I dok su aktualna upozorenja o nekakvim crvenim alarmima zbog, pazi ti to, vrućina u srpnju, u Dubrovniku moglo bi se proglasiti stanje uzbune zbog neke druge "opasnosti", konkretno silnog dolaska državnih političara uz otvaranje Dubrovačkih ljetnih igara. Bilo je to, recimo, posebno simptomatično lani, nakon što je pala Vlada, kad je Stradunom prodefilirala parada tehničkih ministara i dužnosnika.
Ove godine "Cirkus Banski dvori" ponovo gostuje. Doduše, ovaj put ne kao tehnički, već u punom obujmu njihovih funkcija. I opet, noć kad se otvara bogat festivalski program drame, glazbe i folklora bit će u znaku visokih "ala maka" dužnosnika. Već je to, zapravo, počelo, odnosno raznorazna događanja naštimala su se baš da padnu oko te "noći od ove Dubrave". Potpisuju se ugovori, otvaraju palače, taman kako bi političari spojili ugodno s korisnim.
Ne treba biti sitničav pa reći kako je sve to skupa baš toliko nepotrebno. Neke norme ne postoje slučajno. Naravno da je lijepo i za Dubrovnik određena čast kad dođu predsjednica ili premijer. Stoga, ne treba biti isključiv. To je glupo! Uostalom, lako je biti neprilagođen i ne voljeti ono što je većini drago, kao što je i lako je biti mangup čineći suprotno od onoga što radi većina. No, svejedno, ukoliko je potrebno prihvatiti dolazak onih zaista visokih državnika, trebaju li tu biti baš svi ti pomoćnici pomoćnika, u svojoj igri strančarenja?
Jer, koliko god da je lako, je li, biti u suprotnosti s normama, još je zapravo lakše prazno se smijuljiti u facu svim tim raspuštenim i preopuštenim prolaznicima. I, to je ono što smeta u priči. Lako je za spajanje ugodnog s korisnim, ajde nekako i to što bi netko eto malo besplatno došao do Dubrovnika onda kad je u Dubrovniku lijepo biti viđen. Problem je u nama, svima onima koji tim i takvima davaju na prevelikom značaju, pokušavajući im se svidjeti.
U jednoj priči, pripovjetci, jedna papiga, na kritike kako laprda gluposti, odgovara: "O ljudi moji, zašto toliki bijes i toliko oštar glas, pa sve što ja znam, naučila sam od vas!". Moglo bi se to sasvim lijepo parafrazirati i precrtati na taj dubrovački sindrom. Na sve besmislene riječe koje žive opijaju, naučili smo ih upravo mi. Kao i naviknuli na sva besplatna ispijanja po dubrovačkim poljanama ili noćenja u hotelima.
Zato i stvar jest toliko iritantna. U njoj, zrcali se mentalitet koji nije neovisan ili samodostatan. Mentalitet, jednostavno rečeno, koji nije i ne bi trebao biti dubrovački. Nažalost, sve dok razum ne preuzme emocije jeftinog dodvoravanja, ići će to već svojim uobičajenim putem, ma koliko god onima bogatijeg duha teško to bilo pratiti.