Izložba Lukše Peka pod nazivom “Terra incognita” otvorena je u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, u utorak. Radi se o prvoj izložbi Lukše Peka u UGD nakon 22 godine.
Ravnatelj UGD i kustos izložbe Marin Ivanović kazao je "kako ne treba znanje Sigmunda Freuda, da bismo shvatili ulogu podsvjesnoga u djelima koje gledamo". Objasnio je kako mnoga od ovih djela čine otoci, dodajući kako je poznato da oni simboliziraju samoću, odvojenost od kopna.
- Ako poznajemo činjenicu da je on rođen 1941., a njegov otac je pogubljen na Daksi 1944. godine, onda nam je jasno zašto se u njegovom opusu stalno pojavljuje motiv otoka. Ako nam to nije jasno, onda to sugerira jedna slika čiji je anagramski naziv Askad, odnosno Daksa. - rekao je Ivanović, kazavši kako je ovdje riječ o jednoj sjajnoj izložbi koja je slikarska majstorija, a ne nikakvo mazanje očiju.
Objasnio je i kako izložba sadrži podciklus Argonauti u kojemu su sve slike naslovljene Arg, a uz koji se "odbacuju varijacije i istim se nazivom sugerira uzaludno traganje i beskrajno trajanje plovidbe između otoka bez broja".
[youtube url="https://youtu.be/Qt3aeUdMah4"]
Predsjednica Muzejskog vijeća Umjetničke galerije Dubrovnik Katja Bakija rekla je kako je Dubrovnik formativno i duhovno ishodište Lukše Peka.
- On u ovom Gradu stvara duže od pola stoljeća. Svaka izložba pa i ova večeras svečana je prigoda slavljenja, ali ova je toliko značajna jer u njoj dubrovački slikar izlaže nakon 22 godine. Stoga, čestitam od srca umjetniku, Galeriji, i doista mi je velika čast i neizmjerno zadovoljstvo da mogu izložbu proglasiti otvorenom. - navela je Bakija.
Sam umjetnik Peko zahvalio se svima zaslužnima za realizaciju ove izložbe, koja ostaje otvorena do 29. travnja.
O umjetniku:
Lukša Peko rođen je 24. travnja 1941. godine u Dubrovniku. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom gradu. Kao đak zanimao se za slikarstvo i grafiku. Prve poduke dobio je od slikara Antuna Masle, te od slikara i povjesničara umjetnosti Koste Strajnića. Godine 1961. upisao se na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu na slikarski odjel. Za vrijeme studija se uz slikarstvo intenzivno bavio grafikom. Diplomirao je 1965. kod slikara Otona Postružnika i Đure Tiljka, a iste godine je dobio nagradu Akademije likovnih umjetnosti Zagreb za grafiku. Prvi put zajedno s dvojicom dubrovačkih kolega Josipom Škerljom i Josipom Trostmannom izlaže u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik.
Iste godine otišao je na odsluženje vojnog roka te je kao vojnik 1966. u Splitu imao i prvu samostalnu izložbu. Na grafičkoj specijalki ALU Zagreb je 1968. završio poslijediplomski studij kod prof. Marijana Detonija. Do sada je priredio više od sedamdeset samostalnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu te je sudjelovao na više od dvjesto pedeset skupnih izložbi. Objavio je tri pjesničko-grafičke mape: Vrt bez dobi 1986. godine s književnikom Milanom Milišićem, Kad su golubovi umirali 1992. godine s književnikom Feđom Šehovićem i 2017. godine grafičku mapu Marin Držić – Lukša Peko u kojoj su objavljenje njegove grafike i Držićeve pjesme. 1996. dobio je Nagradu grada Dubrovnika i dodijeljeno mu je odlikovanje Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Od 1968. živi i radi u Dubrovniku.
V.Salvia