U ovo doba godina najbolja mjesta za ribolov s obale su luke i lučice. Osim najbrojnijih cipola, o čijem smo lovu pisali prije tjedan dana, u njima se uspješno mogu udičariti i brojne druge ribe. Loviti je najbolje na najdubljim mjestima, osobito dok se more još nije zagrijalo na barem 13 Celzijevih stupnjeva. Tehnike koje daju najviše šansi za uspjeh su „bolognese“ na pola dna te na dnu klasični odmet i „ledgering“, ribolov s priborom na kojemu je hranilica. Obično mutna lučka voda omogućava upotrebu prilično debelih struna.
Od cijenjenih riba, u lukama se sada najbolje love ovrata i smudut (brancin). Štoviše, dok još zbog mrijesta ulaze u njih, u njima je moguće ostvariti i ulov krupnih, čak i kapitalnih „kraljeva priobalja“. Najprofitabilnija tehnika je lov sa što svježijom cijelom srdelom na „a'volo“, odmet bez dodatnog utega, s privezom, pjokom debljine 0,35 do 0,40 mm te dužine i preko dva metra. U takvom lovu, o kome smo detaljno pisali 10. veljače, brancinu treba dati vremena da uzme, čak i ponese mamac, pa kontrirati, snažno i odlučno, treba tek kad struna osjetno brzo silazi s kalema.
U isto vrijeme kad i lubin najaktivnija ja i ovrata. No, za razliku od brancina, ona ne ulazi u sve luke i lučice nego samo one duboke te u one u kojima postoji miješano morsko dno, odnosno tamo gdje ima vrlo raznovrsnu hranu- od danji s kamenih obala, preko volaka i rakova smiješanog do crva, rakova i školjki s mekanog dna.
Ovrata se u lukama i lučicama može loviti svim tehnikama. Krupne je najbolje loviti na dnu velikim crvom, volkom, dagnjom i ostalim školjkama s razbijenim oklopom, ali i svim ostalim mamcima koji su obmotavanjem elastične niti zaštićeni od napada sitnih riba. Manje primjerke bolje je loviti „bolognese“ te „ledgering“ načinom muljašem, pjeskuljom korejskim te ostalim malim crvima, čak i bigatinom, larvom zelene muhe, koji je inače jedan od najboljih mamaca za lov plovkom. Poput brancina, ovrata je najaktivnija od 90 minuta prije i poslije vrhunca oseke te isto toliko prije i poslije vrhunca plime.
Osim brancina i ovrate, od krupnijih riba u lukama i lučicama se zadržava i gruj. Loviti se može uz samu škrapastu obalu te u najdubljim predjelima. No, za razliku od brancina i ovrate, uglavnom je noćni plijen, ali je aktivan i danju kada je voda vrlo zamućena zbog olujnih udara.
Najdublja mjesta u lukama i lučicama u pravilu su i najfrekventnije plovne rute, zbog čega je ribolov na njima otežan, poneka i nemoguć, čak i sada kad se najmanje plovi. Naime, na plovnom putu teško je odbaciti mamac na bilo koje mjesto, a da struna pribora bude izvan dohvata propelera plovila.
U ribolovu kraćim odbacivanjem, odnosno u manjim lukama to je više ili manje uspješno moguće „ledgering“ tehnikom ribolova. Za lov iole daljim odbacivanjem, neophodno je pribor u što većoj dužini položiti na dno, što je nemoguće u plovkarenju, a teško u ribolovu s klasičnim ometcem. No, s jednostavnim dodatkom na priboru moguće je loviti na dnu bilo kojeg dijela plovnog puta.
Osim što se uklanja izvan domašaja plovila, ometac, klasični ili „ledgering“, s tim dodatkom zadržava maksimalnu osjetljivost. Čini ga olovnica težine 35 do 50 grama vezana za „dakron“ ili najlon dužine 30-tak centimetara, na čijem je drugom kraju okrugli fiksni plovak nosivosti dva grama te mala kopča. Taj jednostavni dodatak služi za potapanje osnovne strune. Nakon što se mamac odbaci na željeno mjesto, na opuštenu strunu se stavi kopča i pusti da klizne nošena olovnicom. Kad olovnica dotakne dno, najbolje što bliže obali, osnovna se struna lagano zategne kako bi brže prenijela signal ugriza.
Opisano pomagalo se pokazalo toliko učinkovitim da su ga počeli rabiti i za potapanje pribora pro lovu ovrate na položitim obalama. Tamo je na dno pribor neophodno potopiti kako eventualnim dodirom lebdeće strune oprezna i lukava „kraljica“ ne bi bila upozorena na opasnost.