Taj dan u koncentracijskom logoru Dretelj vidio sam kako zlo ne poznaje naciju, rekao je nekadašnji dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić za Dubrovnikpress.hr povodom današnjeg zasjedanja haaškog suda na kojem su potvrđene presude hercegovačkoj šestorici, te se Vlahušić podsjetio zbivanja u to vrijeme, odnosno, kako je, govori, indirektno spasio tri tisuće muslimana iz logora Dretelj.
Podsjetimo, žalbeno vijeće potvrdilo je danas nepravomoćne presude bivšem načelniku Glavnog stožera HVO-a Milivoju Petkoviću od 20 godina zatvora, bivšem zapovjedniku vojne policije Valentinu Ćoriću 16 godina zatvora i načelniku Ureda za razmjenu zarobljenika Berislavu Pušiću 10 godina zatvora. Bivšem predsjedniku Vlade Herceg Bosne Jadranku Prliću potvrđeno je 25 godina zatvora i bivšem ministru obrane Bruni Stojiću 20 godina zatvora. Generalu Praljku, prije nego je on popio otrov i počinio samubojstvo, potvrđeno je 20 godina zatvora.
POČELO S NACRTOM KNJIGE O STRADANJU HRVATA
- U ljeto 1993. godine bio sam na specijalizaciji iz interne medicine u Zagrebu i naravno kao čovjek koji je došao iz rata u Dubrovniku sam aktivno pratio sve što se događa u susjednoj Bosni i Hercegovini. Vidio sam vrlo jednostavno da postoji tu jedna suprotnost. Hrvati su agresori, a mi gubimo teritorij koji smo imali i koji je trebao pripasti Hrvatskoj. Nitko živ ne priča o agresiji muslimana, svi pričaju o Hrvatima, a Hrvati se nalaze u lošoj poziciji. Onda, 14. kolovoza 1993. godine moj prijatelj Branko Čulo iz Ureda za izbjeglice i prognanike koji je sa mnom prije bio u Dubrovniku i u Bosni, na večeri na Jarunu kaže mi da ujutro zajedno sa šefom navedenog Ureda Lovrom Pejkovićem ide u Hercegovinu. Kaže da ih šalje ministar vanjskih poslova Mate Granić, inače Lovrov rođak. - prisjetio se Vlahušić.
Objasnio je i kako je on završio na tom putu.
- Kaže Branko da idu sagledati situaciju, uzeo sam notes i napisao kako bi trebala izgledati knjiga o stradanju Hrvata i kako bi je trebali promovirati za međunarodnu scenu. I, dobijem onda avionsku kartu i put za BiH! Ukrcam se na avion za Split, iz Splita smo pošli u Grude i ravno za ured Mate Bobana, gdje je bio i Praljak, Jelavić, Prlić, Zubak... Izložim iz notesa što želim raditi, dobijemo tadašnju stručnu suradnicu u Bobanovom uredu Vesnu Ivanović, dobijemo grafotisak u Grudama i kompletnu logistiku da napišem tu knjigu. U roku sedam dana, uz sveukupno spavanje od desetak sati, napisao sam knjigu "Stradanje Hrvata u ratu u BiH". Svi su radili, pomagali oko same knjige, kad je bila gotova u srijedu, za nekih deset dana, su je vidjeli, a na naslovnicu sam stavio Hrvaticu koja drži kraljež u ruci i boli je glava. Dakle, mlada žena koja je zabrinuta što će biti sa sudbinom njene obitelji, ali moli očenaš. Odlučili smo štampati knjigu na engleskom, španjolskom i njemačkom jeziku, što su bili jezici kontigenta UNPROFOR-a u BiH. - rekao je.
TADA VIDIŠ I DA TVOJ NAROD MOŽE ČINITI ZLO
Govori kako su tada u Bosni i Hercegovini imali priliku putovati gdje žele te kako im je Prlić dao automobil HVO-a, s registracijom 002A, dakle drugi automobil nakon Bobanovog tada po svojevrsnoj važnosti.
- Onda sam čuo da postoji Dretelj. Pitao sam mogu li ući, nisam imao dozvolu, koju je kasnije omogućio general Žarko Tole. E, imali smo promociju knjige u Međugorju, nakon mise, u 11 sati, na koju se očekivalo stotine ljudi da će doći, mediji... - prisjeća se Andro Vlahušić.
- No, prije toga sam u 9 ušao u Dretelj. To je koncentracijski logor sa svim obilježjima koncentracijskog logora, unutra sam bio s Čulom i Milanom Lovrićem, budućim ministrom u jednoj od hercegovačkih vlada, predsjednikom HDZ-a Čitluk te poslije i predsjednikom SDP-a BiH. Ušli smo u Dretelj, bio sam zgrožen. Bio sam u samici, bolnici gdje su bili ranjenici i osobe koje su stradale na različite načine. I vidio sam, shvatio dakle, da zlo nije vezano uz naciju. Do tada sam idealistički vjerovao da su zli samo Srbi i nitko drugi, a tada vidiš da i tvoj narod može biti zlo. Tad sam shvatio da mi Hrvati nismo cvijeće i da možemo činiti stvari koje nisu primjerene. - govori Vlahušić.
IZGUBIO OSJEĆAJ DA SU HRVATI NAJBOLJI OD NAJBOLJIH
- Iz Dretelja do Međugorja je manje od pola sata vožnje, imao sam promociju knjige, a vidio sam da moj narod drži 3200 zarobljenih muslimana u nečovječnim uvjetima i morao sam napraviti kompletni "turnover" u glavi i doći u Međugorje. Stalo je tu stotine kamera i trebao sam promovirati knjigu o stradanju Hrvata, uz kontekst gdje nad tvojim narodom Srbi i muslimani čine zločin, a ovo što sam vidio to jutro zaboraviti. Bio sam dugo liječnik, svašta sam prošao u životu, ali toliku količinu emocija nikad nisam doživio, to kad sam izgubio osjećaj iluzije da smo najbolji od najboljih.
- Svi su bili oduševljeni s knjigom, dao sam intervju. Kažu mi, svaka čast, a ja kažem franjevcima da će im gospa otići iz Međugorja. Oni su pitali zašto, a ja im kažem da njene noge stoje u Dretelju. Oni su se frapirali. Došli smo u Zagreb u nedjelju, u ponedjeljak smo bili kod Granića. Mate se nije usudio slušati o čemu se radi u Dretelju. Zvao je šefa Ureda za nacionalnu sigurnost Hrvoja Šarinića. Došao je tada njegov zamjenik Davor Rajčić, sutra nas je pozvao da dođemo u njegov ured u Nazorovoj. Preko noći sam napisao detaljan izvještaj o stanju u BiH, ekipa i Šarinić se nisu usudili slušati nego su nas odveli direktno na Pantovčak. - ispričao je Vlahušić.
- Tamo smo došli, prvi put znači u Ured predsjednika, a godina 1993., to je onda bilo kao nebeski dvori, znalo se tko može gore ući, a i tko izaći. Bili su tu svi savjetnici od Radića, Jakšića, Zdravke Bušić, Pašalića... Cijela ekipa. Nisu imali informaciju što se događa. Hvalili su knjigu, ali za Dretelj nisu znali. Vratili smo se u stan u Zagrebu i navečer prva vijest da je Tuđman napisao pismo Matu Bobanu i traži zatvaranje Dretelja. Od moga posjeta uredu je prošlo manje od 6 sati. I ujutro je više od 3000 muslimana bilo oslobođeno. - rekao je Vlahušić.
PLANIRA REPRINT KNJIGE S DODATKOM O DRETELJU
Napominje kako se danas govori da je Hrvatska osuđena kroz ovu presudu hercegovačkoj šestorici, ali dodaje i kako "tko zna što bi bilo da taj dan nisu pošli u Dretelj".
Najavio je i kako planira reprint izdanje ove knjige, s jednim novim poglavljem.
- Branko i ja smo odlučili napraviti reprint izdanja knjige, a uz to ćemo opisati kako je oslobođen Dretelj. Izaći će taj reprint kroz dva-tri mjeseca. To će biti moj mali doprinos svim tim iskustvima kako he hrvatska strana ipak činila dobro. Nadam se i dubrovačkoj promociji filma „Bijeli put“, koji govori o humanitarnom konvoju „Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu“, u kojemu sam sudjelovoa, a koji se prikazuje u Hrvatskoj. Ako bude hrabrosti među dubrovačkom ekipom. Prijavili smo da događaj organizira HKD Napredak. Ako ne budu imali hrabrosti to učiniti za Vlahušića, onda ćemo sami održati promociju. - zaključio je za portal Dubrovnikpress.hr Andro Vlahušić.