mjesec dobije najmanje 250 kuna na ime prijevoza pa neka kupi abonamenat. Kad ide npr. na Pelješac neka čeka redovnu liniju koja stiže svako prijestupno godište, a kad valja poći do Zagreba „izgrebat” se štogoć za Županiju, pa nema karte za avion Croatie Airlines koji možda neće ni poletjeti, vazda se može ukrcat na kolodvoru u autobus.
Sve bi to bilo bolje za populiste koji jedva čekaju priliku ulizat se čitateljima ili biračima, jer to sve tako milozvučno u ušima prosječna građanina zvuči, ali eto, realno nije bolje. Realno, bolje je da se Županija dubrovačko – neretvanska prezentira na reprezentativan način i da župan od točke A to točke B ipak stigne ugodno i ne ostane na putu zbog kvara na automobilu koji je odslužio svoj radni vijek s 400 tisuća kilometara. A ako je u državi Hrvatskoj najveći problem jedno jebeno auto, onda smo jebeno sretna nacija. Ali nije, pitanje je samo populizma, zajedljivosti i ljubomore.