Domovinski rat naučio nas je da se Hrvatska nije napadala samo tenkovima, topništvom i pješaštvom. Napadana je i vatrom. Gorjele su kuće. Gorjela su sela. Gorjele su šume, gospodarski objekti i imovina hrvatskih obitelji. Ali iza te vatre često nije bila samo želja za uništenjem materijalnog dobra. Uništavanjem doma uništavao se osjećaj sigurnosti. Paljenjem sela stvarao se strah. Protjerivanjem stanovništva i uništavanjem njihove imovine pokušavalo se trajno promijeniti lice pojedinih prostora. -kaže danas predsjednik Hrvatskog časničkog zbora Dubrovačko – neretvanske županije Nikša Sentić nakon što je uhićeno troje hrvatskih državljana, inače pripadnika srpske nacionalne manjine, među kojima je i jedan s dvostrukim državljanstvom, odnosno i državljanstvom Srbije te državljanka Poljske.
Dok se istražuje hoće li biti optuženi i za terorizam, Nikša Sentić kaže:
- Ne možemo tvrditi da je svaki današnji požar dio nekakvog neprijateljskog plana. Ali ako se za pojedini požar utvrdi da je namjerno izazvan, onda moramo postaviti pitanje koje nadilazi sam kriminalistički događaj: Je li požar bio samo cilj ili je bio sredstvo za postizanje nekog šireg cilja? Jer princip je isti, izazvati požar - izazvati strah - angažirati sigurnosne snage - poremetiti normalan život, izazvati gospodarsku štetu - stvoriti osjećaj nesigurnosti. U Domovinskom ratu takvo djelovanje bilo je dio šireg nasilja i agresije. Danas bi, ako bi postojala organizirana namjera i neprijateljski cilj, takvo djelovanje ima obilježja sabotaže ili hibridnog djelovanja. - govori Sentić.
- U Domovinskom ratu Hrvatska je morala računati i na djelovanje iz pozadine. - dodaje.
- Danas se sigurnosne prijetnje mogu pojaviti u drugačijem obliku. Ne mora se pojaviti kolona tenkova. Dovoljno je, primjerice, da netko namjerno izazove požar na strateškom području u trenutku kada su velike vrućine, snažan vjetar, velik broj ljudi na obali, opterećen vatrogasni sustav, prometnice zakrčene, turistička sezona na vrhuncu. Ako bi više takvih događaja bilo namjerno i koordinirano, posljedice bi mogle biti nesrazmjerno velike u odnosu na sam čin paljenja. To je ono što sigurnosni sustav mora prepoznati. Ako je netko zapalio hrvatsku zemlju, neka odgovara. Ako ih je bilo više i bili su organizirani, neka odgovaraju svi. Ako se dokaže da je iza njih stajala strana struktura, država mora reagirati još odlučnije. - govori predsjednik Hrvatskog časničkog zbora Dubrovačko – neretvanske županije.
- Domovinski rat nam je ostavio jednu veliku obvezu, a to je da nikada više ne smijemo biti nespremni. Branitelji su 1991. morali reagirati na tenkove kada je bilo gotovo prekasno. Današnja Hrvatska mora reagirati na vrijeme, istraživanjem, obavještajnim radom, policijom, vatrogastvom i sigurnosnim sustavom. Jer neprijateljsko djelovanje ne mora uvijek izgledati kao rat. Ponekad može izgledati kao nesreća. Ponekad kao slučajnost. Ponekad kao jedan mali plamen koji preraste u požar. Zato treba imati hrabrosti postaviti pitanje: „Je li ovo samo požar – ili netko pokušava zapaliti nešto mnogo veće?” To pitanje nije poziv na strah. To je poziv na budnost. Jer Hrvatska je jednom već gorjela. I hrvatski narod nema pravo zaboraviti zašto je gorjela i koliko je krvi trebalo da se ugasi ratni plamen. - zaključio je Nikša Sentić.