Eto, Nacionalni stožer civilne zaštite koji, suprotno svim načelima demokratskih sustava, proteklih mjesec dana gotovo pa vlada državom bez ikakve kontrole, najavio je ublažavanje mjera vezanih uz pandemiju korona virusa. Kakav narod takav i Nacionalni stožer civilne zaštite zaslužuje.
Piše: Davor Mladošić
Razni „šerifi” najavljuju kako ubuduće nećemo živjeti kao i dosad, a narod ishiteriziran korona virusom mirno prihvaća i promatra kako se za njegovo dobro, a da zbog čega drugog, uvodi policijska država. Valjda bi nam trebalo biti normalno da nam na svakom koraku mjere febru, da nam lete dronovi iznad glava i snimaju nas, da nas prisluškuju i prate, da nam bilo koja politička šuša može određivati gdje i kada ćemo se kretati i smije li nas u tom kretanju biti dvoje, troje ili pedesetero, jer ne daj Bože, je li, moglo bi se dogoditi, kada se uistinu osjete posljedice stopiranja ekonomije, da netko krene i prosvjedovati, pa valja to u startu ugušiti (a ono, Hrvati su kao nacija koja prosvjeduje, mo'š mislit).
E u takvoj situaciji, dok nacionalni stožer najavljuje blaže mjere kontrole kretanja i vraćanje malog dijela osnovnih ljudskih sloboda i prava građana, što Hrvate najviše brine i zanima...
Ma jebe se Hrvatima npr. što već mjesec dana ne mogu doći ni do osnovnih usluga u zdravstvu, osim ako nisu oboljeli od korona virusa, dapače, ne postavljaju Hrvatice i Hrvati suviše ta pitanja, ako im naravno zdravstveni sustav ne zatreba, a dok im ne zatreba, kao i za ostale kojima je potreban sad i odmah, čisto im, 'nako, puca kitica.
Ono što Hrvate jako brine nije dakle funkcionalnost zdravstvenog sustava koji u biti trenutno ne funkcionira, nego njih muči kad će se i pod kojim uvjetima otvoriti frizerski saloni, valjda da mogu srediti frizure kako bi pohodili krčme, jer to je ono što Hrvatice i Hrvate najviše zanima: kad će se otvoriti kafići i restorani.
Pitanja koja najviše zanimaju građane ogledalo su nacije, a u tom ogledalu zrcali se krčmarski mentalitet jedne nacije koja bi željela pobjeći s Balkana, (koji se u Hrvata spominje uvijek i samo u lošem kontekstu), a s Balkana niti može fizički, niti duhovno. Jbga, što ćemo kad se najviše kundurarija čuje u frizerskim salonima i krčmama, a Hrvatice i Hrvati, izgleda za razliku od zdravstvenih usluga, bez dobrog trača živjeti ne mogu. Dapače, ne otvore li se uskoro krčme i saloni, nedostatak trača mogao bi pobiti više građana nego nemogućnost da dobiju zdravstvenu uslugu. Ne reci dvaput, možda se i njih pribroji u žrtve pandemije.