Pojava novih vrsta ribolovnog pribora, osobito osnovnog poput strune uvijek je izazivala veliku pozornost ribolovac. Tako je bilo kad se pojavila „PE“ pa „FC“, ali ne i kopolimer struna. Što više, i dvadesetak godina od njene pojave i najbolji poznavaoci ribolovnih struna malo ili ništa ne znaju o njoj iako ona nekim osobinama čak i nadmašuje ostale vrste struna, osobiti klasičnu najlonsku.
Vjerojatni razlog tome je činjenica da je načinjena od mješavine dvije ili više vrsta najlona. Miješanje više vrsta najlonske plastike različitih osobina omogućilo je proizvođačima da poboljšaju neke osobine i tako prilagode karakteristike strune određenim namjenama.
Svi proizvođači proizvode kopolimer uglavnom veće vlačne jačine, odnosno nosivosti od klasične „nylon“ i „FC“, fluorougljične strune istog promjera. To omogućava upotrebu tanje pa zato i manje vidljive strune, ali i preciznije odbacivanje mamca.
Također, u usporedbi s tradicionalnom najlonskom strunom, sve kopolimer strune imaju i povećanu otpornost na habanje, ogrebotine i oštećenja od kamenja ili ribljih zuba.
Kopolimer struna ima manju rastezljivost od klasične najlonske strune, što joj daje bolju osjetljivost. Od nje je manje rastezljiva samo „PE“ višenitna struna.
I „pamćenje“, odnosno tendencija zadržavanja položaja u kojem je prethodno bila, primjerice spirale nakon silaska s kalema, manje je kod kopolimer nego kod najlonske i „FC“, ali veća nego kod „PE“ strune. Za neke tehnike ribolova udicom ta je osobine čine boljim rješenjem, a za neke druge, potpuno ili samo u određenim fazama ribolova, lošijim rješenjem od ostalih vrsta struna.
Zbog slabijeg pamćenja vezivanje čvorova ovom malo je teže nego klasičnom najlonskom strunom, ali lakše nego „PE“ i „FC“ strune. Osim toga vezivanjem u čvor kopolimer struna gubi na snazi malo više nego najlonska, ali znatno manje nego „FC“ i osobito „PE“ struna.
Iako se neke mješavine ponašaju drugačije, većina kopolimer struna lagano tone, što ih čini prikladnijim za ribolov dalje od površine od klasične najlon strune koja plutaju.
Te je osobine čine boljim rješenjem, a za neke druge, potpuno ili samo u određenim fazama, lošijim rješenjem od ostalih vrsta struna, ponajprije jednonitnih, fluorougljičnih i najlon. To nije nužno dobro ili loše – samo je drugačije.
Mnoge kopolimer strune dizajnirane su tako da imaju niži indeks loma, što ih ribama čini manje vidljivima u vodi, ali ne koliko i „FC“ fluorougljična struna.
Zato što je izrađena od istog materijala, kopolimer struna je podložna negativnom djelovanja topline i svjetlosti kao i najlonska struna pa im je i vijek trajanja isti. No, zbog kompliciranijeg načina izrade kopolimer struna je skuplja od najlonske.
Sve navedene osobine ukazuju na to da je kopolimer najsvestranija, struna opće namjene, izvrstan izbor za najrazličitije udičarske tehnike.
Možda je jedan od razloga što malo ribolovaca zna za kopolimer strune i to što samo rijetke tvrtke koje ih proizvode ili konfekcioniraju te strune nazivaju kopolimer strunama. Neki ih pak, kao klasične najlonske, nazivaju monofilima, ali s dodatkom velikog slova „C“. Neki ih nazivaju kopolimernim najlonima, dok dobar dio tvrtki čak i u deklaraciji ne navodi da su izrađene od kopolimera, mješavine najlona.