Ovu setemanu, u ponedjeljak i utorak, Dubrovnik je ponovo, po tko zna koji put doživio prometni kolaps. Posebno iritantno je bilo naći se u prometnom čepu u ponedjeljak, gdje god da ste se našli promet je bio gotovo pa u mirovanju, kao da je riječ o parkinzima, a ne cestama. I gle čuda, najveći prometni kolaps Dubrovnik je ponovo doživio na dane kada u Gradu nije bilo značajnog posjeta kruzera. Pa majku mu, tko to onda stvara gužvu po Dubrovniku?! Gužvu na cestama učinili su sami građani, među njima isti oni kojima smetaju autobusi, kombiji, taksisti i UBER-ovci, stranci, radovi na cestama i kamioni (kojih također nije bilo), sve dakle ono čega je na prometnicama u ponedjeljak i utorak bilo manje nego što je to uobičajno u vrijeme špice sezone.
I u srijedu je promet morala regulirati policija, manje je gužve bilo nego na početku tjedna, ali bilo je, a opet su tu gužvu učinili sami građani.
OK, u ponedjeljak je palo nešto kiše, pa kako to obično biva zbog par kapi svi krenu automobilima, ali što se to onda dogodilo u utorak i srijedu?! Pa dogodio se klasični dubrovački komod, koji se može jednostavno opisati sljedećim riječima: ne daj Bože da protegnem noge 500 metara.
U Gradu kojeg prosječna zdrava osoba od jednog kraja na drugi, izuzevši područje Rijeke dubrovačke, može cjelokupnog, npr. od Belvedera do Presidenta, propješačiti za nešto više od uru vremena, nevjerojatna je potreba naših sugrađana da se za par stotina metara voze automobilom. Pogledajte oko sebe, vaše kolege, prijatelje, pa možda i sami sebe, je li uistinu potrebno, npr. kada idete obaviti nešto na glavnu poštu u Kasarni iz, uzmimo primjer Čokolina, krenuti automobilom?! Kad se ide pješke riječ je o udaljenosti od oko jednog kilometra koji se propješači za oko desetak minuta. Za doći automobilom udaljenost se povećava, a vrijeme vožnje je, bez gužve, minimalno pet minuta, plus vrijeme za pronaći parking, što je često lutrija. Kad upadnete u gužvu, vožnja traje puno duže. Isplati li se? Teško. Poći na kaficu iz Gruža na Vojnović automobilom bi trebalo biti pet minuta vožnja kad nema gužve, a pješke, bila gužva ne bila gužva, također nema više od deset minuta. Isplati li se bacati grah hoće li biti gužva, ukrcati u auto i šaltat prva, druga, ler, prva, ler ili je bolje učiniti tih deset minuta pješke?
Na parkingu u bivšoj tvornici ulja Radeljević gotovo uvijek se može pronaći parkirno mjesto. Do place je 300, a do svake od institucija ili neke od banki, Pošte, bilo čega u tzv. poslovnom središtu, iz Radeljevića je pješke od stotinjak do maksimalno 400 metara. No, mnogi vozači radije će se vrtjeti oko bazena i bivšeg DTS-a, tražiti parking, a ako ga ne nađu za „obaviti nešto samo pet minuta“ parkirati se u prometnoj traci ili zagraditi nečije auto na parkingu. Osim što tako stvaraju dodatne probleme u prometu pretvarajući kolnike u parking, umjesto onih „samo pet minuta“ već su tri puta izgubili više vremena tražeći parkirno mjesto jer ih lijenost i komod sprječavaju parkirati se tek na par koraka dalje u Radeljeviću.
Naravno, ne stvaraju gužvu samo vozači na (pre)kratkim relacijama, posebno ne u vrijeme kada se s posla ide doma, ali kada bi se u Dubrovniku, kod fizički zdravih osoba, sposobnih propješačiti par stotina metara, a većina vozača je takva, podigla svijest o bespotrebnosti, uzaludnosti i u konačnici bahatosti vožnje tih par stotina metara ili svejedno, kilometar i pol, to bi bio dobar početak prema smanjenju gužvi u prometu i bez velikih intervencija u prometnim rješenjima koje se najavljuju iz gradske uprave.
Posebna priča je „kolona po jedan“, potpuna neosviještenost oko mogućnosti dijeljenja transporta. Često se u Hrvatskoj pozivamo na neke zapadne manire, kad nam odgovara, ali npr. pokupiti susjeda i iskrcati ga usput na posao, a da on to sutra uradi vama, mnogima ne odgovara, valjda je prevelika tlaka, bolje je tlačiti se sam u koloni po jedan 5 kilometara na sat.
Postoji, za one koji to još nisu „otkrili“ i javni gradski prijevoz. Puno je isplativije i jednostavnije iz Gruža doći na Pile autobusom nego automobilom, karta 12 kuna, litra benzine, koja se potroši samo u koloni po jedan od INA-e do Ilijine glavice je 10 kuna, a vrijeme putovanje višestruko duže nego „busom“. I zaboga, u konačnici je li kome jasno gdje i iz kojeg razloga idu svi oni silni automobili s DU tablicama s Ilijine glavice prema Gradu, ako ne skrenu prema Zlatnom potoku, već nastave prema Pilama, a da se tamo ni ne zaustave da nekog ili nešto ukrcaju, iskrcaju, nego nastave bez zaustavljanja prema Boninovu. To je već za psihijatarska promatranja.
I da, za one koje će se zapitati, osobno, sve što mogu i ljeti i zimi, obavljam pješke umjesto do stojim u koloni po jedan. Stoga, umjesto svakodnevnog njorganja o prometnim gužvama, ajmo svi zajedno učiniti vlastiti život jednostavnijim, jer vjerujte, pješke je često brže i jednostavnije nego automobilom, pa čak i komodnije.