Znaš što ću ti reć', naravno da je bilo pitanja zašto baš ja, ali na to pitanje neću dobiti odgovor jer na to pitanje nikad nitko nije dobio odgovor, govori Doris Jakić, mlada Dubrovkinja kojoj je prije godinu i pol dana dijagnosticirana multipla skleroza. Za portal Dubrovnikpress.hr podijelila je svoja iskustva u borbi s ovom bolešću, od onih praktične prirode pa sve do određenih mentalnih, može ih se nazvati, pretumbacija koje svi moraju proći kad se susretnu s nekom preprekom u životu.
- Prije godinu i pol dana mi je postavljena dijagnoza, a u kolovozu će biti dvije godine otkako su počeli prvi simptomi. Jedan dan sam se probudila i cijela mi je desna noga bila utrnuta. Kako sam se bavila jogom, govorili su mi da je do toga. Ali, to je bilo ogromno utrnuće, dakle nisam osjetila dodir! Kad bih nogu dodirnula s nečim hladnim, osjetila bih toplinu i obratno. Potpuno poremećeno stanje. Išla sam po doktorima, mislila sam da je do živca. Neurolog mi je rekao da napravim magnet glave. Naručila sam se pa kad bude. Kako to u nas ide, dobije se pregled kroz 6, 7 mjeseci i praktički sam zaboravila na to. - objasnila je Doris.
SVI SU PLAKALI
- Kroz mjesec-dva utrnuo mi je stomak. Totalno bezvezni dio tijela. Kako on može utrnuti? Uz to su utrnuli i prsti. Uradila sam magnet, kroz cijelu priču se spominjala multipla skleroza. Nisam imala pojma što je to. Kad pomisliš na multiplu, pomisliš na starije ljude, ljude sa štakama, ljude u kolicima. Čitala sam malo, i rekla sebi, ako je to, idem se pripremiti. I magnet je potvrdio sumnje te je trebalo vaditi likvor iz leđne moždine. Moji svi plaču oko mene, mislila sam se što vam je, zar se nismo pripremili?! Ustvari sam se ja pripremila, ne oni. Idući tjedni prošli su po bolnici, a oporavak od vađenja likvora iz leđne moždine, bio je katastrofa budući da doktori nisu rekli da treba mirovati 24 sata na dan. - dodaje Jakić.
Multipla skleroza autoimuna je bolest središnjeg živčanog sustava. Nastanak multiple skleroze prate mnogi poremećaji različitog stupnja, od blage ukočenosti i otežanog hodanja, do potpune oduzetosti. Jakić je objasnila više o tome kako se bolest njoj manifestira.
- Sad nemam simptome, ali meni je bolest svaki dan na pameti. Svaki dan se budim hoće li mi biti što danas i kako će proći. Koliko sam se god lako pomirila s bolešću, opet ti to ne da mira. Ne možeš tek tako progutati činjenicu da imaš neizlječivu bolest. Sve znam na papiru, ali opet je neki konstantni strah hoću li završiti sutra ili za 20 godina u kolicima. Postoje četiri stupnja bolesti, ja imam najblaži, nadam se da neće daljnje bujati. No, čim je uzrok bolesti nepoznat, ne znaš kako će se razvijati. Kako kažu, bolest je to s milijun lica koja može udariti na sve. Od vida do motorike. - kazala je Doris Jakić.
NEMAM ŠTO LAGATI DA NE KORISTIM ULJE KANABISA
Iako se tu radi zapravo o nabavci na crnom tržištu, Jakić otvoreno kaže da se liječi pomoću ulja kanabisa.
- Ne sramim se toga i nije me strah to reći. Nemam što lagati. Počela sam se raspitivati o liječenju i čitala o ulju. Našla sam u Zagrebu provjeren kontakt i to sam počela uzimati. Do danas nisam imala nove simptome. Koristim to ulje godinu dana i jako mi pomaže. I sa spavanjem, ali sa psihom. Počela sam s manjim dozama, sad nešto većim. - objasnila je Doris, nastavivši o peticiji koju je organizirala Udruga Multiple skleroze Dubrovačko-neretvanske županije za legalizaciju uzgoja konoplje.
- Mi smo prezadovoljni odazivom ljudi, dokazali smo da Grad nije takav da nitko neće izaći na ulicu za tuđe interese. Osjetila sam da su ljudi jedva dočekali potpisati peticiju. Doduše, mene je strah kako će se to legalizirati. Hoće li biti neka zamka u tome svemu, oko uvjeta legalizacije. Ali, samo da se legalizira. Bolje išta nego ovako. Meni su u Zagrebu rekli da postoji lijek na koji nemam pravo zato što mi se bolest nije još razvila. Dakle, mora mi biti gore kako bi mi dali lijek da mi bude bolje. Doduše, nisam niti sigurna bi li taj lijek zbog nuspojava uzimala. A sad mi ulje jako paše. Tu je i stvar cijene, jer tablete na bazi THC-a u ljekarni mogu dosegnuti, ovisno o potrebnoj dozi, cijenu od dvije tisuće kuna mjesečno, a ulje nabavljam po 1500 kuna te to traje šest mjeseci. - precizirala je Doris.
POSLOŽIŠ SI PRIORITETE U ŽIVOTU
Govori kako joj u svemu pomaže i Udruga multiple skleroze DNŽ, čiji je član tek mjesec dana. Posebno ističe ulogu voditeljice Udruge Patricije Švaljek, koja joj je rekla "da je velika stvar što je u Udruzi jer obično oboljelima treba puno duže od oboljenja do učlanjenja u Udrugu".
Danas joj je najteže zbog prehrane, budući da ne smije jesti gluten, laktozu, kolače, sireve. Drago joj je, pak, govori, „što je nastavila s jogom što joj pomaže“.
- Nema odustajanja ni predavanja. Danas se osjećam zdravo. A ima tu i još jedan aspekt. Posložiš si prioritete u životu. Možda kao klišej zvuči, ali prekineš se zamarati s glupostima. Posložiš si glavu. U životu više nema mjesta za gluposti, glupe ljude i glupe komentare. Skontaš i tko su pravi prijatelji. Sve sjedne na neko svoje mjesto i čovjek realnije promatra svoju stvarnost. - zaključila je za portal Dubrovnikpress.hr Doris Jakić, čiji su stavovi i način na koji promišlja o svom zdravstvenom stanju zapravo zorni dokaz kako se u životu treba odnositi prema preprekama bilo koje vrste pa čak i onima koje se odnose na borbu s neizlječivom bolešću.