Dubrovačku javnost sablaznila je fotografija, odnosno grafički prikaz budućeg izgleda Peskarije, a koju je jučer objavio na Facebook stranicama Gradskog kotara Grad predsjednik tog kotara Marin Krstulović.
Piše: Davor Mladošić
Nakon što je, zahvaljujući Marinu Krstuloviću, ta, dosad očito pomno skrivana, grafika iscurila u javnost, jednako tako zahvaljujući odreda negativnim komentarima i reakcijama, Ministarstvo kulture obustavilo je započete radove na „uređenju Peskarije”. Projekt će navodno na reviziju, eto konzervatorima je do jučer bio dobar, od jučer više nije. Znači, bilo je potrebno da se javnost digne na noge kako bi konzervatori shvatili ono što prije nisu.
No, dubrovački konzervatori već odavno su priča za sebe, jer da nije tako oni bi već odavno rekli kako na Peskariji ni taj ni bilo koji drugi „projekt” ne može biti odobren.
ČITAJUĆI SILNU LITERATURU JELICA PEKOVIĆ PROPUSTILA JE NAUČITI ONO NAJVAŽNIJE
I tako, dok su konzervatori bili u procesu dumanja te zaključili kako su prethodno krivo zaključili, Jelica Peković čija je tvrtka, odnosno ona izradila projekt, a ujedno je i sama nadzor na gradilištu, pokušala je javnosti docirati odgovarajući na novinarska pitanja, pretvarajući postavljanje nekoliko gambela i tende u znanstvenu fantastiku. Pekovićka je tako istaknula silnu literaturu koju je ona jedna morala pročitati kako bi izradila projekt postavljanja tih nekoliko gambela, ali čitajući te sve knjižurine, koje mi neuki građani nikad nismo ni vidjeli, izgleda da je propustila naučiti ono najvažnije, ono za što knjige nisu ni potrebne, već samo dobar ukus i zdrav razum koji kaže kako na Peskariji niti je bilo niti jest mjesto nečemu što prirodno tom prostoru ne pripada.
A Peskariji svakako prirodno ne pripadaju ni gambele ni tende ni ugostiteljski stolovi. Pa hajde da je riječ o par stočića, nego je gotovo svaki kvadrat placete već dugi, dugi, predugi niz godina zauzet u samo jednu svrhu – profita vlasnika Mea Culpe Mara Hajdarhodžića.
HAJDARHODŽIĆ NE NAMJERAVA STATI S RADOVIMA
U svemu ne šuti naravno ni Hajdarhodžić on tako u jednom mediju, u napisu kojem samo nedostaje oznaka kako je riječ o marketinškoj objavi da ostvari pravu svrhu, kuka da je eto uložio u ovaj projekt već milijun kuna i također docira pa kaže kako za projekt nije potrebno mišljenje ni gradonačelnika, ni župana ni građana.
Ima pravo Maro Hajdarhodžić, zakonski nije potrebno mišljenje građana, pa ni župana ni gradonačelnika, ali zanemarimo mi župana i gradonačelnika, pa se osvrnimo što ova izjava znači naspram građana. A znači da se Maru Hajdarhodžiću živo fućka što građani misle, nešto slično kao Franju Pašaliću koji je dao sličnu izjavu u vezi onog svog rugla u gruškom zaljevu koje se naziva Marinom Frapa.
Sasvim je očekivano da Hajdarhodžić brani svoj profit, ali nije očekivano da svojim izjavama vrši nuždu po vlastitim sugrađanima, jer, za razliku od Pašalića, ipak je dijete Grada, ali profit ne pita tko je čije dijete, a Hajdarhodžiću je na prvom mjestu.
Ne, da ne budemo licemjeri, niti imamo niti bi itko trebao imati išta protiv profita vlasnika privatne tvrtke, dapače, profit je osnova postojanja privatnih tvrtki. Ipak, kada se guzica toliko raširi da interes ostvarivanja profita počne ugrožavati javno dobro, a gomilanjem stolova, ne samo na Peskariji i ne samo u slučaju Mea Culpe, javno dobro je ugroženo, onda je vrijeme za reći: STOP.
STOP je rečeno privremeno, ali ni to Hajdarhodžić ne poštuje, izjavljuje on na jednom drugom mediju večeras kako ne namjerava stati s projektom, jer nitko ga, kaže, nije izvjestio da treba stati.
I tako, dok se Maro Hajdarhodžić pravi blesav, kukajući kako je on već uložio milijun kuna u projekt, mi bismo se valjda trebali rasplakati nad tom njegovom gorkom sudbinom što mu zločesti sugrađani zagorčavaju život, umjesto da se zapitamo nešto drugo...
ZAŠTO HAJDARHODŽIĆ ULAŽE AKO MU KONCESIJA ISTIČE DOGODINE?
JE LI TO ZNAČI DA JE VEĆ SIGURAN DA ĆE JE PONOVO BAŠ ON DOBITI?
A to drugo jesu sljedeća pitanja:
Zašto Maro Hajdarhodžić ulaže u projekt „uređenja Peskarije” ako mu koncesija ističe dogodine?
Ako ulaže, znači li to da je već siguran kako će ponovo dobiti koncesiju?
Ako je odgovor na drugo pitanje potvrdan, tko je taj i po kojem zakonu unaprijed odredio da će baš Mea Culpa Mara Hajdarhodžića dobiti koncesiju?
Uz ova pitanja nameću se i još neka, a glase:
Zašto na Peskariji uopće mora biti ugostiteljski objekt?
Ako objekt već postoji zašto uz stolove i stolice mora imati i popratne kućice?
AKO SE UPRAVLJA DOLASCIMA KRUZERA NIJE POTREBNA NI GAMBELA GRANIČNOG PRIJELAZA U PORTU, JER NIJE POTREBNO NI SIDRIŠTE ISPRED LOKRUMA
Nadalje, nevezano uz slučaj Mea Culpe i koncesije nameće se također i pitanje kućice za potrebe graničnog prijelaza koji je tu zbog kruzera.
Naime, pitanje je, ukoliko se radi na upravljanju kruzing turizmom: zbog čega se i dalje kruzeri primaju na sidrište ispred Lokruma?
Zabranom sidrenja ispred Lokruma za kruzere nestala bi i potreba za graničnim prijelazom u Portu i eto jednog problema i jedne gambele na Peskariji manje. Ako nas se već pokušava uvjeriti kako će u budućnosti biti manje istovremenih dolazaka kruzera u Dubrovnik (iako se korona virus već „pobrinuo” za to) onda bi za sve njih trebalo biti mjesta na vezovima gruške luke.
Dakle, ako je granični prijelaz nepotreban, ako Hajdarhodžiću ističe koncesija, nije u svemu pitanje što može biti na Peskariji, već je pitanje zašto je potrebno da ubuduće tamo nešto uopće bude. Neka Peskarija bude Peskarija, neka turisti šetaju i vide Porat, neka se na placetama, uključujući i onu koju sada pod sobom drži drugi ugostitelj, Stjepan Perić, vade i preko zime drže barke kao što su se vadile, ne mora svaka površina biti iskorištena za profit pojedinca, jer to nas je i dovelo ovdje gdje jesmo: da raspravljamo kakve su gambele primjerne na Peskariji. Pa zaboga, odgovor je samo jedan: nikakve.