Navikli smo već na paradoks da se umjesto o kvaliteti obrazovanja u našim školama, naglasak stavlja na to što djeca tamo jedu i koliko koja škola ima psihologa. No, ne treba to ni čuditi jer kad s djecom ne razgovaraju roditelji onda to moraju činiti psiholozi u školama ili nekim drugim institucijama. Javna je tajna naime kako sve više djece posjećuje psihologe.
O tome kakvo je stvarno stanje u našim školama najbolje je tijekom rasprave na dubrovačkom Gradskom vijeću opisao predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica.
MARKO POTREBICA: NE MOŽE SVAKO DIJETE IĆI PO PRILAGOĐENOM PROGRAMU U REDOVNE RAZREDE, ALI HRVATSKA JE DRUŠTVO U KOJEM UZ PRITISAK MOŽETE NARUČITI STRUČNO MIŠLJENJE, ĆEVAPE ILI PIZZU
- Razmišljao sam hoću li o ovoj točki početi na način da su ulaganja nikad veća, od infrastrukture do općih javnih potreba pa sam razmišljao možda bi bilo bolje da pohvalim kuharice u OŠ Montovjerna jer rade svoj posao predano, jer je taj projekt koji smo uveli do 8. razreda fenomenalan, ali ne bi ja bio ja kad bi počeo na jedan od ta dva načina. Odlučio sam progovoriti o jednom drugom fenomenu o kojem pričamo na školskim hodnicima, u zbornicama, među roditeljima, ali nije popularno o tome govoriti javno. - rekao je Potrebica.
- Inkluzija i pomoć djeci s određenim poteškoćama u razvoju je iznimno plemenit čin. Živimo u društvu gdje su nam djeca genijalci. Ja imam budućeg Pogorelića u obitelji, drugo dijete mi je novi Džomba, a ova treća je genijalna, dobra, ali je mala pa još nisam otkrio u kojem je području njezina genijalnost. Da ja vama ne bi govorio da imam novog Pogorelića, treba postojati sustav koji će u jednom trenutku procijeniti je li moja kći u muzičkoj školi na nekoj razini genijalnosti ili je samo dijete dobro talentirano ili netko tko će znati osnove glazbe. – kazao je Potrebica i tu se nije zaustavio:
- Dakle, dolazimo do ključnog problem, a to je da pod inkluzijom i uključivanjem djece s poteškoćama u razvoju, a Hrvatska je društvo u kojem uz pritisak možete naručiti stručno mišljenje, ćevape ili pizzu, u razred, nažalost, dolaze djeca s papirima prema kojima nisu sposobni pratiti programe i vrijeme je da kao društvo nešto o tome kažemo. Ne može svako dijete ići po prilagođenom programu u redovne razrede. Stručne službe i oni koji o tome donose odluke, a to je zdravstveni sustav, trebaju otvoreno pričati s roditeljima isto kao što će meni u jednom trenutku trener objasniti da moj sin nije novi Džomba, jer inače smo zakazali, ne samo prema djetetu koje nema nikakve koristi od takvog integracijskog postupka nego i prema svoj onoj djeci s kojom se ne bavimo, a koja imaju otežane uvjete u razredu. – kazao je Marko Potrebica, naglasivši:
- Ne može nam se događati da nam učitelji s 25, 30 godina staža zbog nemogućnosti održavanja nastave odlaze na bolovanje. To su ozbiljne teme. Lijepo je biti plemenit, ali u jednom trenutku trebamo biti iskreni. Kao roditelj, to je jako teško. Kao netko tko je profesionalac u svom poslu, tko daje rješenja, mora ih i dati. – kazao je Potrebica, kazavši potom još jednu veliku istinu.
- Mi smo društvo koje se ne bavi onima koji sutra trebaju nositi ovo društvo, a to su talenti. Mi ne prepoznajemo talente. Tu smo u velikom deficitu. U razredu s mojoj djecom postoje djeca koja su savršeno integrirana i to je dobar model, no u našoj školi postoje slučajevi koji nisu smjeli doći u tu školu. - rekao je Potrebica.
Iznio je stav o mobitelima i vršnjačkom nasilju na društvenim mrežama.
- U vrijeme kad smo mi išli u školu nasilje je bilo verbalno i fizičko. Danas se dobar dio dječjeg nasilja prebacio na mobitele i u potpunosti podržavam inicijativu resornog Ministarstva o zabrani mobitela u školama, u potpunosti. Toliko sam rigorozan po tom pitanju da bi proširio mjere ukora. Razgovarao sam s roditeljima i vidio što se djeci događa. Oni ne mogu zlostavljanje procesuirati kao mi odrasli. Dakle, mi moramo stvoriti okružje u kojem će se naša djeca osjećati sigurnima. Teška je to tema, ali o njoj moramo razgovarati i sve ovo što sam rekao, rekao sam pod punom odgovornosti izgovorene riječi. Nemam ništa protiv djece, ali postoje devijantni slučajevi u školama i to treba riješiti. U jednom trenutku struka treba reći - ne pomažemo djetetu - o tome se radi. - ispričao je Potrebica.
MATO FRANKOVIĆ: POĐITE NEKAD NA DJEČJA NATJECANJA PA VIDITE KAKO SE PONAŠAJU POJEDINI RODITELJI, GORE NEGO NAVIJAČI POJEDINIH NAVIJAČKIH SKUPINA I TO ONI EKSTREMNI NAVIJAČI
S predsjednikom Gradskog vijeća složio se i gradonačelnik Mato Franković, koji je vrlo precizno detektirao krivce.
- Vrlo skoro će doći dan kad ćemo obilježavati dan nasilja nad profesorima i učiteljima od strane roditelja. Problem počinje u roditeljima. Vršnjačko nasilje - problem je u roditeljima, ne u djeci nego u njihovim roditeljima koji podupiru svoju djecu i ni na koji način ih ne discipliniraju i ne objašnjavaju im što je dobro, a što pogrešno. U konačnici, na takav način se djetetu šalje poruka da je ono uvijek u pravu, da je učitelj, kad ga prekori, u krivu. Dijete dođe doma, požali se roditelju i plače, tko je kriv – učitelj. Kad smo mi išli u školu nije nam padalo na pamet doći doma i reći da nam je učitelj nešto rekao jer smo znali tko je kriv – mi. Nikad nije bio kriv učitelj, a danas je za sve kriv. - rekao je Franković.
- Ne moraju sva djeca imati petice. Cilj je da kad završe školovanje budu dobri ljudi. Netko je sposoban ići na fakultet, završiti visoke škole, a drugoga je Bog namjerio da bude dobar obrtnik. Nažalost, ambicije roditelja današnjice, istih onih kojih nisu smjeli doći doma i reći da ih je vikao učitelj, su drukčije. Oni se natječu čije će dijete imati bolje ocjene, propituju koju je ocjenu dobilo drugo i tu počinju svi problemi i nije to samo u školama. - rekao je Franković, koji je i sam svjedočio ponašanju nekih roditelja.
- Pođite nekad na dječja natjecanja pa vidite kako se ponašaju pojedini roditelji, gore nego navijači pojedinih navijačkih skupina i to oni ekstremni navijači. To skaču, viču na suce, vrijeđaju ih, dobacuju, govore im grube riječi, pružajući primjer svom djetetu kako bi se trebalo ponašati tijekom sportskog natjecanja. Ja sam to gledao svojim očima i to je katastrofa. - ispričao je gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković, upozorivši na probleme s kojima se nose učitelji i profesori.
- Nikome danas nije toliko teško kao učiteljima i profesorima. Oni su stupovi obrazovanja u školama, a nikad im nije bilo teže jer djeca se pozivaju na svoja „prava”, roditelji ih u tome bodre i vrše nasilje nad profesorima i učiteljima i onda su kolateralne žrtve drugi roditelji i djeca, koji su normalni jer ta vrsta nasilja dolazi iz kuće. Ne bojim se reći istinu jer sam se u ovih devet godina susreo s puno slučajeva vršnjačkog nasilja i to su jako ružne priče. Ne možete vjerovati što djeca proživljavaju, a mogao bih puno i o srednjim školama. – kazao je Franković, koji smatra da se navedeni problemi s kojima se sve teže nositi, moraju urediti zakonima.
- Nadam se da će se u jednom trenutku donijeti ili zakon ili nešto slično kad će se i roditelje pozivati na red, kad će i Centar za socijalnu skrb moći nešto reći. Roditelji nemaju pravo kucati na vrata učiteljima i profesorima i pitati zašto je njihovu djetetu ocjena tolika kolika jest. Tolika je zato što ju je zaslužio. Danas se bez problema kuca na vrata i traži veća ocjena i kad to djeca vide, naravno da sve ide nizbrdo. Zapamtite, vrlo skoro ćemo imati u kalendaru dan protiv nasilja nad učiteljima i profesorima. – rekao je gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković.