U pozno ljeto, tik pred početak jeseni, redovito se aktualizira priča oko stanova u Gradu Dubrovniku, odnosno (ne)mogućnosti njihovoga najma, bilo to za obitelji ili studente. Dakle, one koji ne mole za milost, nego samo traže mjesto koje bi pošteno i platili. No, uz svu tu priču, redovito "ožive" i neki motivi i potencijalni krivci za ove probleme, koji u principu nemaju veze sa samom problematikom najma stanova.
Tako se krivci pronalaze u onima koji su stanove preuredili u apartmane, valjda, što li, očekujući da bi oni trebali zarađivati manje nego što mogu sa svojim privatnim vlasništvom. Smeta tako i što privatni iznajmljivači stanove rentaju do početka ljeta. Istina, koliko god to nepošteno zvučalo, dakle obitelj izbaciti na ulici kako bi se profit višestruko povećao, opet ta priča pada na činjenici kako se radi o privatnom vlasništvu, a takvo nešto je i zakonski nemoguće spriječiti jer, jasno, država nema pravo nikome govoriti što će raditi sa svojim vlasništvom i pozivati na moralne vrijednosti.
U potrazi za idealnim modelom, zamjera se često i Crkvi ili Gradu Dubrovniku, što oni svoje prostore ne ustupaju po simboličnom iznosu za one koji stan ne mogu naći.
I, opet se poprilično promašuje tema budući da zbrinjavanje građana u tim prostorima ne rješava problem u cjelini. Naime, jasno kako bi i Grad, koji recimo u svom vlasništvu ima 123 stana, kao i Biskupija, trebali ustupti stanove siromašnijima ili osobama s posebnim potrebama, a to uostalom i rade. No, u idealnom svijetu se ne živi. Naprotiv, živi se u svijetu u kojemu niti Grad, a paradoksalno niti Biskupija nisu karitativne ustanove da tek tako iznajmljuju stanove onima kojima ih je "pet do dvanaest" eto na tržištu teško iznajmiti. Povuklo bi to sa sobom neke druge repove, odnosno s punim pravom trebali bi se onda pobuniti oni koji već davaju četiri tisuće kuna za stan, a kojima Grad nije prethodno pomogao.
Jedini je tu spas ustvari u planskoj gradnji i širenju stambenih zona, gdje bi se sami stanovi striktno planirali za one koji nemaju već nekretninu u svom vlasništvu. Evo, upravo danas gradonačelnik Mato Franković je biskupu Mati Uziniću predstavio model izgradnje 130 stanova u vlasništvu Grada Dubrovnika, koji će se korisnicima nuditi na desetogodišnji najam uz moguć otkupa nakon isteka tog roka, ali i planove za izgradnju stanova na području Solituda.
Doduše, pitanje je kad će sve skupa zaživjeti. Opet, pitanje je po kojem će kriteriju i tko dobiti pravo na tih 130 stanova. Bilo je takvih ideja i prije, koje nikad nisu zaživjele. Stoga, ostaje jedino nada za nekim takvim modelom, koji može, ali povijest nas uči, i ne mora opstati.
Do tada, stvari će ostati kakvima jesu. Na Facebook objave onih koji stanove iznajmljuju javljat će se i do stotinjak zainteresiranih, zbog tako velike potražnje svaka šupa ispod ljudskog dostojanstva "prodavat" će se za stan, a sve jači bit će žamor uz koji je najlakše u "mp3" slati eto neosjetljivi Grad, gramzivu Crkvu i sve one koji od iznajmljivanja žive.