Najbolji period, uz jesen, za ribolov udicom na moru upravo je počeo i trajat će do kraja lipnja ili sredine srpnja. U tom razdoblju većina riba prilazi obali i površini te je vrlo raspoložena za ishranu. U takvim uvjetima udicom se može loviti svugdje i na sve načine. Osobito dobro između dna i površine, gdje su sada jata brojnih vrsta riba, Između ostalih i širuna (šaruna), koji su najbrojniji i love se svim načinima rekreativnog udičarenja. Prilika je to i manje vještim ribolovcima za obilat ulov.
Da bi uspjeli presudno je naći širuna, što i nije osobito teško jer on u velikim jatima naseljava sve dijelove i dubine Jadrana. Polovinom svibnja najradije se zadržava u barem desetak metar dubokim vodama, krupniji u pravilu između dna i površine, dok mlađi u brojnijim jatima, zalaze i pliće te bliže površini. Nisu osobito ovisni o vrsti dna, zbog čega ih ima uzduž cijele obale, najradije na mjestima barem s malo kurenta.
Koja će tehnika lova biti najučinkovitija ovisi o dobu dana. Na naješkane udice u ribolovu iz barke širuni najradije nasrću kroz prijepodne i popodne do mraka, te noću kad se lovi „pod sviću“, dok su u obalnom ribolovu s mamcima najaktivniji oko ponoći.
Pendula je najproduktivnija kroz prvi dio prijepodneva i pred sumrak, dok „spinning“ daje najbolje rezultate u rano jutro, u suton i u noći. Skosavanjem grmjelica, „sabiki varalica“, podjednako uspješno se lovi tijekom cijelog dana.
Zato što ne prilaze posve obali, osim iz plovila, širune je najlakše loviti s rtova i drugih isturenih pozicija poput vanjskih strana lukobrana. Dobro se love i s drugih uređenih obala, izvan svih luka.
No, unatoč brojnosti, pohlepi i prisutnosti u lovnoj zoni, može se dogoditi da ulov danju izostane unatoč svim naporima. Nakon toga u pravilu „prorade“ u sumrak, a ako ni tada, onda sigurno tijekom noći, najčešće do ponoći.
Noću se najbolje love u području kakvog svjetla, ali ne u njegovom centru, nego na rubu osvijetljenog prostora, jer širun poput svake druge grabljivice iz zaklona tame napada plijen koji se okuplja u osvijetljenoj zoni. Za takav lov se ne treba otisnuti od kraja nego se može loviti i s njega, odnosno osvjetljene šetnice, rive i u lučici.
Loviti treba samo tamo gdje su sitne ribe i račići zbijeni pod samu površinu mora jer je to znak da su ispod i oko njih širuni koji ih vrebaju iz tame ili slabije osvijetljenog mora. Najbolje je loviti „mrdavcima“, varalicama od mekane plastike dužine tri do pet centimetara i montiranim na najlakše „jig“, udice s olovnim otežanjem. Širun će uvijek najradije napasti svjetlije, po mogućnosti bijele varalice, te varalice opremljene kakvim holografskim elementom.
Po mogućnosti, varalicu treba baciti u sjenu i pustiti da tone otprilike pet sekundi pa je potom treba privlačiti laganim namotavanjem strune. Osjetljiviji i tanji štap, najbolje „spinning“, tu dolazi do punog izražaja jer omogućava najbržu detekciju napada širuna, što povećava šanse za ulov. Naime, kad širun proguta „mrdavca“ i shvati da to nije papalina ili gavun, ispljunut će ga nevjerojatnom brzinom. Zato je što osjetljivija oprema bitna.
Ako napad u roku pet sekundi izostane, varalicu treba pustiti da tone još neko vremena pa početi s laganim namotavanjem, ali ovog puta s ponekim laganim trzajem kao bi se „oživila“ varalica.