Predsjednik SDP-a Davor Bernardić je u Dubrovniku, gdje je dubrovačkim SDP-ovcima predstavio program stranke. Nije tu Dubrovnik iznimka, predstavio je on program "Za dobro društvo" i u drugim gradovima, recimo jučer u Zagrebu. Ako je suditi po onome što je rekao jučer, a što se može iščitati iz novinarskih napisa, govorio je Bernardić o "Hrvatskoj koja je zapela u glibu".
Što se tiče samog programa, radilo je na njemu, kako on kaže, više hrvatskih stručnjaka iz različitih područja. Tako je jučer u Zagrebu rekao i kako će smanjiti "ovlasti predsjednika stranke jer želi modernizirati SDP". No, zanimljivo je što kaže i o unutarstranačkim odnosima, o kojima je istaknuo kako "ne možemo mijenjati društvo, ako prije toga u stranci nemamo sustav međusobnog povjerenja, pomaganja i iskrenih namjera", objasnivši kako "neće dopustiti da stranku vode ni mediji ni ulica".
Pak, dubrovačke SDP-ovce pozvao je na raspravu porukom: "Ispišimo povijest zajedno. Za novo lice socijaldemokracije". Sve su to lijepa nastojanja, ali na kakvo zajedništvo tu dubrovačke SDP-ovce može pozvati Bernardić koji sa svojom karavanom obilazi stranačke ogranke?
Dubrovački SDP godinama ne predstavlja ozbiljnu političku opciju u Dubrovnik. Svoj kontingent glasova SDP će osvojiti svugdje, jer kao što HDZ ima stalno biračko tijelo, ima ga i SDP u nešto manjem obimu, pa tako i u Dubrovniku u kojemu su na zadnjim izborima socijaldemokrati došli do dva mandata. No, manje je to bilo i od DUSTRA-e, HNS-a, DDS-a... Drugim riječima, ima već niz godina da je SDP spao na svoje ostatke ostataka, gdje figurativno rečeno svaki član vuče na neku svoju stranu i gdje se dio članstva duži niz godina gleda preko nišana.
Zato riječi o "novom licu socijaldemokracije" koje je Bernardić uputio svojim stranačkim kolegama, barem kad je Dubrovnik u pitanju, zvuče pomalo groteskno. Dubrovački SDP napokon ima priliku zakoračiti naprijed, pod novim predsjednikom Jadranom Baračem. Dakle, radi se o mladoj osobi, relativno nepoznatoj nekakvoj većini građana, što je u ovom kontekstu niskih grana na kojima se stranka nalazi prednost jer daje prostora za udariti neki novi smjer.
Pred Baračem je puno posla, prije svega kroz aktivnosti uz koje bi SDP bio sveprisutan u javnom prostoru, ali i kroz privlačenje novog članstva, ukratko ljudi koji bi zamijenili one koji SDP i jesu prizemljili do sadašnje točke. Za sad je dojam kako se on i trudi. Nekad će ubosti, nekad neće, sve je to normalno, ali Barač treba biti prvo lice dubrovačke socijaldemokracije. Pa neka stranka oživi ili umre s njim, svejedno. Ali, to je karta na koju se treba igrati. No, tom istom Baraču, za sad su zatvorena vrata gradske vijećnice. Vijećničke mandate drže Tatjana Šimac Bonačić i Mladen Gojun, a očito tako lako ih ne misle i prepustiti mlađem kolegi. Vjerojatno će naposljetku doći do toga, ali već mjesecima o tome traju priče i peripetije, što članstvu po prirodi stvari vjerojatno stvara mučninu.
Gradska vijećnica jedini je poligon na kojemu se političar može isprofilirati, mjesto gdje se osvajaju politički poeni i gradi sebe, u tom političkom smislu. Dakle, Barač je izabran kao mlada i svježa osoba na čelo ogranka, a istovremeno, oni koji su mu prepustili mjesto, ipak eto ne bi to do kraja učinili. Stoga, Bernardićeve riječi o zajedništvu, zajedničkom ispisivanju povijest, sve dok je takva situacija u dubrovačkom SDP-u nisu ništa drugo nego parola
Još će se pokazati hoće li Bernardićev posjet nešto promijeniti u tom smislu. Koliko god da on pričao o "smanjivanju ovlasti predsjednika", treba se znati tko je prvi u hijerarhiji, a taj prvi mora znati udariti šakom o stol. U ovom slučaju, Bernardić oko ulaska u tu famoznu vijećnicu, a sutra Barač oko bezbroj drugih stvari svome dubrovačkom članstvu. Ubrzo će se znati hoće li Bernardićev posjet Dubrovniku uistinu označiti novi smjer stranke, za dobro dubrovačkog SDP-a je da sadržaj tog novog smjera bude u odlukama, a ne u floskulama.