U organizaciji Umjetničke galerije Dubrovnik, predavanje „Uspomena na Đura Pulitiku“ povjesničarke umjetnosti i konzervatorice mr.sc. Maje Nodari održano je u petak, u Atelieru Pulitika. U svom zanimljivom predavanju, Nodari se osim života Đura Pulitike, dotaknula i prostora Ateliera Pulitika, koje djeluje u sklopu Galeriji Dulčić Masle Pulitika.
Inače, Nodari je nećakinja Đura Pulitike, stoga izuzetno je involvirana u sami slikarev život.
- Sjećanja nas štite, ona su naša obrana, sve uspomene koje sa sobom nose. To je grubi zaključak života u ovom brzom vremenu, ali ona su ono s čim se možemo hraniti. A kako sjećanja blijede, kako je već 12. godina da Đura nema među nama, mislim da se dobro Đura sjetiti. Pričajući priču o Đuru, pričam vam priču o kulturi života tog vremena. - kazala je Nodari, koja je preko prezentacije nazočnima prikazala fotografije, i to uglavnom one, kako je rekla, "Đura kako se smije".
- Đuro je bio čovjek od malo riječi, on se smijao diskretno, lijepo, s razlogom. - rekla je Nodari, dodavši da ne želi govoriti o Đuru kao likovnom umjetniku jer je tu kritika rekla svoje već da se kroz priču o slikaru želi družiti s nazočnima ovog predavanja.
Podsjetila je na mnoge zgode iz njegovog života, dodajući da je donirao puno svojih djela te da je bio osjetljiv na ljudsku nevolju i siromaštvo. Govorila je i o njegovom mačku Mikiju kojemu su gosti Pulitike donosili ostatke svoje hrane, ali i podsjetila na važnost Bosanke, slikarevog rodnog mjesta, u njegovom životu. Što se tiče svog odnosa s Pulitikom, kazala je kako je kao dijete slušala Đurove priče koje su je fascinirale.
- On je svaki dan dolazio s Bosanke. On je meni pričao što vidi kad se spušta, pričao mi je o starome rogaču, gdje je vidio neke čudne utvare kad bi se vraćao. On je to vidio na svoj način. Uz sve to postao mi je jako drag, s njim sam se kao dijete sprijateljila. Ja sam njega zvala: "Moj junak s Bosanke". Tako sam Đura pozicionirala u svojoj dječjoj mašti i memoriji. - rekla je kroz suze Nodari.
Prostor sadašnjeg Ateliera Pulitika, slikar je počeo koristiti 1960. godine.
- To je bio skladišni prostor Zavoda za historijska istraživanja pomorstva južne Dalmacije, odnosno Pomorskog muzeja. Ovo je bio prostor bez struje, vode, sanitarija. Đuro se tu uselio. S tim prostorom je bilo mnogih nevolja. Čak i skandala. Vodio se dugi i mučni spor. Tu je mirno živio prvih sedam, osam godina, a onda kad se vratio s putovanja iz Genta, dobio je dopis. Otkaz iz ovoga prostora. Onda je počela prava drama. Prvotni stari magazin, Đuro je malo-pomalo, a bila su vremena teška i škrta, i za trpezom i po slobodi, osposobio da postane radni prostor. Dolazilo je tu do nesporazuma sa zaposlenicima Pomorskog muzeja koji su mu jednom digli okvir od prostora. Činili su se despeti jer su ga se htjeli riješiti. - prisjetila se Nodari.
- Ključnu ulogu je tada odigrao ravnatelj UGD Tomislav Šuljak. On je napisao vrlo odrješito pismo Skupštini Općine Dubrovnik i Društvu prijatelja dubrovačke starine kazavši da je za Dubrovnik bolje da u zidinama ugosti umjetnika nego da muzej tu ima svoje skladište. Tako se taj spor riješio. - rekla je Nodari, kazavši da je ovaj Atelier bio Pulitikin drugi dom.
Navela je kako je Pulitika tu radio do potresa 1979., nakon čega se opet morao seliti jer je prostor trebalo obnoviti.
- Ovaj prostor je imao energiju slikara koji je rado u svoj dom primao posjetitelje, namjernike, svakoga tko je pokazivao osjećaj i volju da bude uz umjetnika i umjetnost. - rekla je Nodari.
Inače, Nodari je objasnila kako je danas ovaj prostor ekskluzivan, posebno pohvalivši novi stalni postav koji je pripremila dr. sc. Rozana Vojvoda, viša kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik.
Đuro Pulitika rodio se 1922. godine na Bosanci. Slikarsko iskustvo stekao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu da bi se nakon završetka Akademije vratio u rodni Dubrovnik, gdje je živio i stvarao. Prvi put samostalno izlaže 1953. g. u Salonu LIKUM-a u Dubrovniku. Zajedno s Antunom Maslom i Ivanom Dulčićem činio je poznati dubrovački slikarski trolist. Do kraja života izlagao je na više od 50 samostalnih izložbi (Dubrovnik, Split, Zagreb, Milano, Rim, Pariz, New York…) te na brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Godine 1973. njegova je slika primljena u trajni postav galerije sakralne umjetnosti u Vatikanskim muzejima u Rimu. Dobitnik je niza nagrada, diploma i odličja. Godine 1993. dobiva Nagradu Grada Dubrovnika za životno djelo, a Nagradu Vladimir Nazor, također za životno djelo, primio je 1997. godine.
Đuro Pulitika umro je 14. prosinca 2006. godine u Dubrovniku.