U priobalje, na domet bacačkih udičarskih pribora, pristigle su ukjate, iglice i sitne plave ribe. Za njima, k obali, od koje se smudut nije ni udaljavao, sve više prilaze i srednje te velike grabljivice, ponajprije lice, polande te sve brojnije strijelke i škarmi. Tako će tijekom listopada i ostatka kasne jeseni lovci na morske grabljivice ponovo moći uživati u njihovom lovu s obale. Loviti se mogu svim udičarskim tehnikama pa i najsportskojom -„spinning“, spinanjem, koja je najplodonosnija baš sada, kada je riba zbog mira na moru najmanje oprezna, a može se varaličariti praktično svuda uz obalu.
Uspjeh u spinanju ovisit će o brojnim čimbenicima, između ostalog i o sloju mora u kome će se loviti te o vrsti varalice koja će se potezati. Po nepovoljnim vremenskim i uvjetima u pravilu je najlakše i najisplativije loviti u površinskom sloju mora, osobito površincima, varalicama koje se vode po površini. Štoviše, ta tehnika lova i te varalice često jedine omogućavaju spinanje u lošim uvjetima.
Strijeljke i škarmi površince napadaju i po mirnom moru, danju i noću. U bilo koje doba dana i noći napada ih i smudut. Manje modeli su učinkoviti u lovu širuna i iglica, dok će ukjate napadati i duplo veće od sebe. Na veći modele jurišaju orhani, lampuge, lice, polande i sve ostale jadranske grabljivice koje love u gornjim slojevima mora.
Varalica koje plove po površini ima više vrsta. „Propbait“ varalice s propelerom, o kojima smo pisali ovdje, najbolje su rješenje za lov po mirnom moru dok su za lov u lošim uvjetima prikladnije „popper“, o kojima smo pisali ovdje, te „zara“ varalice.
„Zara“ je oblika torpeda pa je nazivamo i štapičasta varalica. Plovi bešumno pa da bi ribe mamila zvukovima u sebi mora imati zvučnu ampulu. No, zvučne ampule u mnogim varalicama toliko su glasne da ponekad plaše čak i galebe.
Površinske varalice se mogu privlačiti na brojne načine. No, najprimjereniji je onaj poznatom kao „popping“ ili „splashing“, iskakanje i prskanje. Sastoji se u naizmjeničnom davanju trzaja i pauza. Nakon odbačaja štap se dovede u horizontalu pa pokretom iz lakta usmjeri ka površini, tako da se varalica privuče 20- 30 cm. Zatim slijedi pauza, namotavanje opuštene strune pa ponavljanje postupka. U dnevno i ribolovu po umjerenim valovima trzaju trebaju biti sporiji i duži, a u noćnom i, osobito po vrlo uzburkanom moru, odrješitiji i kraći, kako bi proizvodili što snažnije zvukove.
Vrlo učinkovita tehnika vođenja pljuskavaca je i ona poznata kao „walking the dog“, šetanje psa. Izvodi se kratkim lijevo - desno (10 – 15 cm) potezanjem varalice pokretima iz zgloba šake uz namotavanje strunem, uz stalno držanje strune zategnutom.
Najviše pozornosti pri privlačenju varalice treba posvetiti- pauzi! Što su uvjeti lošiji ona mora biti dulja, osobito u noćnom ribolovu, kad pauza može biti i po nekoliko pari sekunda. Naime, u pravilu, većina grabljivica napada varalicu koja miruje, a strijelka skoro isključivo tada.
Najmanji modeli površinskih varalica pogodni za lov ukjate, iglica „UL“ (Ultra Light), štapovima težine bacanja do 3 grama i nosivosti 4 do 6 libri, na kojima su role veličine 500 do 1000. Veće i jače ribe poput smuduta, strijelke i škarma najprimjereenije je loviti varalicama dužine oko 100 mm najbolje je loviti „ML“ (Mediuom Light), štapom, težine bacanja 5 do 15 grama i jačine 8 do 12 libri, na kojima su role veličine barem 2000 do 3000. Najkrupnije lovine poput lice bjelice mogu se savladati samo „MH“ (Medium Heavy), „Spinning“ i „Shore jigging“ štapom te rolom odgovarajuće snage, barem 12 do 20 libri, a loviti ih treba varalicama dužine do 150 mm.