Mladić koji je na putu prema dubrovačkoj Općoj bolnici preminuo u vozilu hitne pomoći nakon što je trajektom Marko Polo u noći s nedjelje na ponedjeljak prevezen u Velu Luku, nažalost nije bio poznata faca čija je sestra Janica Kostelić koja, dok joj se jednako poznati brat utapa u susjednoj Crnoj Gori, zove premijera Andreja Plenkovića, koji potom, jer to može, zove kolege po Crnoj Gori i Albaniji da pokrenu akciju spašavanja Ivice Kostelića čiji je kajak vjetar po olujnom vremenu otisnuo daleko od obale. Je li trebalo spašavati Ivicu, naravno da jest, ali trebalo je i Frana, Frana Borovinu koji je bio prosječan državljanin ove zemlje, koji bi možda danas bio živ da nisu zakazale službe koje su o njemu trebale brinuti, od liječnika koji ga, dok se žalio na nesnosne bolove, nisu adekvatno pregledali, do onih koji nisu bili u stanju organizirati adekvatan prijevoz mladića do najbliže bolnice.
Tuga već danima vlada u Blatu nakon što se ugasio život njihova 26- godišnjeg sumještanina Frana Borovine. Svi su javni događaji otkazani pa i sjednica Općinskog vijeća, dok oni s kojima smo razgovarali, na sam spomen tog nesretnog događaja ne mogu zaustaviti suze, svjesni kako se taj mladi život nije trebao ni smio ugasiti.
Mladi Blaćanin, kojega više nema, danima je radio na Lastovu, trpeći nesnosnu glavobolju. Nakon što mu je dijagnosticirana upala uha, računao je da će bol proći. Kad je ona postajala sve jača, medicinski tim na Lastovu, kojemu se obratio za pomoć, uvidjevši da je stvar ozbiljna, zatražio je za mladića hitan medicinski prijevoz.
Kad zbog nevremena navodno nije mogao letjeti helikopter, kad mu u pomoć nisu mogle priteći niti jedna od brodica, mladića je u Velu Luku prevezao trajekt Marko Polo. Kapetan i posada tog trajekta časno su obavili svoj dio posla.
S Lastova je inače hitan medicinski prijevoz organiziran i prije dvije godine kada je teško ozlijeđena djevojčica, uslijed nevremena, s otoka prevezena brzom brodicom hitne pomorske medicinske službe, onom koja u nedjelju nije isplovila prema Lastovu po životno ugroženog mladića.
Kad liječnik procjeni da je pacijent životno ugrožen tada brodica koja ga do bolnice ne može prevesti u zlatnom satu ne treba ni isplovljavati, bez obzira gdje je stacionirana. Ali je hitni medicinski prijevoz umjesto brodice morao i mogao obaviti helikopter. Ne jedan od onih talijanskih, koji ionako ne mogu letjeti po nevremenu, ali ima Hrvatska puno helikoptera, vojnih, koji su letjeli i lete po puno gorim vremenskim uvjetima od onih koji su vladali taj dan.
Kad već radi loših vremenskih uvjeta hitna služba nije mogla dobiti helikopter HHMS-a, trebali su od MORH-a tražiti vojni helikopter, koji bi da su to učinili, sigurno i dobili. Baš je za Božić u Lici iz snijegom zametene Krbave jedan takav vojni Black Hawk spasio trudnicu. Nakon što su akciju uspješno izvršili, pilot je novinarima ispričao kako su meteorološki uvjeti bili izrazito nepovoljni jer je vidljivost bila smanjena, padao je gusti snijeg i puhao jaki vjetar.
Da nitko od onih iz koji su koordinirali hitan prijevoz životno ugroženog mladića s Lastova od njih nije tražio helikopter, potvrdili su iz MORH-a.
„Zapovjedno operativno središte Glavnog stožera OSRH-a, kao ni Operativno središte HRZ-a te Operativno središte HRM-a i Obalne straže nije zaprimilo zahtjev za potporom u bilo kojem obliku.” - naveli su iz MORH-a.
Osim što nitko logično ne može objasniti zašto je od poziva koji je upućen s Lastova, trebalo proći osam sati da mladića dovezu u Dubrovnik, nema ni logičnog odgovora na pitanje zašto mu odmah nije organiziran prijevoz do bolnice u Splitu koji bi bio brži nego do Dubrovnika.
Jedna od onih šest brodica nabavljenih upravo za hitne medicinske prijevoze morem, stacionirana u Dubrovniku, također je mogla lomiti valove, ali mladića s Lastova nije mogla u zlatnom satu prevesti ni do splitske, a posebno ne do dubrovačke bolnice.
Inače, pet brzih medicinski brodica nabavljenih za prijevoze morem posve su pravilno stacionirane dok ova šesta, koja stoji na vezu u Dubrovniku ne služi u potpunosti svojoj namjeni jer iz Dubrovnika do Korčule i Lastova, zbog velike udaljenosti u zlatnom satu ne može prevesti životno ugroženog pacijenta. Takva brodica može služiti za prijevoz s Elafitskog otočja odakle pacijente češće dovoze drugi brodovi, ponekad i remorkeri. Opravdanja kako brodica ne može biti stacionirana na Korčuli jer na otocima nije moguće organizirati posadu, zapravo su najobičnije tlapnje.
Pitanje je i zašto otok Korčula nema dnevnu bolnicu ili stacionar? Naš najnaseljeniji otok, koji nema jedan nego tri doma zdravlja, jedan bi mogao prenamijeniti u stacionar. Da itko od odgovornih u Županiji ima pameti i znanja to bi već davno bilo učinjeno. Da su pare umjesto u bolnicu u Mostaru ostale u Hrvatskoj, možda bi Korčula, ali i druga naša mjesta i otoci danas imali takve objekte. Svako malo se pokaže koliko su im potrebni.
Mladić iz Blata koji je preminuo od virusnog meningitisa koji mu nije dijagnosticiran na vrijeme nije imao „privilegiju” Ivice Kostelića. On nije imao sestru proslavljenu snježnu kraljicu koja ima privilegiju zvati premijera koji onda u tuđoj državi organizira spašavanje njezina brata. Mladić iz Blata umro je u svojoj državi zbog krivih procjena i nemara i kaosa u sustavu u kojem nitko ne odgovara za svoje propuste.