Bliži se sezona najboljeg lova sipa, kojih će na žalost ribolovaca i ove godine vjerojatno biti manje nego prethodne, a sigurno će i područja njihovog lova biti manja. Više od intenzivnog lova, ponajprije mrežama, razlog tome je sve manje terena na kojima se sipe mogu razmnožavati. Nasipanjem mora te čupanjem svega s njega sidrima i mrežama, morsko dno, osobito priobalno, sve se više pretvara u pustinju. A gdje nema livada posidonije i ostalog podmorskog raslinja nema ni sipa jer one nemaju gdje položiti svoja jajašca te skrivati se dok ih čuvaju.
Smanjenja broja sipa i terena gdje se one mogu loviti nije suvremena pojava. U Jadranu se to zbog prelova događa unazad tristotinjak godina. No, za razliku od suvremenih, nekada su sipolovci taj problem rješavali - na pustom dnu stvarali su uvjete za mrijest sipa. Prvo sa to radili uz talijansku, a zatim i našu obalu Jadrana. Na žalost, danas je kod nas tek nekoliko sipolovaca koji to čine. Zato, osim što nadprosječno dobro love, oni ne moraju dugo tragati za sipama nego ih love na malom terenu koji su sami odabrali. Za sve one koji žele postupiti poput njih evo kako to činiti.
Pretvoriti pusto dno u sipama prikladno mrjestilište i skrovište nije ni komplicirano ni teško. Prvo treba pripremiti snopove grana i šiblja dužine oko jedan i promjera oko pola metra. Talijani su najradije koristili grane s lišćem tršlje (pistacija ) vezane s morskom biljkom oštri sit (žuka, žukvica). U Puntu na Krku, gdje se kod nas taj način sipolova najduže održao, snopove su pravili od granja s lišćem svježe černike, hrasta crnike i jagorke, lovora. Od ostalih vrsta stabala, najviše su se još koristile svježe posjećene grane smokve te vinove loze. Kako ne bi plutali ili pomjerali pod utjecajem kurenta, snopovi moraju biti opterećeni kamenjem.
Tako pripremljeni snopovi polažu se na čisto, pjeskovito i šljunkovito dno do 15-tak metara pod površinom. Optimalni razmak između njih je tri do četiri metra.
U sezoni razmnožavanja koje je najintenzivnije od početka ožujka do kraja svibnja, a traje skoro do jeseni, prije ili kasnije, vođena nagonom za razmnožavanje, sipe će doći u te podmorske vrtove i na grane lijepiti „morsko grožđe“ – grozdove jajašaca, te ih potom brižno čuvati. Na sipama bogatijim područja jedan snop naseljavaju i njih četiri, odnosno dva para sipa.
U tom ljubavnom i roditeljskom zanosu, agresivno će braniti partnera i potomstvo te zbog toga biti laka meta ostiju, špurtila te varalica.
Ostima s pet, sedam i devet zuba iz brodica nekada su sipe lovili na dnu dubine oko tri metra. Danas postoje i osti s čak sedam metara dugim drškama pa se loviti može i na većim dubinama. Loviti se može danju, ali i noću uz pomoć svjetla. Za lov po uzburkanom moru neophodan je „ribarski prozor“, batiskop ili akvaskop, kod nas nazivan i laštra, staklo, fineštrin, oko…
S obale se ostima može loviti na do dva, najviše tri metra dubokom dnu. Snop bi se okretao ostima i potom gađale sipe koje su se skrivale ispod njega. Takav lov tradicionalno se obavlja u svitanje i sumrak.
Vješti ribari ostima mogu u kratkom razmaku izvući po dvije sipe nejednake veličine. Najprije veću, ali ne zbog njezinih dimenzija, nego zato što je ona ženka. Naime, ako bi prvo ulovili mužjaka, ženka bi „pustila crnilo“, dok bi mužjak slijep od pohote ostajao na mjestu i čekao povratak drage. Ako se to ne bi dogodilo, mužjak bi poslije kratkog vremena zaboravio staru i pohitao potražiti novu partnericu.