Na svoj 80. rođendan jučer je preminula Mani Gotovac. Mani Gotovac rođena je 1939. u Splitu. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. 1968. - 1971. uređuje emisije o kazalištu na radiju i televiziji, tiska kazališne kritike u tjedniku “Telegram” i “Hrvatskom tjedniku“ i radi kao voditeljica Press ureda na Dubrovačkim ljetnim igrama, a bila je i pomoćnica intendanata za dramski program Dubrovačkih ljetnih igara 2015. i 2016. godine. Uspješna hrvatska teatrologinja uz Dubrovnik je bila vezana ne samo kulturnim radom, već je redovno boravila i u svojoj kući u Rijeci dubrovačkoj.
U razdoblju između 1972. i 1980. zabranjen joj je rad u visokotiražnim novinama i medijima. Godine 1980. tiska kazališne eseje u časopisima “Prolog”, “Scena” i talijanskom “Sipario”, a 1984. objavljuje knjigu teatroloških eseja “Tako prolazi gloria”. Od 1985. do 1992. djeluje kao predsjednica Društva kritičara i teatrologa Hrvatske. Knjigu “Dubrovačke mišolovke” objavljuje 1986. Od 1988. do 1990. kao dramaturginja radila je na predstavama: Euripid “Elektra”, režija P.Magelli; Brecht “Opera za tri groša” režija R.Ciulli; Pirandello “Večeras improviziramo”, režija A.Vasiljeva; Euripid “Feničanke“, režija P. Magelli i druge.
1990. godine izabrana je za selektoricu Sterijinog pozorja (prva žena u povijesti Pozorja), no već 1991. daje ostavku na mjesto selektorice. 1992. glavna je urednica časopisa “Novi prolog”, kasnije “Prolog” koji postaje članom “Europske unije kazališnih časopisa”. Početak sudjelovanja u dugogodišnjem radu Međunarodnog Instituta za Mediteransko kazalište, sa sjedištem u Madridu. Piše TV scenarij za kratki film o Dubrovačkim ljetnim igrama. Od 1992. do 1998. ravnateljica je TEATRA &TD u Zagrebu, a od 1996. do 1998. umjetnička voditeljica “Kazališta Marina Držića” i “Teatra poezije“ u Barceloni. 1996. dramaturginja je u predstavi Gabriella Vacisa “Napjevi gradova” u koprodukciji “Teatro Settimo“ Torino, “Teatar &TD“ Zagreb, “Dubrovačkih ljetnih igara“ Dubrovnik, i “Mittelfest“, Cividale. 1997. uređuje knjigu teatroloških eseja Petra Brečića “JEDAN OKVIR ZA ZRCALO“. Od 1998. do 2002. intendantica je splitskog HNK kao prva žena u povijesti hrvatskog kazališta. 1999. selektorica je za BIENALLE mladih u Torinu, a od 2003. do 2006. intendantica je i HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci. 2004. osniva Međunarodni festival Riječke ljetne noći i kreira poseban program “Pisci pod zvijezdama“.
2008. osniva Međunarodne susrete “YES ZGB“ i poseban program “Pisci na Cvjetnom“. 2010. objavljuje autobiografski roman “Fališ mi“ u izdanju Profila, a 2011. i “Fališ mi - Druga knjiga: jesen/ljeto”. 2013. objavljuje dopunjeno izdanje autobiografskog romana “Fališ mi“, a 2014. knjigu pod naslovom: “Ma koji život, ma koji teatar”.
Njena posljednja knjiga nosi simboličan naslov - Rastanci, koju je pisala dvije godine, a dovršila je ovo ljeto unatoč lošem zdravstvenom stanju zbog kojeg nije mogla biti na predstavljanju.
DPP