Među ribama koje naši udičari love samo slučajno i vrlo rijetko jesu i trlje (barbuni), blatarica i kamenjarka. No, te gurmanski vrlo cijenjene, a dosta brojne ribe mogu se udicom i ciljano loviti, osobito uspješno od kraja kolovoza do kraja jeseni.
Trlja se u pravilu zadržava i hrani na dnu. Kad se ne hrani leži mirno, ali se pokrene čim ugleda kakav oblačić mulja koje uzrokuje kretanje kojeg raka, njene omiljene hrane. Brzo će mu prići, stati, eventualno promotriti, pa pokupiti. Kad je gladna, trlja sama podiže oblačiće mulja čeprkanjem po dnu u potrazi za hranom. Na manjim dubinama se pažljivim promatranjem s obale po tim oblačićima može otkriti njeno stanište, pogotovo zato što su usamljene vrlo rijetke, a plov podiže puno mulja i pravi velike oblačiće.
Opisano ponašanje trlje osnova je tehnike njenog lova poznate kao oranje. Ta tehnika omogućava pretraživanje velikih posta, vrlo je učinkovita i jednostavna - olovnica na kraju pribora se lagano povlači po dnu tako da podiže oblačiće sitnih čestica što izaziva pozornost trlje.
Za razliku od klasičnog lova na dnu čekanjem, ribolov ometcem „oranjem“ je vrlo aktivan i u njemu se pribor, najbolje na štapu, skoro stalno mora držati u ruci. Loviti se mora što osjetljivim bacačkim štapom i rolom veličine 3.000 do 4.000.
Završnjak, sistem za ovakav ribolov je vrlo jednostavne konstrukcije. Kao što je prikazano crtežom čini ga relativno kratki privez (pjok, primula) od 70 - tak centimetara tako da mamac bude relativno blizu olovnice čije će kopanje privući pozornost ribe. Privez je najbolje izraditi od „FC“, fluorougljične strune promjera 0,16 do 0,20 mm.
Tako fina struna osigurava sigurnu nevidljivost, a trlja nije teža od kilograma pa je beskorisno koristiti deblju. Privez se postavlja na sam ili malo poviše kraja osnovne strune, što također doprinosi njegovoj nevidljivosti. Spoj je najbolje izvesti najmanjom vrtilice koja omogućava savršenu pokretljivosti olovnice a što će omogućiti izbjegavanje svih problema pri povlačenju. Vrtilicu je najbolje postaviti između dvije mikro perlice, koje poboljšavaju pokretljivost pribora, a koje su fiksirane između dva lažna čvora.
Kako imaju relativno mala usta, a lovna veličina im je mala, trlje treba loviti s udicama širine luka 6 - 10 mm, ovisno o očekivanoj veličini . Najprimjerenije su „Crystal“ i „Aberdeen“ oblika, ali je važno da bude što duža kako bi bolje držala mamac te što tanja kako bi ga što manje oštetila, ali i ne bi pokidala osjetljive usne trlje.
Pribor je najbolje opteretiti tek tolika teškom olovnicom da ga ona drži lagano zategnutim na dnu. Za lov kratkim odbacivanjem dovoljna je do 10, a za dalje odbacivanja do 20 grama teška olovnica. Na pribor je treba spajiti kopčom, što doprinosi smanjenju problema pri odbacivanju i privlačenju.
Glavna hrana trlja, pa zato i najbolji mamci za njihov lov su razni crvići i račići. Osim onih koji se mogu naći u Jadranu poput pjeskulja, muljaša ili pucajućeg, čak i cjevaša, koristi se mogu i korejski te ostali njemu slični uvozni crvi. Komadi od mekanog dijela velikog crva su također odlični mamci, baš kao i kišna glista. Od račića je najlakše pribaviti veliku i malu kozicu, a odlični mamci su i rak samac te pjeskulj. Trlja će zagristi i meso dagnje i ostalih školjki te univerzalnu morsku ješku - komadić lignje. No, bez obzira što se koristilo kao mamac, on mora bit obilat.
Tehnika lova oranjem je vrlo jednostavna. Nakon što se odbaci, pribor se privuče oko pola do metra, načini pauza od pola do minute, čak i dva ili tri, pa sve ponavlja. Olovnica mora ostavljati trag, brazdu u dnu, pri čekanju struna mora biti zategnuta kako bi se mogao osjetiti dodir ribe s mamcem i dati učinkovita kontra. U pravilu, trlja će napasti i zakačiti se nakon potezanja, dok mamac miruje.
Trlja se često sama zakači, a unatoč maloj veličini, lovna je najčešće od 10 do 15 cm, snažno reagira. Treba je oprezno i lagano izvlačiti jer ima nježne usne- prebrzo i naglo potezanje može uzrokovati njihovo pucanje. Ako je ulovljena trlja kamenjarka, mora se vratiti u more ukoliko je kraća od 11 cm. Gdje se ulovi prva treba potražiti i ostale. Obično se one manje, najčešće u velikim jatima, bliže obali, a veće, u manjim jatima, nešto dublje.
Za lov kapitalki mamce treba odbaciti na dubine od 20-tak metara. Blatarice se s obale najbolje love na mjestima gdje muljevito dno prodire plitko, najčešće u zaslađenim zaljevima. Kamenjarke se, pak, s obale najbolje love na mekanim oazama unutar kamenitog priobalnog dna. Njima je dovoljan mali komad pijeska kojeg ima svuda. Za razliku od blatarica, koje vole mulj i rastresiti pijesak, kamenjarke voli čvrsti, kompaktniji pijesak i bistru vodu. Na plažama se zadržava u neposrednoj blizini šljunčanih oaza i livada posidonije. Loviti se mogu danji i noću, po mjesečini, lijepom vremenu i mirnom moru.