Stvorili smo međunarodno priznatu Hrvatsku. Slavimo noćas, a onda zasučimo rukave na izgradnji nove demokratske države, rekao je tadašnji predsjednik države Franjo Tuđman, sad već davne 1992. godine uz priznavanje Hrvatske od strane tadašnjih država Europske unije.
Danas, 26 godina poslije, dovoljno je sagledati događanja u ova dva novogodišnja tjedna kako bi uvidjeli da je negdje grubo, grubo zapelo u procesu koji je Hrvatsku trebao gurati naprijed na temeljima zdravog, građanskog društva.
Evo, recimo, slučaj je u Ličko-senjskoj županiji, s kadroviranjem. Ukratko, ljuti se HDZ-ov župan Darko Milinović što nije prošao namješteni natječaj za njegovog kandidata, već ga je namjestio ministar Tomislav Ćorić za svog čovjeka.
Onda je tu i primjer portala Željke Markić, a tekst jedne od autorica sablaznio je javnost budući da se tu osuđuju vlasnici kućnih ljubimaca koji svoje pse puštaju da spavaju u krevetima. "Jesu li ovo slike moderne obitelji", zapitala se autorica u napisu.
A što tek reći za stanovitog Petra Janjića zvanog Tromblon koji u kontekstu graničnog spora sa Slovenijom najavio mornaričku akciju u Piranskom zaljevu. Dapače, postavio je on i ultimatum premijeru Andreju Plenkoviću.
Nadalje, u takvoj, međunarodno priznatoj državi, na stvaranju koje su se "zasukali rukavi", moguće je i da javna televizija pomjeri prikazivanje filma "Ministarstvo ljubavi", koji je utemeljen na čistoj fikciji, samo zato jer su to zatražile nekakve udruge. Štoviše, moguće je tu i da intervenira ministar branitelja Tomo Medved, koji je od HRT-a tražio zabranu prikazivanja filma.
Sva navedena događanja dogodila su se u ovih 15 siječanjskih dana, događanja koja govore da od priznanja nikad nije bilo gore. Jer sve ono što se nekoć moglo smatrati dječjim bolestima, opravdanjima ili okolnostima, danas je tek šaka u oko razumu.
Nije problem u tome što neke udruge traže zabranu prikazivanja filma ili u tome što netko dovodi u svezu kučke i obitelj ili što bi netko zapošljavao. Odnosno, ne bi to bio problem da su to događanja s margina margine društva, kao što to postoji svugdje. Problem je što su to u Hrvatskoj takvi na račun svojih eskapada i dobiju ono što žele. Zato što je normalno da se zapošljava preko veze pa čak i da oni koji su tu ostali "kratkih rukava" sazivaju konferencije za novinare, kao što je normalno da prolaze referendumi Željke Markić ili pritisak na javni servis poput HRT-a.
Sve dok je to normalno, ovo nije i neće biti zemlja za djecu normalnih ljudi.