Klimatske promjene i djelovanje čovjeka uzrokovale su pojavu brojnih novih organizama u Jadranu, od kojih se najbrže udomaćio i proširio plavi rak. Naši primorci su ga od svih pridošlica najbrže i najbolje upoznali te počeli koristi.
Neke spoznaje naših ljudi o ovom raku su posve nove, nigdje drugdje zabilježene. Jedna od njih je da je živi plavi rak odlično i praktično besplatno rješenje za lov hobotnica. Za tu namjenu nije ga potrebno montirati na specijalne saonice kao kosmeča, vodara i slične rakove. Dovoljno mu je otkinuti kliješta pa ga s olovnicom na leđima strunom dobro obmotati i vezati te odbaciti u more što dalje i polako privlačiti. Zapne li struna u kakvu grotu ili škrapu na dnu, treba je samo popustiti pa će se rak sam otkačiti jer može i tako plivati i kretati se u svim smjerovima, za razliku od ostalih rakova.
Naši lovci na plavog raka kažu da ga se ne smije hvatati kao domaće rakove - rukama otpozadi za zadnje noge. Plavi rak je sposoban kliješta preko leđa zavrnuti unazad, i to vrlo brzo. Zato ga je najbolje prihvaćati jankom, mrežnom prihvatnicom, špurtilom. Umjesto najlonske ili končane, znatno je bolje koristiti specijalnu, s metalnom mrežom, koju rak ne može oštetiti kao končanu ili najlonsku, a u koju se manje zapliće pa ga je i lakše iz nje izvaditi.
Oni koji plavog raka love od kada se pojavio u našem moru zapazili su da se i bojom prilagodi novom okolišu. Kažu, više nije sav plav nego mu je tijelo smeđe, a samo kliješta i peraja plavi. Također kažu da lovi posve drugačije nego domaći rakovi - digne zadnje noge koje podsjećaju na peraje i treperi njima. Tako privlači ribice pa ih hvata kliještima.
No, zašto plavi rak pucketa kliještima kao da svira kastanjete, to naši ribari još nisu otkrili, ali im to pomaže da mu lakše pronađu stanište u tihim noćima, kad ga je najlakše uloviti uz upotrebu svjetla.