Zbog sve većeg broja strijelki i škarama, sve je više i naših udičara koji prakticiraju „topwater spinning“, ribolov u površinskom sloju mora odbacivanjem i privlačenjem varalice. Takav lov, ne samo spomenutih riba nego i lica, polanda, smuduta, ukjata, iglica i ostalih grabljivica koje se hrane u površinskom sloju mora, može se obavljati brojnim vrstama varalica, od kojih su najprikladnije „surface“, „topwater“, površinske, varalice konstruirane za povlačenje po površini i neposredno pod njom.
Od svih vrsta „površinaca“, naši ribolovci najmanje koriste propelerske, diljem svijeta poznate pod engleskim imenom „propbait“. Glavni razlog njihove neupotrebe vjerojatno je neznanje, jer su te varalice vrlo učinkovite u lovu brojnih grabljivica. Možda će tekst koji slijedi navesti neke varaličare da ih isprobaju.
Kao što im i ime kazuje, radi se o varalicama koje na sebi imaju propeler, neke i dva, nazad i naprijed, u pravilu veći modeli. Neki najkrupniji modeli imaju čak tri - dva pozadi i jedan naprijed. Varalice posljednje generacije imaju samo jedan propeler i to na sredini tijela. Također, većina varalice te generacije umjesto klasičnog dvokrakog imaju jednokrake propelere, koji zbog nesimetričnosti uzrokuju snažnije vibriranje varalica, što im daje dodatnu akciju. Varalice ove vrste najčešće su štapičastog, simetričnog i hidrodinamičnog oblika torpeda.
Tijekom povlačenja propeler se okreće i svaki udarac njegovih lopatica u moru stvara niskofrekventne valove tlaka koje predatori osjećaju svojim bočnim linijama i na velikim udaljenostima. Sjekući površinu propeler stvara i mnoštvo sitnih kapljica, mjehurića i pjenu - snažan trag, vizualni signal koji predatori mogu uočiti i pratiti na velikim udaljenostima. Sve to skupa savršeno oponaša panično bježanje po površini oslabljenih ribica te iskakanje jata iz vode.
Tijekom rotacije propeler djeluje i na samu varalicu - prenosi vibracije na nju, trese je, što stvara snažan osjećaj života mamca koji se kreće. Ovisno o konstrukciji propelera, trešnje su snažne ili tek primjetno drhtanje koje dodatno povećavaju privlačnost varalice. Osim toga, svi efekti varalica ovise i o njihovoj brzini, što je povlačenje brže i efekti su veći.
„Propbait“ varalice se mogu potezati svim brzinama, ali nisu osobito učinkovite pri vrlo malim. Zbog opisane akcije ove je varalice dovoljno ravnomjerno povlačiti, ali u lovu na velikim površinama i dalekim bacanjem bolje ih je voditi s pauzama, „stop and go“, tehnikom vrlo jasnog zaustavljanja pri potezanju. Vrlo su jednostavne za rukovanje, čak i početnik može brzo naučiti loviti s njima te pogoditi pravu brzinu privlačenja. Koriste se za pendulu te „spinning“, ribolov odbacivanjem pa privlačenjem, kako s obale, tako i s plovila.
Iako je „propbait“ učinkovit i pri ravnomjernom linearnom povlačenju, ipak je preporučljivo mijenjati pravce te brzine povlačenja kako bi se akcija varalice učinili još živahnijim. Također je dobro voditi ih „stop and go“ tehnikom koja je osobito učinkovita u lovu brancina. On često napada pri ponovnom pokretanju varalice.
Za ciljani lov pelagičnih vrsta poput strijelke, polande i škarma, preporučeno je brže povlačenje. Pritom je dobro micati štap pokretima šake. To uzrokuju oštra ubrzanja varalice što za posljedicu ima vrlo snažno zujanje i prskanja, a što dodatno provocira spomenute grabljivice, osobito polandu.
U ciljanom lovu strijelke treba imati na umu da ona osim velike brzine voli i dugu jurnjavu za plijenom.
Zbog velike brzine kojom se mora potezati „propbait“ je idealan za pretraživanje velikog lovnog područja, posebno u nedostaku vidljive aktivnosti riba te pri ribolovu na nepoznatom terenu.
Na kraju, nešto i o manama „propbait“ varalica. Jedina ozbiljna im je što više od ostalih varalica zapinju za vodeno bilje i slične prepreke. U pravilu, zapinju propelerom, nakon čega gube akciju. Zato je za lov po obraslim plićacima i po površini po kojoj pluta trava i nečistoća preporučljivo rabiti jednopropelersku inačicu.