Subota, 13 Svibanj 2017 18:00

Toni Kursar: Glazba mi je poziv, a u brodomaketarstvu se mali Toni spaja s velikim Tonijem

Piše:

Sviranje je nezahvalnije, apstraktnije, kad nešto dugo vježbas i na kraju odsviraš tih nota vise nema, a za rezultat ostaje sjećanje, dok pri brodomaketarstvu kad radiš brod isto ti treba dugo vremena, ali rezultat rada vidiš i opipljiv je, govori Toni Kursar, prvi kornist Dubrovačkog simfonijskog orkestra koji je i vrlo uspješan brodomaketar. U razgovoru za portal Dubrovnikpress.hr kazao je više o svojoj glazbenoj karijeri, ali i o brodomaketarstvu koje mu je velika i stalna ljubav.

U Dubrovačkom simfonijskom orkestru je od 2009. godine. Prije toga je studirao u Zagrebu na Muzičkoj akademiji, a zatim je pohađao i magisterij na Mozarteumu u Salzburgu. Dobitnik je prvih nagrada na državnim natjecanjima tijekom svog školovanja, a 2004. godine je primio Rektorovu nagradu Sveučilišta u Zagrebu, te nagradu Ivo Vuljević hrvatske glazbene mladeži.

PRVO TRUBA, ZATIM ROG

Kako je to sve skupa počelo? Kad se radi o nekome s takvom karijerom, obično uslijede riječi kako je muzika bila prva ljubav i kao takva jedina moguća odrednica. No, Kursar navodi, da je sve bilo donekle slučajno.
tonirog- Počeo sam svirati u Gradskoj glazbi Dubrovnik s devet i pol, deset godina. Igrali smo se mi djeca po Gradu, po Pustijerni i taj dan su bili upisi u Gradsku glazbu Dubrovniku. I nas pačurliju pitali bi li tko svirao. Nama sviranje ni na kraj pameti! No, pošli smo do prostora GGD, pitali nas za instrumente i ja odmah pokazao prstom na rog. Tako je to nekako počelo. - prisjeća se Kursar.

Ipak, dodaje kako su mu dali trubu jer je bio premali za rog. Svirao je tako trubu i u Muzičkoj školi, ali ubrzo se prebacio na rog. Kazali su mu, govori, "kako trubača ima koliko hoćeš". Danas rezonira kako su bili u pravu, jer čim je završio školovanje zaposlio se 2009. godine u Orkestru. U Gradskoj glazbi Dubrovnik i danas svira, a recimo i da mu je profesor roga od samog početka pa do mature bio Ildous Galioulline koji vodi GGD.

- Rog je srce orkestra, neki, možemo to tako nazvati, iskonski instrument. Jedan od prvih instrumenata je bio životinjski rog pa se to postepeno razvijalo i modificiralo. U orkestar je prvo ušao rog pa onda truba i sve drugo. Nema kontinenta gdje nije postojao. Pogotovo je zastupljen u filmskoj muzici, odnosno sve najljepše teme su zapravo odsvirane s rogom. - istaknuo je.

MAMU ZAFRKAVALI DA ĆE SE SIN ZVATI SKALA ILI ZRINSKI

Govori kako je prije svirao i po četiri, pet ura dnevno, danas mu toliko i ne treba. Ističe kako se rog i ne može svirati po osam sati na dan. "Otpadnu ti usta", navodi. Dakle, radi se o tome da to fizički nije moguće, dok recimo za izradu maketa brodova ograničenje ne postoji. "Tu nemaš granica, sjediš i radiš". Ali, zašto baš makete? Kod Kursara radi se o ozbiljnoj ljubavi. Tako je osvojio i broncu na Državnom natjecanju brodomaketara sa svojom "Trabakulom".
tkursar1- Oduvijek sam nekako povezan s more. Mama mi je do dva dana prije nego sam se rodio išla na Lokrum pa su je zafrkavali hoće li se sin zvati Skala ili Zrinski. U familiji su mi s obje strane pomorci. Recimo, pokojni dundo bi mi kupio Kolumbo čokoladu pa bih ja pitao o njemu, on bi mi pričao o pomorskim pustolovinama Kolumba... U biti i prezime mi znači gusar, a rodio sam se u Ulici Miha Pracata gdje i dalje živim. - objasnio je Kursar.
kursarbrod3- Od malena sam radio brodove od stiropora, nosio ih na Lokrum gdje sam se igrao. Slagao sam kao mlađi plastične makete, a sve to skupa ponovo se intenziviralo kad sam se vratio u Dubrovnik 2009. Zvao sam našeg poznato brodomaketara Mladena Mitića, rekao je da dođem u njegovu radionicu na Gornjem konalu. Pola godina sam svaki dan išao 400-500 skalina do gore. Jednostavno, sam zavolio to. More i brodovi su personifikacija raznih osjećaja. Brod je kao čovjek koji plovi svim tim morima... I kad radim maketu, istovremeno sam i sretan, zaljubljen, volim, mrzim... Sve moje emocije ulaze u taj brod. - rekao je.

SPOJ MALOG TONIJA S VELIKIM TONIJEM

Ubrzo je doma uredio radionicu, napravio je, kaže, dva- tri broda, a za jedan mu treba godina dana.- Kad sam bio mali radio sam ih sebi kao igračku, a inače sam perfekcionist. I tu se spaja mali Toni s velikim Tonijem. Jedan sebi radi igračku, a drugi sve hoće kako treba. Prije nego sam ovoga slao na natjecanje, gledam ga i mislim se jesam li ovo uspio napraviti. I došla je ta bronca, što mi je dakako drago jer vidim i po tome gdje sam, odnosno koliko moj radi kotira. - istaknuo je.
kursarbrod2Oduvijek živi u Gradu, kaže uz muziku i brodomaketarstvo, voli poći na Lokrum, čitati knjigu... Gužve ga ne smetaju. volio bi, rekao je, da su manje, ali i kroz smijeh dodaje kako "glumi i on stranca i utopi se u atmosferu".

Sad mu slijedi samostalni koncert kojega će održati u utorak. Radi se o Koncertu za rog, prema djelu Periše Obradović. Isti takav koncert već je održao prije dvije godine, spoj je to, filmske i latino glazbe, te vjeruje kako će se ponovo publici svidjeti. A što nosi budućnost?
tkursarrog2- U Orkestru mi je odlično. Nudili su mi da odem na audiciju u Zagrebačku filharmoniju, bolja plaća i duplo manje posla, ali sam odbio. Sjedio sam tijekom sunčanog dana s prijateljima i pitao ih: "Bi li vi pošli i ovo zamijenili?". Tu sam, imam glazbu koja je poziv, brodomaketarstvo koje nije samo hobi... Taj spoj mi pruža mogućnost stvaranja i trenutno mi je tako sasvim lijepo. - zaključio je prvi kornist Dubrovačkog simfonijskog orkestra Toni Kursar, mlada osoba koja je tako lako svoj vid stvaranja pronašla i u brodomaketarstvu.