Dubrovački zimski festival, kojega je još u najavi gradonačelnik Mato Franković prozvao "najboljim u zemlji", došao je svom kraju. Prilika je to za svođenje računa onoga što je Dubrovniku bilo ponuđeno i kako je to sve u svemu bilo. No, da bi se shvatio kontekst, trebalo bi poći unazad. U 2014. godinu.
Bio je ponedjeljak, dakle nije se ciljala nikakva subota ili nešto slično tome, a tadašnji gradonačelnik Andro Vlahušić na praznom Stradunu, tek u društvu svojih najbližih suradnika, otvorio je prvi Dubrovački zimski festival. U biti, samo se upalila rasvjeta, Orlando je dobio crveni šal, a osvanule su i dvije kućice. I to ne na Stradunu, nego preko puta gradske uprave. Dojam je bio takav da Dubrovnik ne može bolje, da je jednostavno nešto ukleto u Gradu u kojemu se godišnja doba tako postojano preslikavaju na pejsaže duše. Kad je već tako, jasno, zime su mrtve, kako na gradskim ulicama, tako i među stanovnicima koji nemaju nešto da ih pokrene.
Prošla je ta zima 2014. u tada standardnom praznom dubrovačkom ruhu. No, bio je to samo lakmus papir za dalje. Već iduće zime, godine 2015., sve je promijenjeno. Tada se Festival nije otvorio u ponedjeljak, nego u subotu, još u studenome, uz kućice na Stradunu i gomilu građana. Po prvi put tada je Dubrovnik uistinu živnuo zimi, o kućicama se pričalo, postale su mjesto za dogovor, a sve to skupa nastavilo se i lani, kad je Festival otvoren još pompoznije. Stoga, logičan slijed bilo je trend nastaviti i ove godine.
Do toga nije došlo. Programa je bilo, bilo je i koncerata, događanja za djecu... Ali, sve skupa prošlo je mlako. Ne računajući program uz doček Nove godine, koji je izvrsno odrađen, uključivo s koncertom The Frajla te Dinom Merlinom na samom dočeku. Što je ujedno i pokazatelj da su se i neke stvari mogle bolje odraditi i drugim danima.
Trend iz prethodnih godina nije nastavljen, ponajviše zbog smanjenog broja kućica na Stradunu. Svaka čast svim drugim dijelovima Grada, ali zna se što je za Dubrovčane Stradun, mjesto na kojem se odvija život. Lijepo je da je živnula Gundulićeva poljana, ali svejedno, broj kućica na Stradunu nije trebalo dirati, jer i prošle godine bilo je lijepo i na Gundulićevoj i na Pilama i s većim brojem kućica na Stradunu. Disperzija bilo čega, pa tako i sadržaja, ima smisla samo i jedino kad je nešto može zamijeniti. Ovako je osim Gundulićeve poljane, sadržaj disperziran i u park u Pilama, u Lapad i Mokošicu, koji jasno nisu zaživjeli, a Grad je umrtvljen. Prevedeno, ispražnjen je Stradun da bi npr. ekipa iz Mokošice imala gdje popiti pivu u Mokošici. Tada to nije ništa drugo nego pucanj u nogu.
Može se još raspravljati o vremenskim prilikama ili izboru izvođača, ali sve to na kraju biva sporednim, kad je i lani bilo hladnih i kišnih dana, a bilo je itekako posjetitelja na događanjima. Uostalom, lani je zasigurno bilo i izvođača koji nisu po svačijem gustu, isto kao i ove godine, a Grad je bio pun.
Očito, gradska uprava na čelu s gradonačelnikom Frankovićem te njegovom zamjenicom Jelkom Tepšić, smatrala je kako je moguće zadržati nekakav fiktivni sklad, misleći da isti valjda neće dovesti do gubitka posjetitelja. Jasno, radi se to o pogrešci jer adventski festivali, od famoznog Zagreba ili Beča, pa eto do Dubrovnika, ne počivaju na skladu, nego na zabavi, ako hoćete onoj koja graniči s vašarskim elementima.
Očekivati da se adventski festival dovodi u istoznačje sa skladom jednostavno je utopistički, negdje uz bok pojma kao što je topli led. Nažalost, zbog tog pokušaja, kako bi se zadovoljila glasna manjina kojoj su kućice smetale, imamo dvije dubrovačke zimske slike. Onu grandioznu s dočeka Nove godine i skromnu tijekom drugih dana, kad je Grad bio poluprazan. I to ne samo preko tjedna, nego i za vrijeme subotnjih koncerata.
Kako je svaki lanac jak koliko i najslabija karika, jasno je kako su ostali dani Festivala trebali biti življi, odnosno da je tu nažalost jača slika praznog Grada od one gdje je Stradun pun samo dva dana. Uostalom, atmosfera s dočeka Nove godine ne može amnestirati sva neispunjena očekivanja. Nažalost, neispunjena očekivanja i jesu ono sa čim se može u najkraćim mogućim crtama opisati četvrti Dubrovački zimski festival.
Video priloge raznih događaja i različitih atmosfera možete vidjeti OVDJE.