Kazalište Marina Držića dobit će uskoro novog ravnatelja. Naime, raspisan je natječaj za imenovanje ravnatelja na četiri godine. Za očekivati je kako će novi-stari ravnatelj biti Ante Vlahinić, ukoliko on to bude želio, jer na prošloj sjednici Gradskog vijeća, kad je donesen program za četverogodišnje razdoblje kazališta, zapravo nitko nije imao najmanjeg problema sa smjerom kuda kazalište ide.
Istina, na sjednici Gradskog vijeća Grada Dubrovnika zamjenica gradonačelnika Jelka Tepšić rekla je kako se tu radi samo o općenitom programskom okviru uz koji nije potrebno ići u detalje, naglasivši kako novi ravnatelj mora predložiti program i definirati smjernice. No, neuobičajeno bi bilo da se praktički bez pogovora usvoji programski smjer za iduće razdoblje, pa da se naknadno ide u neke nove smjerove.
Ovaj natječaj može se sagledati i kroz kontekst riječi predsjednika DUSTRA-e Željka Raguža koji je na istoj toj sjednici Gradskog vijeća, doduše uz točku o proračunu govorio o stanju u kulturi, odnosno previsokim izdvajanjima za kulturu. Podsjetimo, Raguž je tada kazao kako se na kulturu troši 30 posto proračuna što on smatra prevelikim izdvajanjem uj odnosu na dobiveno. Smeta ga i što se niti približno toliko novca ne ulaže u sport te je dodao kako bi "kravi šarulji bilo dobro na našem stadionu". Sve to ponovo je izjavio za portal Dubrovnikpress.hr, ističući kako "mu je magla gdje sav taj novac ide".
Čini se kako se stanje s Kazalištem Marina Držića vjerno može oslikati kroz te Raguževe riječi. Naime, za Kazalište se godišnje izdvaja 9,5 milijuna kuna. Za što? Eto, kako je rekao Vido Bogdanović na istoj sjednici Gradskog vijeća, za program u "kojemu nema suvremenih dubrovačkih autora u literarnom smislu".
- Dubrovnik se prilično smatra nekakvim kulturnim središtem s vrlo bogatom dramaturškom, literarnom i književnom baštinom i zanimljivo je da u programu našeg lokalnog malog dubrovačkog provincijskog kazališta u programu nema dubrovačkih autora. Nitko ne spominje dubrovačku književnost i baštinu. - riječi su Vida Bogdanovića.
No, ne bi program Kazališta trebalo promatrati samo kroz nedostatak suvremenih dubrovačkih autora. Recimo, gdje su predstave za djecu koje se izvode u vlastitoj produkciji? Dakle, ne računajući gostujuće predstave ili one amaterskih lutkarskih sastava. Nažalost, već godinama u dubrovačkom kazalištu kao da nije opcija činiti program koji bi trebao i educirati djecu te naviknuti ih na teatarske tekovine. Priča tu u Dubrovniku ide tako da se rade tri do četiri premijere godišnje, koje se repriziraju koji put dogodine te stvar obično tu završava.
Sve to za cijenu od 9,5 milijuna kuna, unatoč svim troškovima koji se moraju uzeti u obzir, poput mjesečnih izdvajanja za plaće glumaca, definitivno je premalo vraćeno za takvo proračunsko izdvajanje. Sukus priče takav je onda da više zainteresirane publike bude na Lidranu nego na pojedinim predstavama.
Jasno kako za sve tu nije i ne može biti kriv aktualni ravnatelj Vlahinić, ali zaokret u politici Kazališta Marina Držića je potreban. Kao i uostalom u puno drugih ustanova u kulturi Grada Dubrovnika. Nije problem u privređivanju vlastitih sredstava, kad bi recimo program bio izvrstan. Onda bi se jasno moglo reći da je kultura na prvom mjestu, da je bitno imati dobar proizvod, a da su novci sporedni. Međutim, u Dubrovniku, od kazališta pa nadalje, upravo je problem u tome što konačni proizvod nije dovoljno dobar da bi opravdao velika izdvajanja. Tada na prvo mjesto dolazi ekonomska računica.
Međutim, neće se to niti u budućnosti promijeniti. Neovisno o tome hoće li Vlahinić ponovo biti izabran za ravnatelja ili neće. Naime, kad se donosi četverogodišnji program, vrijedan dakle devet i pol milijuna kuna godišnje, a pritom među vijećnicima, osim Bogdanovićeve pecate, ne vlada interes za temom, jasno je kako stanje mediokritetstva većini očito odgovara.
Jednom kad ne bude odgovaralo, moglo bi biti prekasno, ako već i nije.