Sipino meso i crnilo iznimno su cijenjene i tražene delicije, a od nje se još koristi i kost, ali znatno manje. No, posve je sigurno da će sipina kost, znana i kao sipovina biti sve traženija, ali ne samo za dohranu ptica nego u medicinske svrhe.
Naime, iako se sipovina odavno koristi u tradicionalnoj kineskoj i indijskoj medicini u brojne svrhe, tek nedavno se pojavio interes za moguću upotrebu sipine kosti u suvremenoj medicinskoj praksi. Grupa istraživača Tehnološkog sveučilišta Kaunas (KTU) u Estoniji razvila je nekoliko inovativnih primjena sipine kosti.
„U sipinoj kosti kalcijev karbonat čini do 90% njenog sastava, ali ono što je čini izuzetno vrijednom je aragonit, β-hitin i obilje različitih bioanorganskih elemenata, poput magnezija, stroncija, željeza, čak i tragova bakra i cinka. Svi ovi elementi prirodno su kombinirani u svojim optimalnim količinama u strukturi kosti. Njihova prisutnost povećava bioaktivnost bilo kojeg biomedicinskog proizvoda koji sadrži sipinu kost.” - objašnjavaju istraživači.
Za potrebe oralne kirurgije istraživači su dizajnirali skelete na bazi celuloze s punjenjem od sipine kosti te kapsule kalcijevog alginata od sipovine za male koštane defekte u usnoj šupljini. Sipovinu u tim proizvodima koštane stanice prepoznaju kao mjesto za sintezu novih stanica i rast nove kosti. Nakon što se kalcijev alginat iz sipovine i celuloza raspadnu, na mjestu šupljine formira se nova kost. Budući da su sipovina i celuloza prirodnog podrijetla njihovi produkti biorazgradnje bezopasni su za ljudski organizam.
U KTU su proizveli i gel koji se može koristiti za liječenje površinskih rana te čepiće za liječenje hemoroida, koji osim sipovine sadrže i ulje jetre morskog psa.
U suradnji sa sveučilištima iz Ukrajine, Češke i Turske, istraživanja na živim stanicama pokazala su da je upotreba sipine kosti u inženjerstvu koštanog tkiva vrlo kompatibilna s ljudskim organizmom te da su ljudske koštane stanice sklone pričvršćivanju i rastu koštanog tkiva na površini nosača. Također je utvrđeno da sipina kost nije toksična za keratinocite, glavni tip stanica u epidermi, vanjskom sloju kože. To otvara nove mogućnosti primjene sipine kosti u medicini.