Gradska uprava, čini se, uspjela je u svojemu naumu da smanji broj gostiju s kruzera koji će u istom trenutku boraviti u povijesnoj jezgri. Tako su iz Grada Dubrovnika izvijestili kako dogodine neće biti više od pet dana u kojima će broj posjetitelja s kruzera prelaziti četiri tisuće.
Izvijestio je o tome ravnatelj Lučke uprave Dubrovnik Blaž Pezo gradonačelnika Mata Frankovića, dodajući kako će se "u tih pet dana koordinacijom aktivnosti nadležnih službi u tim danima primjenjivat će se uspostavljene mjere koje su i ove godine dale željene rezultate".
Malo jest, onako, na prvu, bedasto da na nekom sastanku eto stranački vojnik Mata Frankovića obavještava o stanju na tom polju, isto onako kako je bilo bedasto kad je Mato Franković prije koji mjesec pisao Blažu Pezu na ovu tematiku. Prije svega jer bi tu interes Peza, kao „zastupnika države“, trebao biti taj da čuva interese te iste države, odnosno njegove svetosti profita. No, ako bi se taj igrokaz zanemario, što smo točno dobili tim uloženim naporima da gostiju s kruzera uistinu ne bude više od četiri tisuće u jednom trenutku, osim tih pet?
Nekakva intencija koja se gura i potiče je ta da gosti s kruzera ulete u Grada kao furija, naprave pustoš i pođu dalje. Kao, ionako kupe najjeftinije suvenire i pojedu kuglu sladoleda na Stradunu, ako i to.
Nije to baš tako u praksi, zaradi se tu i od boravišnih pristojbi, ali i od konkretne kupovne moći tih gostiju. Uostalom, značaj broj suvenirnica i restorana recimo u predsezoni i posezoni svoja vrata otvara upravo kad su kruzeri u Dubrovniku. Govori to o tome da dubrovački obrtnici i poduzetnici polažu nade u takve goste, odnosno da nije baš da se tu proda tek nekoliko magneta i privjesaka.
Uostalom, najveće gužve minuloga ljeta su i nastale kad nije bilo gostiju s brodova na kružnim putovanjima pa je i pitanje poboljšava li to toliko stvari u ovome pogledu, a koliko ustvari odašilje poruku koja u sebi prije svega sadrži ono da određeni dio gostiju nije dobrodošao.
Za mjesta koja imaju više od turizma pa bi eto htjeli razvijati neki drugi vid onoga što može donijeti mogući prosperitet, sve je to u redu. Pak, u Dubrovniku, koji je za razliku od predratnog razdoblja potpuna industrijska nula, i kojega samo turizam održava da ne bude na nivou ostatka popljačkane države, validno je pitanje: zar se nije lakše gužvati ta nekakva dva, tri mjeseca kad je to već put koji se pokazao korisnim, nego riskirati nekakve značajne padove u jedinome što imamo?
Hoće li zaista sve ove promjene omogućiti dostojanstveniji život stanovnika, kad se dakle zna da "kruzeraši" nisu toliki uzročnik gužvi? S druge strane, hoće li tih nekoliko tisuća gostiju s kruzera manje na dnevnoj bazi proći beznačajno kad se na kraju ljeta budu zbrajala zarada? Za sva ta pitanja trebat će pričekati iduće ljeto. Samo da se ne obistini ona britanska poslovica, koja bi u bogatstvu našega jezika, okvirno zvučala - pazi što želiš.