Bizarno, u godini u kojoj će se vjerojatno Orlandov stup maknuti nakon čega će se postaviti njegova replika, kao konačan poraz, kao odraz dugogodišnje nesposobnosti, Grad Dubrovnik pompozno će proslaviti 600. obljetnicu njegovog postavljanja. Naime, gradski vijećnici će sljedeću, 2019. godinu, proglasiti Orlandovom godinom u Gradu Dubrovniku.
U tu svrhu imenovat će se i povjerenstvo kojemu će na čelu biti ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek. A članovi će biti zamjenica gradonačelnika Jelka Tepšić, pročelnica UO za europske fondove, regionalnu i međunarodnu suradnju Zrinka Raguž, pročelnica za kulturu i baštinu Ana Hilje, pročelnik za obrazovanje, sport, socijalnu skrb i civilno društvo Đivo Brčić, povjesničarka umjetnosti Maja Nodari, prof. povijesti i filozofije Nikša Selmani, povjesničarka književnosti Katja Bakija, predsjednica Europskog doma Dubrovnik Adriana Kremenjaš Daničić i voditeljica odjela za razvoj turističkog proizvoda Turističke zajednice Grada Dubrovnika Blaženka Kordić Aleksić.
Radi se tu tako o „trustu mozgova“ zaduženim za osmišljavanje programa kako bi se obljetnica što ljepše obilježila, šteta samo što sličan „trust mozgova“ nije postojao kad je trebalo razmišljati o obnovi Orlanda, kako uopće ne bi došlo do toga da ga se mora maknuti.
U svakom slučaju, kako je razvidno iz akta ove točke, Grad Dubrovnik raspisat će javni Poziv za predlaganje programa kojima će se obilježiti „Orlandova godina”, a u proračunu za 2019. godinu osigurat će se i potrebna novčana sredstva. U obrazloženju akta stoji tu puno o povijesti Orlandovog stupa, njegovom značenju za Dubrovačku Republiku, ali se navodi kako je s "obzirom na sve navedeno, više nego razvidno kako je Orlandov stup snažna identifikacijska točka Dubrovnika". Stoga, "Grad Dubrovnik želi na dostojan način obilježiti ovu važnu godišnjicu nizom kulturnih, znanstvenih i edukativnih programa".
Podsjeća to zapravo na onu izlizanu priču o glazbenicima koji su svirali dok Titanic tone. Upravo tako može se okarakterizirati i ova obljetnica koja će biti tužna, gdje se pojedini bave trivijalnostima, a ne onim što je oko Orlanda zaista nužno i ključno.
Koja je ustvari sudbina Orlandovog stupa? Od 2014. postoji ekspertiza koja podrazumijeva demontažu Orlandovog stupa, sanaciju stupa u radioničkim uvjetima, pohranu saniranog Orlanda i postavku replike na mjesto originala. Oprečna mišljenja o ekspertizi dali su dubrovački konzervatori koji se protive projektu i Ministarstvo kulture, koje ga odobrava. Sudbina je takva da se čeka usuglašeno mišljenje, iako je paradoks u tome da zapravo konzervatori djeluju u sklopu Ministarstva kulture.
No, upravo su takvi paradoksi uredskih ćata i doveli do katastrofalnog stanja Orlandovog stupa. Dovelo je i jer su neki na čelu s tadašnjoj gradonačelnicom Dubravkom Šuicom glumili veće Hrvate nego što jesu pa su 2003. stavili mega hrvatski barjak, da pokažu kako su veliki Hrvati, nakon čega je uslijedio nestručan pokušaj sanacije vođeno strane DPDS-a.
Doveo je do ovoga cijeli niz nepromišljenih odluka, a jedino što je sigurno je da je poraz u slučaju Orlando neminovan, a samo je pitanje hoće li se ove ili iduće godine pristupiti sanaciji i micanju ovog spomenika kulture.
Baš je zato sramotno da se zabija glava u pijesak, čine sad tu nekakve izložbe i koncerti, za uvijek jednih te istih dvadesetak posjetitelja kulturnih događanja u Dubrovniku, recimo u Kneževome dvoru, dok će tridesetak metara dalje komad po komad Orlandovog kamena razmontirati i naposljetku negdje drugo pohraniti.
Tužan će biti takt te muzike i lice i naličje tih slika. A naposljetku, proglašavanje Orlandove godine onda kad ga se trajno miče, zapravo je podizanje jednog drugog spomenika, možemo reći imaginarnog, svojoj vlastitoj gluposti, koja je kako je pokazao i primjer Orlandovog stupa, neuništivija od kamena.