Može li Hrvatska pošta opstati u 21. stoljeću? Možda bi i mogla kad bi bilo pameti, jer kako Pošte rade sve više ljudi, koji ionako, iskorištavajući benefite elektroničke komunikacije i Internet bankarstva, imaju sve manje razloga za ulazak u neku od poslovnica, počinje izbjegavati Hrvatsku poštu.
Jasno je i zašto. U poslovnice se natrpalo sve i svašta, u ponudi nedostaju jedino kukumari i pomadore, a redovi koji se zbog toga stvaraju su jednostavno predugi. Odlazak na Poštu postaje bespotrebno izgubljeno vrijeme.
Poslovna je logika potaknuta razmišljanjem da, kad je već netko ušao u poslovnicu Pošte, ajmo mu ponuditi što više toga, poptuno je promašena, jer u Poštu većina korisnika ide namjenski, s razlogom, najčešće poslati ili preuzeti službeno pismo ili preporučenu pošiljku, možda paket, obično pismo sve manje, ali ima još i toga, eventualno starije generacije još uvijek plaćaju račune na Pošti… Sve više od toga postaje iritantno i razlog zašto Poštu izbjegavati, posebno kad se zbog toga stvara gužva i kad korisnik stekne dojam kako, po nalogu mudonja koji na šalteru nikad nisu bili, prije no što odrade uslugu zbog koje ste došli, službenice i službenici moraju valjda ponuditi svaki od proizvoda s polica plus Evo TV, prelazak na bankarske usluge itd. Stoga umjesto da ponudom dobije više klijenata, Hrvatska pošta ubuduće će ih imati sve manje i manje, posebno jer Pošti nedostaje ljudstva koji sve to može odraditi.
Naime, kad netko s određenom namjerom s kojom se i ide na Poštu, uđe u poslovnicu i zatekne veliki red, a radi jedan šalter od njih pet ili koliko ih već ima, drugi put će ipak dobro razmisliti o mogućnostima e-maila, odnosno mora li baš prolaziti torturu čekanja u predugom redu za poslati pismo, kao i mogućnostima Internet bankarstva koje je ionako s naknadom, najčešće od dvije kune po računu, puno isplativije od odlaska plaćanja računa na Poštu.
Prošli ponedjeljak, kako pokazuje naslovna fotografija, upravo takva situacija bila je u glavnoj poslovnici Hrvatske pošte u Dubrovniku, u „Kasarni“, kako to volimo kazat. Na uru i po popodne u Pošti koja nalikuje na robnu kuću, a ne na poštu, radio je jedan jedini šalter. Dakle, ponedjeljak, ura i po popodne, vrijeme u koje bi Pošta trebala i ima najviše posla.
Na tiketiću s brojem, oznakom, piše B087, broj osoba ispred 12. Na tiketiću piše i da rade tri šaltera, broj 1, 2 i 3, ali samo piše. U stvarnosti, kako slika iz Pošte dokazuje radi samo jedan, onaj s oznakom „broj 2“. 
Da jedino taj šalter radi pokazuje i monitor na kojem nigdje broja usluge za šaltere broj 1 i 3. 
Što preostaje nego okrenut se i poć' ća, jer 12 ljudi ispred vas na Pošti u Kasarni s jednim šalterom koji radi, otprilike je minimalno 45 minuta do uru čekanja. Za poslat pismo… Koje će ionako, kako to već pisma iz Dubrovnika u Dubrovnik idu, stići za otprilike deset dana (pošta još uvijek ide u sortirnicu u Split, pa se onda vraća za Dubrovnik). Ne isplati se. Uistinu, pa i unatoč dobroj namjeri očuvanja, pa ajmo kazati, nekakve tradicije. Hvala lijepa na usluzi, toliko ludi ipak nismo. „Ludih“ doduše još ima, ali bit će ih sve manje. Samo šteta kad se budu gasile poslovnice što će one spomenute mudonje negdje ostat uhljebljene, a službenici i poštari će na put.