U Bahreinu 24. lipnja znat će se hoće li UNESCO usvojiti prijedlog "buffer" zone koji je definiran od strane Grada Dubrovnika, Ministarstva kulture i ostalih resornih ministarstava. Rekao je to dubrovački gradonačelnik Mato Franković na konferenciji za novinare održanoj u petak, a uz prvu godinu njegovog mandata.
O čemu se radi zapravo s buffer zonom? Jednostavno, UNESCO je u svojim parametrima proširenja "buffer" zone uključio praktički cijeli Grad. Drugim riječima, kako je to objašnjavao Mato Franković još u prosincu, "nema gradnje u Mokošici ili na Nuncijati". Rekao je tada Franković "da gradnje prema ideji UNESCO-a ne bi bilo niti u Solitudu gdje Grad Dubrovnik planira graditi POS stanove".
Stoga, Grad je s Ministarstvom kulture definirao lokacije buduće "buffer" zone, a za što je također u prosincu Franković govorio kako ona "treba štititi Grad i povijesnu jezgru, ali omogućiti i daljnji razvoj života".
- Da bi se prijedlog usvojio potrebno je dobiti konačnu suglasnost UNESCO-a u Bahreinu. Grad Dubrovnik kreće s implementacijom iste u svoj Prostorni plan. Imali smo problema, nije ovo prvi put da "buffer zona" ide pred UNESCO. U Poljskoj su odbili prijedlog. - rekao je Franković na "pressici" povodom godine dana mandata.
- Pomoćnik ministrice kulture mi je rekao da je UNESCO razmišljao staviti Dubrovnik pod ugroženu spomeničku baštinu, zbog velikog broja kruzera. Njima je izgledalo da ide to u lošem smjeru, htjeli su to napraviti čak u Bahreinu. Nakon poteza koje smo napravili po pitanju upravljanja destinacijom, nismo ih izvještavali, oni sami prate situaciju, zadovoljniji su. Nije to još u potpunosti ono što smatraju konačnim rješenjem, ali idemo u dobrom smjeru, pa zbog toga nećemo biti stavljeni pod ugroženu spomeničku baštinu. - rekao je Franković.
Što se tiče "buffer" zone treba reći i kako mišljenje UNESCO-a nije obvezujuće. Istina, ukoliko gradska uprava ne bude slijedila parametre UNESCO-a, Dubrovnik može izgubiti status grada koji je na popisu UNESCO-ove svjetske baštine , što uživa od 1979. godine.
Ali, dakako ne treba biti niti rob tog statusa pa dopustiti da UNESCO-vi birokrate cijeli grad konzerviraju. Jer, što Dubrovnik ima od toga? Primjer je možda patetičan, ali koliko je UNESCO-va zaštita donijela Gradu kad je stenjao pod granatama 1991. godine?
Naravno da se smjernice UNESCO-a trebaju poslušati i sigurno da su upućene s najboljom namjerom, ali ne treba biti niti rob statusnog simbola kojega sa sobom nosi činjenica da je Dubrovnik na ovom UNESCO-ovom popisu, što evo kao reperkusiju ima bizarnost da netko u Bahreinu odlučuje gdje se u Dubrovniku može graditi.
GUP, odnosno Prostorni plan Grada Dubrovnika treba biti jedini dokument koji će se pri budućim građevinskim radovima slijediti. Nisu niti to savršeni dokumenti, ali barem su ih radili oni koji u Dubrovniku žive i kojima ne pada napamet zabranjivati izgradnju na Nuncijati ili u Mokošici.