Već tradicionalno nažalost ograda tijekom obreda za vrijeme Feste svetoga Vlaha odvaja puk od „visokih uzvanika“, konkretno popova i političara. Bio je to slučaj i za vrijeme prošle Feste svetoga Vlaha, o čemu više možete pročitati OVDJE, a ponovilo se i ove godine. No ovaj put, političari su dobili ono što ih ide.
Taman su se gradonačelnik Mato Franković, predsjednik Gradskog vijeća Grada Dubrovnika Marko Potrebica, zastupnica u EU parlamentu Dubravka Šuica, gradski pročelnici i ostatak ekipe poredali na za njih predviđenom prostoru, kad su reagirali građani.
"Čekamo uru vremena, a vi nam zagradili sve", "ajdete na skaline", "lijepo ste se naslagali, gospođa Šuica, može malo… i narod hoće gledat", neki su od komentara građana. Jedna sugrađanka posebno je tako Šuici poručila da joj smeta. Svi oni, pomalo su pognuli glave, a gradonačelnik Franković je, pravdajući se, kazao "kako je takav protokol". Ne bi da je to zapisano u stijeni da eto mora biti tako i nikako drugačije.
No, ljutnja građana je urodila plodom te su se političari uistinu morali pomaknuti ne bi li građani imali bolji pogled, a kako je sve to izgledalo možete pogledati u priloženom video prilogu.
[youtube url="https://youtu.be/nbZKlzd_0VE"]
Snimio: Vedran Salvia
U svakom slučaju, nije to ništa novo. Za vrijeme ponoćke ili mise za Veliku Gospu posebno se rezerviraju, a evo i za otvaranje Feste ograđuje se tobože običan puk, od onih valjda zaslužnijih.
No, jesu li oni koji su ogradu postavili svjesni da se sama svetkovina ovako nagrđuje? Dakle, ograđuju se vjernici, oni koji su po kiši stali i čekali, kako su eto političarima i poručili, uru vremena ne bi li bolje mogli vidjeti sami događaj, nauštrb viđenijih, paradoksalno, izabranih upravo od tog naroda da ih predstavlja.
Valjda bi to trebalo značiti da bi trebali stati i uz narod, a ne ispred njega, uz bolji pogled i ostale blagodati. Još veća kritika, jasno, ide i crkvenim velikodostojnicima koji sve to dopuštaju i omogućavaju. Ustvari, te ograde ukazuju na opaku perfidnost raslojavanja društva. Sve je u ogradama, najprije misaonim, pa onda i fizičkim, koje su od čvršće građe pa tako i nepremostivije.
Stoga, ovi „torovi“ uz Festu svetoga Vlaha podsjećaju zapravo na grozna geta jer nema groznijeg saznanja kako su oni iza ograde oni viđeniji, sa svim svojim uzavrelim strastima posebnosti, a s „krive“ strane oni drugi, običan puk koji nikad kao danas nije bio samo ubogi dekor svih raznoraznih pomama poput ove da se društvo na crkvenim svetkovinama razdvaja.
Gadno je to za podnositi. Raslojavanje društva muka je svagdašnja, a dubrovačka priča s ogradama samo je još jedno u nizu svjedočanstva izopačenosti društva. Zato je svaki ograđeni „tor“ i rezervirano mjesto pljuska crkvenom humanitarnom licu, jer središnja točka vjerskog zbivanja trebao bi biti čovjek, a kad on postaje sredstvo slavlju, onda sve je ništa.