Kad se kazuje o uspješnosti hrvatskog, ali i dubrovačkog turizma, uvijek se tu spominju brojke. I, to ne one koje bi zaista mogle nešto otkriti, potaknuti na diskusiju ili poboljšanja sustava, odnosno one koje bi statistički mogle proniknuti u bit stvari, već se prikazuju turistički dolasci i noćenja, kao valjda jedino mjerilo uspješnog turizma.
Tako ove sezone, recimo, serviraju se činjenice o turistima, kao da se tu radi o ovcama izvedenima na pašu i potom vraćenih u tor pa se više uopće ne zna gdje je tome kraj. Ako se sagleda činjenica da je ove godine nekakvih desetak posto više dolazaka nego lani, koja je "nota bene" bila rekordna godina, u nekakvoj 2029. godini, figurativno rečeno, osam budućih stambenih kompleksa na Srđu neće to moći primiti.
No, na stranu friziranje brojki, uostalom od prošle godine uredno se to i broji sve skupa, problem je ozračje u kojemu se uspjeh broji suhim brojkama, koji bi u ovom slučaju trebao označavati okvir uz koji se te brojke i vrednuju. Od razvijenosti infrastrukture, tipa gostiju koji dolaze, a i "x" i "y" sadržajima osmišljenima za njih ili njihove potrošnje. No, o tome se ne kazuje. Bitno je samo da dolazaka ima i zaveži ga tu.
Jasno, ovo nije priča o elitnome ili masovnome. Elitno ili masovno, baš poput priče o kokoši ili jajetu, najuzaludnije je pitanje u društvu kojemu se turizam dogodio jer je netko imao sreće da se rodio na moru, a da su mu preci stvarali ono što danas zovemo zaštićenom kulturnom baštinom. Stoga, pojam elitnog i masovnog nije ništa nego jeftina poštapalica, narativ uz koji će lijeni mozak sebi olakšati poimanje svijeta, koji valjda može samo "raditi" u uskim okvirima.
Ovo je priča zapravo o državi koja ima samo taj turizam, koji se iz sekundarne djelatnosti prometnuo u onu primarnu, a koja niti s tim turizmom ne zna što će pa ga sagledava kroz postotke prvoga u mjesecu, a što treba izazvati ozbiljnu alergiju kod svih onih koji shvaćaju da brojke objašnjavaju svijet samo uz daljnji kontekst.
Ne treba od turizma raditi nauku, ali treba se za nešto uhvatiti, osim za ono što se samo po sebi događa. No, od toga čini se nema ništa pa će se i dalje ubijati narod u pojam s postotcima kao jedinom aksiomu nedužnih turističkih nomada koji su na hrvatski način svedeni tek na broj. Koji ne znači ništa.