„Spinning“, spinanje, ribolov odbacivanjem i privlačenjem varalice zbog atraktivnosti stječe sve više pristalica među našim morskim rekreativnim udičarima. Osobito je porastao broj udičara koji prakticiraju „topwater spinning“, spinanje u površinskom sloju mora, ponajprije zbog naglog porasta brojnosti strijelki i škarma, krupnih i borbenih grabljivica koje se osobito dobro love u ovo doba godine.
Međutim, takav ribolov ne samo spomenutih riba nego i iglica, lica, brancina, polanda, ukjata i ostalih grabljivica koje se hrane u površinskom sloju mora, može se obavljati brojnim vrstama varalica, od kojih su najprikladnije „topwater“, površinske, varalice konstruirane za povlačenje po površini i neposredno pod njom.
Od više vrsta „površinaca“, naši ribolovci za lov strijelki, škarama, lica i ostalih krupnih grabljivica najradije koriste varalice poznate kao „needlefish“, igličaste. Razlog tome je što su učinkovite barem kao i ostale, a potežu se sa znatno manje napora i lakšom opremom nego ostalih površinaca.
Radi se o varalicama koje oblikom više ili manje vjerno oponašaju ribu čije ime nose. Izrađuju se od tvrdih plastika i drveta kako bi bile što trajnije. U pravilu su naoružane s po dvije trokrake udice, postavljene na sredinu i kraj varalice. Mnogi ribolovci na kraj postavljaju jednokraku udicu koja sporije kvači ali bolje drži plijen od trokrake. Također, za lov u plićaku, osobito obraslom, obje trokrake zamjenjuju jednokrakim kako bi smanjili broj zapinjanja za prepreke.
Osim „površincima“, varalica oblika iglice pripada podgrupi štapićastih varalica poznatih kao „sticbait“ i „zara“. Izrazito su izduženog oblika, a iglićaste i savršene uzdužne simetrija tijela. Postoje tri varijante oblika tijela ove varalice. Najbrojnije su one naprijed posve suženog, a nazad širokog tijela. Kod njih se promjer tijela od špica prema zadnjem zaobljenom kraju postupno povećava. Kod druge na jednom mjestu promjer se naglo povećava i na taj način stvara ploha koja pri plovidbi izaziva pljuskanje vode. Ti modeli su nešto učinkovitiji u noćnom ribolovu. Treća varijanta je podjednako zašiljena s oba kraja. Te varalice pružaju najmanji otpor.
Igličaste se varalice ne mogu proizvoditi u malim dimenzijama pa zato ni koriste za lov najmanjih grabljivica. Dužina im je 15 - 25 cm, ali ih ima i 5 cm kraćih te dužih. Osim velike dužine, karakterizira ih i velika težina, neophodna za postizanje dalekih odbačaja. Tako prosječno duga, varalica od 20 cm najčešće teži tridesetak grama. A da bi se što manje petljale za strunu pri odbacivanju i privlačenju težište im je postavljanjem dodatnog utega pomaknuta u zadnju četvrtinu tijela.
Kao ni ostale štapićaste, igličasta varalica nema zaranjajuću pločicu kao „teturavac“ („wobler”) niti „usta“ kao pljuskavac, „poper“. Zbog toga nema ni „urođene“ pokrete pa da bi i njima provocirali grabljivice pokrete joj mora dati ribolovac, najbolje one koji oponašaju bježanje riba po površini. Takve zavodljive vijugave kretnje moguće je postići raznim načinima vođenja varalice, a najčešće se prakticira tehnika poznata kao „walking the dog“, šetanje psa. To je cik- cak, lijevo- desno potezanje, trzanje varalice pomicanjem štapa pokretima iz zgloba šake uz stalno namotavanje strunem.
Potezanja moraju biti duža, trzati se treba snažnije, energičnije, te privlačiti brže nego za ostale površince. O dužini potezanja, učestalosti trzaja te brzini privlačenja ribolovac mora odlučuje ovisno o konkretnim uvjetima. No, potezi moraju biti duži od 10 do 15 cm, koliki su za vođenje ostalih površinaca. Brzina privlačenja mora biti minimalno toliko da strunu stalno drži zategnutom. U suprotnom, zbog inercije utega zadnji dio varalice bi se mogao okrenuti čak i za 180 stupnjeva te udicama zapetljala za olabavljenu strunu.
Nakon odbacivanja varalice, privlačenje treba započeti s visoko podignutim štapom, a zatim postupno spuštati vrh kako se varalica približava.
Zbog težine varalica te potrebe snažnog i odlučnog trzanja, najbolje je loviti „spinning“ štapom težine bacanja 40- 50 g vrlo brze akcije. Dobar je i brzi sve dok se lovi varalicom koja nije približno teška kolika je i gornja granica težine bacanja štapa. Kako se uglavnom lovi s plovila, plaže i niskih stijena, dovoljan je štap duljine do 240 cm s rolom odgovarajuće veličine i velike brzine namotavanja.
Iako se njom može loviti i daleko od obale, ali samo na površini nakon što se na i neposredno pod njom uoči aktivnost riba, za igličastu varalicu se može kazati da je namijenjena ribolovu u priobalju. Najbolje rezultate daje na plitkim terenima, osobito na miješanom dnu, te uz obalo o koju se razbijaju valovi nakon nevremena.