Kolinda Grabar Kitarović javila se u Dnevnik Hrvatske radio televizije ispred ograde Bijele kuće u Washington i pritom se osramotila. Riječi su koje se kao eho ponavljaju u hrvatskom javnom prostoru. I sve je to istina. Domaćica državnog vrha zaista se osramotila.
No, u samoj ogradi najmanji je problem. Istina, ona tu strši kao ono očigledno, kao simbol nebitnog, perifernoga. Kao koncentracija lažnog hrvatskog sjaja.
Veći problem je u samim riječima koje je predsjednica tada izjavila. Dobro, ajde, ono o tome da "mi u hrvatskoj politici stalno nekoga slijedimo, a ne vodimo", još i može proći. No, riječi o tome da se "nada kako ćemo konačno shvatiti kako se radi politika na međunarodnom planu", kao i one o "Hrvatskoj kao čimbeniku koji će aktivno sudjelovati u kreiranju američke vanjske politike", već spadaju u politički amaterizam.
No, nije niti u tome svemu glavni problem predsjedničinog javljanja ispred ograde Bijele kuće. Problem je opet u tome što nju naprosto nije briga. Ako je sram osjećaj koji će spasiti svijet, onda je upravo džon obraz ono što isti taj svijet vuče prema dolje. U maniri atmosfere s dvora Luja VI. Grabar Kitarović jednostavno nije briga.
U redu, maknula je bistu Tita, kad je HDZ-om odjekivala jedna drugačija politika od one sadašnje. Dobro, lako za Tita. Tamo mu Šešelj priprema glogov kolac, ovdje ga proglašavaju nečastivim, ljepšeg zaborava mu ne treba.
Spominjala je orjunaše po Facebooku, tek tako kao da se radi o nekakvom dežurnom Internet desničaru, a ne predsjednici. U redu, ovdje je bilo čak i praznih opravdanja kao s pokvarenog govornog automata, ali onih istinskoga pojašnjenja nije bilo.
Ispričavala se za srpske čokoladice koje je podijelila djeci pa se poslije izvlačila kako je mislila na parolu "kupujmo hrvatsko".
I, što je valjda najurnebesnije od svega, fotografirala je svoj izborni listić. Ako je u Hrvatskoj išta stigmatizirano onda je to fotografiranje listića. Valjda jer to rade oni što se prodaju za malu cijenu... No, nju opet nije bilo briga. Tek je iz Ureda predsjednice stiglo objašnjenje "kako je gora činjenica da je snimljena polovica predsjedničinog listića čime je povrijeđena tajnost glasanja".
Nepodnošljivom lakoćom postojanja, Kolinda Grabar Kitarović tako se udostojila pojaviti ispred hrvatske javnosti pokraj Bijele kuće ne pojasnivši zašto je u Americi, što tamo radi, s kim se točno susrela... Očito, nije trebalo proći puno njezinoga mandata kako bi shvatila da joj se, kako bi se reklo u narodu, može.
I opet, tako, nije je bilo briga. Upravo tu je veći problem od ograde ili Hrvatske kao tvorca američke vanjske politike.
Ograda može biti gaf, izjave govore o elementarnom nepoznavanju državničkih manira mogu biti jednostavno "loš dan u uredu". Pravi problem je samo i jedino u nedostatku srama.